Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

NA POPULARNOJ Facebook stranici Dnevna doza prosječnog Dalmatinca sinoć je osvanula objava kojom se izražava nezadovoljstvo stranim radnicima u Hrvatskoj koji nisu savladali hrvatski jezik. Objava je u kratkom roku privukla veliku pozornost.

Neki se osjećaju kao stranci u vlastitoj zemlji

"Molili bismo Nepalce, Filipince koji nas poslužuju u svakoj pekari, kafićima i dućanima, naučite prethodno hrvatski jezik. Barem osnove jezika potrebne za uslužnu djelatnost. Penzioneri ne mogu prodavačima objasniti što kupuju. A djeca s došljacima nabadaju na poluengleskom. Izgledamo kao stranci u vlastitoj zemlji. Potreban nam je minimum poštovanja prema našoj zemlji i službenom jeziku", glasi tekst objave.

U trenutku pisanja ovog teksta objava je prikupila preko 360 komentara, a mnogi su se složili s autorom objave: "Potpisujem, nismo mi Malta, Indija, Pakistan, Filipini...", "Mi smo odavno stranci u vlastitoj zemlji", "I da ne voze u suprotnom smjeru".

Neki su izjavili i kako ne odlaze u trgovine i ugostiteljske objekte čije osoblje ne zna hrvatski, a ako ih posjete, odbijaju se služiti stranim jezikom: "Pričam na svom hrvatskom, pa neka se snalaze", "Ja u Zagrebu nisam htjela pričati sa stranim konobarom, nego sam tražila hrvatskog. Iako znam engleski, ne da mi se", "Kad ih vidim na blagajni ili bilo gdje, iz principa govorim samo domaći".

"Kao da su naši išta bolji"

No našlo se mnogo ljudi koji su stali u obranu stranih radnika ističući kako i Hrvati odlaze u inozemstvo ne znajući jezik zemlje u koju imigriraju: "Po toj logici 99% Hrvata se nikad ne bi zaposlilo vani", "Identično i naši ljudi kada idu raditi po Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji. Ne znaju niti beknuti njihov jezik, pa ih nitko ne omalovažava", "Kao da su išta bolji naši kad odu u Njemačku".

"Pitam lani ženu koja u Njemačkoj radi 40 godina da mi prevede neki službeni tekst. A ona meni da ga nije naučila. Brzo smo zaboravili kako su naši jeli pasje konzerve jer nisu znali pročitat što piše na limenci", podijelila je jedna osoba.

Neki su podijelili i vlastita iskustva rada u inozemstvu: "Otišao sam i sam. Nisam znao ni riječi. Nitko me nije tukao, proganjao po ulicama, prisiljavao da učim jezik. A da ne govorim o našim roditeljima koji su otišli bez škole, neki su otišli i u penziju, a jezik nisu naučili".

"Da nema njih, ne bi nitko ni radio"

Konačno, brojni su komentatori istaknuli kako suosjećaju sa stranim radnicima budući da su ipak iselili iz vlastite zemlje kako bi preživjeli: "Ljudi došli trbuhom za kruhom i rade poslove koje naši neće za male novce raditi", "Da nema njih, ne bi nitko ni radio".

Neki su istaknuli i kako je problem što domaće stanovništvo iseljava ili jednostavno odbija raditi poslove koje smatra loše plaćenima, stoga strani radnici popunjavaju navedena radna mjesta.

"Našu smo djecu naučili da je 1000 eura mala plaća jer kupujemo tenisice za 200 eura, trenirke za 300 eura, šaljemo ih na izlete po Europi s 500 eura džeparca i sl. Naravno, ta djeca kad odrastu neće raditi za 100 eura jer im to nije dosta. Eto, nađe se netko tko od 1000 eura još pola pošalje i kući", naveo je jedan komentator.

Isto tako, brojni su primijetili kako se strani radnici trude savladati jezik te kako u njihovim trgovinama dobro govore, ali i kako su vrlo ljubazni: "Sa mnom Filipinke u Tommyju uredno razgovaraju čak i van onoga 'dobar dan', 'izvolite', 'cijena' i što već ide na kasi", "Naša Nepalka razumije sve narudžbe na hrvatskom, a tu je četiri mjeseca", "Gdje god sam ih srela, dobro pričaju", "Bar imaju smiješak dok rade", "Kulturniji su od nas sto puta".