Foto: Srđan Vrančić / Cropix

U PRIOPĆENJU kojeg donosimo u cijelosti Hrvatski helsinški odbor stao je u zaštitu čelnih ljudi našeg nogometa i Dinama obrušivši se na - navijače.

Izvršni odbor HHO-a na sjednici 16. ožujka 2012. raspravljao je o negativnim događanjima u sportu, a posebice u nogometu. U izjavama iznijeli smo načelne stavove i kritički progovorili o ponašanju navijača, ali i Zdravko Mamića, Vlatka Markovića, klubova i HNS kao i društveno političke elite. Upravo stoga smatramo svojom moralnom obvezom progovoriti o drugoj strani medalje, o ponašanju navijačkih skupina ali i aktualne politike, koji svojom djelovanjem  i retorikom krše ljudska prava u nogometu. Neprihvatljiv je linč kojem su izvrgnuti V. Marković predsjednik HNS-a, M. Barišić predsjednik GNK Dinamo, Z. Mamić izvršni direktor Dinama te drugi pojedinci, igrači i njihove obitelji i to od strane aktualne politike, dijela medija i arogantnih divljačkih navijačkih skupina. Zagreb je ispisan parolama „Mamiću Srbine, Mamiću Cigane!, Mamiću smrt ti ne gine!, Ubijte Mamića!“. Na utakmicama navijači Dinama vlastitim igračima skandiraju „Cigani, cigani!“, kapetanu Dinama „Badelju Srbine!“, Josipu Šimuniću reprezentativcu rođenom u Australiji „Šimuniću klokane!“, Brazilcu Sammiru „Sammir crnčugo!“. Čim bi tamnoputi igrač dobio loptu mumljali bi i hukali. To je posebno eskaliralo na utakmici s Istrom, hukanjem tamnoputom H. Belleu u Puli koji se rasplakao i sjeo na zemlju. Uz to vrijeđane su kao potencijalne žrtve seksualnog nasilja Barišićeva i Mamićeva supruga, Mamićeve maloljetne kćeri, njegova 85. godišnja majka i njena sestra. Atmosferu linča podgrijavaju novinari koji protivno svim profesionalnim i etičkim standardima u tekstovima i nastupima Mamića proglašavaju ludim, neuravnoteženim, čovjekom za psihijatrijsku dijagnozu (D. Butković, S. Sušec) ali i ministar sporta Jovanović svojom nekontroliranom retorikom.

Nogometni stadioni ispraznili su se od navijača kojima je dosta divljačkog ponašanja marginalnih skupinama, koji metodom falange nastoje preuzeti stvar u „svoje ruke“. Dok su nogometni stadioni prazni, istovremeno na košarkaške ili hokejaške utakmice roditelji dolaze sa djecom bez straha od nasilja.

Svjedoci smo ponašanja koji nisu u skladu sa zakonima RH, niti sa civilizacijskim uljudbenim normama. Agresivne navijačke skupine prepoznaju se u javnosti kroz rasističko hukanje i vrijeđanje, fašističke pozdrave, uvredljivo skandiranje igračima, vodstvima klubova i njihovim obiteljima. Prepoznatljivi su po bakljadama, nasilju, destruktivnom ponašanju, po podršci osobama koje su došle u sukob sa Zakonom (natpisima-Ne daj se Nikica ispisan je cijeli Zagreb. Riječ je o podršci navijaču koji je bakljom izbio oko policajcu). Nadu u promjene u Hrvatskoj bude nedavni zvižduci upućeni od većine navijača Hajduka agresivnoj manjini – Torcidi zbog bakljade na utakmici Hajduk-Cibalia.

Što su zapravo navijačke skupine poput BBB vidljivo je iz intervjua Danijela Hrnjaka, njihovog samoproglašenog vođe za Index.hr od 15. ožujka o.g. Na pitanje novinara koji su „mehanizmi djelovanja“ na one što tako sramote skupinu? On odgovara: “Imamo svoje metode uvjeravanja, to nije tajna. Mi ne možemo funkcionirati po demokratskom, nego po hijerarhijskom načelu, gdje se vrlo jasno zna tko je u vrhu skupine i koga se treba slušati. Imamo pravila ponašanja na tribini kojih se svi BBB trebaju pridržavati.“ I upravo takve skupine koje su suspendirale demokraciju u vlastitim redovima, u ime „neposredne“ demokracije traže pravo da sudjeluju u izboru rukovodstva svojih klubova.

