Petomjesečne pripreme za sveti cilj punjenja klupske blagajne i vlastite mreže započete su bez tri do tada važna igrača: Tonela, Vide i Kovačića, koji su otišli u siječanjskom prijelaznom roku.  

 

 

Krunu Jurčića i njegove igrače u toj formalnosti stigao je omesti tek Osijek, koji je u dvije utakmice proljetnog dijela, Dinamu uspio oduzeti čak pet bodova. Sve ostalo bilo je u skladu sa svemoći Modrih u okvirima HNL-a i jurišu na osmi uzastopni naslov prvaka. 

 

Koliko je Dinamo jači od "konkurencije", najbolje se vidjelo u izravnim susretima s Rijekom (uvjerljiva pobjeda i remi), Lokomotivom ("gostujuća" pobjeda), Splitom (pobjeda) i konačno Hajdukom, nad kojim je pobjedom u Maksimiru proslavljen još jedan naslov. Na fešti je međutim bilo tek nešto više od sedam tisuća navijača.

 

 

Ljeto je pred novu sezonu donijelo veliko pospremanje u svlačionici, praktično je jedna momčad napustila Dinamo, a druga se doselila: Kramarić, Tomečak, Krstanović i Pokrivač otišli su u Rijeku, Jedvaj, Vrsaljko i Kelava put Italije, a Ibanez, kao i redikulozni Pablo Migliore (došao iz pritvora, pa se odmah vratio) u Argentinu.

 

Mamići nisu škrtarili ni na stavci ulaza, jer na pojačanja su potrošili 5 milijuna eura: Dovedeni su golman Sandomierski, bekovi Lima i Pinto, defenzivni veznjak Sare, vanzemaljci na krilima Soudani i Fernandes. I ne biste vjerovali, čak i jedan Hrvat, iz filijale Lokomotive povučeni Antolić.

 

 

Jurčiću je presudilo ispadanje od bečke Austrije u play-offu Lige prvaka, nakon što su rutinski izbačeni luksemburška Fola i stari poznanik, moldavski Šerif. Gazda naravno nije mogao oprostiti već ukalkuliranih 10 milijuna eura, jer opća ocjena bila je kako je Dinamo dobio savršenog protivnika. 

 

Naslijedio ga je još jedan na vječnom stand-by, Branko Ivanković, koji je izdržao cijelih 50 dana, a morao je otići nakon što je pod njim momčad krenula srušiti negativni rekord i u skupini Europa Lige, a u prvenstvu je, porazima kod Hajduka i Splita, obesparenim i osjetno slabijim Bilima prepustio prvo mjesto u dijelu sezone kada Dinamo inače već ima desetak bodova prednosti pred najvećim rivalima. 

 

 

Treća trenerska sreća bila je ona bratska, Zoran Mamić, koji je u dva mjeseca na klupi vratio momčad u život: Osvojen je i taj jedan bod u skupini euro-kup (Ludogorec, Čornomerec, PSV), a na pola prvenstva ima lijepih pet bodova više i utakmicu manje od pratnje Rijeke i Hajduka. S obzirom gdje je momčad bila i kako je igrala prije dva mjeseca, odlično. 

 

Posebno dodamo li da je, za razliku od prošle godine, prošao u polufinale Kupa. Ali kako: Rekordnom pobjedom 5:0 nad Hajdukom. 

 

 

Uspjesi su dakle čvrsto držanje prvog mjesta i izgledna prilika za osvajanje duple krune, ali Mamićev klub itekako ima što pokazati i u drugoj koloni: Spomenutom, prije svega financijskom neuspjehu da uđe u Ligu prvaka, svakako trebamo dodati veliku blamažu u skupini Europa Lige, gdje je u ne posebno jakoj konkurenciji, Dinamo osvojio tek jedan bod, uz pet poraza i gol razliku 3:11.

 

I 2013. donijela je kontinuitet potopa na europskoj sceni, usprkos uvjeravanjima kako ćemo ove sezone gledati ni manje ni više "Atomski Dinamo". Umjesto toga, vidjeli smo momčad koja je ušla u četvrtu godinu bez pobjede u skupinama europskih kupova. Točnije, Dinamo tamo nikoga nije pobijedio već 20 utakmica i samo je jednu utakmicu od crnog europskog rekorda, kojeg drži Steaua. 

 

 

Zbog toga su tribine Maksimira i ove godine bile poslovično prazne, pa je posljednju europsku utakmicu i poraz od Ludogoreca, došlo gledati dvije tisuće, a domaću sa Zadrom, dvije stotine ljudi.

 

Osim još jednog propalog pokušaja europskog iskoraka, među minuse treba uvrstiti i konačno odustajanje od već odavno propalog projekta Sammir. Čak je i Mamić digao ruke od svog "sina" i maknuo ga iz prve momčadi. Problem je samo što ga nitko neće. 

 

 

Svi zato žele Alena Halilovića, što je Mamić dokazao mahajući ugovorima i ponudama europskih velikana na božičnoj skupštini kluba, na kojoj je gazda najavio da klub kreće u preoblikovanje. "Ne radi se o privatnim interesima nego o ozbiljnom poslu." poručio je tom prilikom predsjednik Barišić.

 

A Mamić stariji je na istom mjestu, u klubu bratskog tipa, svog brata učinio prvim menadžerom engleskog tipa. Tako sada u Dinamu dva Mamića obnašaju tri funkcije: Izvršno-predsjedničku, sportsko-direktorsku i trenersku. Nekome je definitivno ovo bila uspješna godina u Dinamu.