HRVATSKA je u osmini finala SP izgubila od Francuske 64:69 i tako je na neuspješan način privela kraju ovu španjolsku avanturu. Šest utakmica, tri pobjede  tri poraza. I jako loš dojam na kraju svega.

 

Za komentar i večerašnje utakmice, ali i cijelog nastupa reprezentacije Hrvatske na SP zamolili smo Acu Petrovića.

 

 

Isto kao što sam vidio cijelo prvenstvo. I večeras smo igrali na gotovo isti način na koji smo odigrali prvih pet utakmica – nedorečeno. Nekoliko minuta bude dobro, a onda slijedi pad u igri. Na cijelom prvenstvu nismo imali kontinuitet, jednostavno nismo bili na potrebnom nivou, zašto ne reći to. 

 

Večeras protiv nikad slabije Francuske, koja je bila poprilično limitirana, bez prave petice, bez Parkera, protiv Francuske koja je pokazala puno slabosti i u skupini, mi nismo bili dovoljno uvjerljivi i kvalitetni. Igrali smo i večeras na istom nivou kao što je to bilo i u grupnoj fazi u Sevilli. Odigrali smo jako dobru prvu četvrtinu, a onda je uslijedila silazna putanja i na kraju krajeva zasluženo smo izgubili.

 

 

Problem naše igre je isključivo u napadu. Kad pogledate te igrače individualno, oni su redom svi briljantni igrači, neki od njih nositelji igre u svojim klubovima, no oni se jednostavno ne mogu napadački izraziti u ovoj reprezentaciji. Mi bi djelovali dobro i gradili bi pozitivan rezultat kada bi u nekom dijelu utakmice Bogdanović ''poludio'', zabio u nizu tri, četiri koša, ali to su sve bile neke stresne situacije, kad bi se trebalo vaditi. Nejasno mi je zašto se te igrače nije dovodilo u situacije u kojima se oni dobro snalaze, dakle, u one situacije na koje su navikli u svojim klubovima.

 

Ante Tomić briljira u jednoj Barceloni, a ovdje tek na momente pokazuje zbog čega je najbolji centar u Europi. Recimo danas,Tomić je odigrao korektno, ali ni ova utakmica ni cijeli turnir nisu bili ni na tragu onoga što Tomić cijelu sezonu radi u Barceloni. No nema samo Tomić taj problem. Evo, Simon na primjer. Kruno je jedan izuzetno kreativan igrač, ali osim otvaranja protiv Argentine, sve ostalo na cijelom prvenstvu je bilo i više nego slabo. Uglavnom se sve svodi na povremene bljeskove Bogdanovića i na tome nam se bazira igra. 

Ponavljam, naš najveći problem je igra u napadu. Na cijelom turniru nismo imali ni znanja, ni kvalitete, pa ni taktičke sposobnosti da to razriješimo. S te strane poprilično sam razočaran jer smatram da se svaki od tih igrača, tih prvih sedam, osam, nalazi u najboljim igračkim godinama, igraju sjajno u svojim klubovima, međutim, zašto sve to ne uspijevaju prenijeti u reprezentaciju, poprilično je teško i kompleksno pitanje na koje ja nemam pravi odgovor.

 

 

Činjenica je jedna, a to je da se Repeša trebao i morao prilagoditi reprezentaciji, igračima koje ima, a ne inzistirati da se oni prilagode njemu. Međutim, to je već bilo poznato i prije. Osim lani u Sloveniji, kada smo bili u zoni medalja, na ostalih nekoliko turnira pod njegovim vodstvom, primjerice na EP u Poljskoj i pogotovo sada, doživjeli smo rezultatski neuspjeh. To se mora otvoreno priznati. 

 

Mi igru u napadu nismo imali. Nemojmo uzimati u obzir utakmicu protiv Portorika. Njima je falila cijela petorka osim Baree i u takvim okolnostima nije bilo teško zabiti sto koševa. No u ozbiljnim utakmica nismo bili pravi. Najnemoćnije smo izgledali protiv Grka, koji su nam održali pravu lekciju iz moderne košarke. 

 

Pogledajte recimo igru Barcelone. Pogledajte na koji način Tomić dolazi u dominantne pozicije. Ako kroz centralni pick i rolanje dolazi lopta prema njemu, onda je on taj playmaker u reketu, koji to može završiti lijevim ili desnim horokom, koji može otvoriti kutove i razigrati šutere. Mi takvu akciju na cijelom turniru nismo odigrali niti jednom. Mi nismo imali niti jednu uigranu akciju za Tomića kada on može pokazati svoju moć. Umjesto toga guralo ga se u izuzetno teške pozicije i rudarenje protiv jačih i težih centara. Danas je to još i bilo solidno, jer Francuska i nema pravu peticu, ali svejedno, takva igra nije igra kakvu Tomić igra u Barceloni. Zbog čega Repeša nije postavio jednu ili dvije akcije baš za Tomića, ja zaista ne znam i to bi njega trebalo pitati. 

 

 

Da, ali gledajte. Mi smo mogli odigrati sjajno grupnu fazu pa izgubiti danas, ispasti i onda bismo i možda mogli reći: ''ok, šteta'', ali kada gledamo na koji smo način mi odigrali ovih šest utakmica, moram priznati da je dojam dosta opor.