Navijačke nogometne skupine poput Bad Blue Boys-a (Dinamo, Zagreb), Torcide (Hajduk, Split), Armade (Rijeka, Rijeka) i drugih, moraju shvatiti da za njih vrijede pravila koja vrijede i za slične skupine u svijetu. One djeluju na principu samopostavljenja. No  takav princip iziskuje i poštivanje principa pravne države i postojećih zakona. Uz to princip samopostavljenja pretpostavlja i demokratsku samoregulaciju unutar navijačkih skupina. Ta samoregulacija mora biti usklađena sa Zakonom, propisana Statutom i drugim pravnim normama temeljem kojih su te navijačke skupine registrirane kao udruge po hrvatskim Zakonima. To pretpostavlja transparentnost i javnost rada. Onog trenutka kada pojedinci i navijačke skupine izađu van okvira „etičkog kodeksa“ i svojim ponašanjem krše međunarodna pravila i hrvatske Zakone, one same sebe stavljaju van Zakona i njihovo djelovanje mora biti sankcionirano. Stoga pozivamo navijačke skupine ne samo Dinama, Hajduka i Rijeke nego i drugih klubova, ne samo nogometne navijače već i one u drugim granama sporta, da donesu „etičke kodekse“ i pravila ponašanja svojih članova. Slijedom toga navijačke udruge same moraju iz svojih redova isključiti sve one huligane koji svojim ponašanjem nanose štetu navijačkim skupinama, klubovima i športu u cjelini. U protivnom slijede postupci policije i sudova što nije ni potrebno ni pohvalno.

Iznenađuje činjenica da državne strukture ali i javnost u cjelini ne reagira i ne osuđuje rasističko i divljačko ponašanje huliganskih skupina koje sebe prikazuju navijačkim. Vlasti ne provode ni postojeće Zakone pa i Zakon o športu, ali najavljuju njegovo mijenjanje.

Svjetski je i europski princip da se politika ne  smije miješati u šport i kulturu. No, dužnost je politike da se  barem deklarativno suprotstavi ovakvom ponašanju navijačkih skupina, što je izostalo. Umjesto toga ministar sporta Željka Jovanovića i njegova savjetnička skupina uspostavljena po novim političkim kriterijima, agresivne navijačke skupine pretvorila u svoje sinergijske saveznike u borbi za preuzimanje vlasti kako u nogometu, košarci i u drugim „nepoćudnim sportovima“. Ministar Jovanović samo za uši međunarodne javnosti govori protiv rasizma dok će na konkretna događanja u Hrvatskoj šutjeti. Njemu je teško objasniti što su europski standardi budući se radi o osobi koja dolazeći u Bruxelles ne zna razliku između Europskog Vijeća i Vijeća Europe, između Bruxellesa i Strasbourga. Koji se služi govorom mržnje govoreći o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti proglašavajući njezine članove prestarima. On rabi neprihvatljivu retoriku smatrajući da „nepoćudne“ pojedince u nogometnoj organizaciji treba istrijebiti kao komarce pri isušivanju „močvare“. To je fašistička retorika iz poznatog Goebelsovog filmu o židovima kao štakorima.

Neosporna je činjenica da je hrvatski sport a posebice nogomet bremenit problemima. No, to je samo odraz ukupnog stanja u hrvatskom društvu. Odbor podržava svaki napor državnih institucija, financijsko poreznih inspekcija, policije, DORHA, a posebice USKOK-a u njihovom djelovanju i kaznenom progonu svih pojedinaca koje krše Zakon, bilo korupcijom bilo namještanjem rezultata ili na drugi način u sportu. Ukoliko je potrebno podržavamo i promjenu Zakona o sportu.
Najava promjene Zakona o sportu najbolje govori o metodi djelovanja Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta. Po nama Zakon bi trebalo bi raditi u suglasju sa športskim institucijama, savezima, a posebno Olimpijskim odborom. Iz izjave Zlatka Mateše predsjednika HOO vidljivo je da Ministarstvo na nikakav način nije uspostavilo suradnju s HOO-om, ali ni sa drugim športskim savezima udrugama. Jedini „pokušaj“ uspostave dijaloga na inicijativu HNS-a završio je neslavno. Naime, mediji su objavili kako je ministar Jovanović predsjednika HNS-a Markovića i glavnog tajnika Srebrića sebi svojstvenim brahijalnim metodama izbacio sa sastanka. To nije metoda kojom se gradi moderno društvo uspostavljeno na toleranciji, međusobnom uvažavanju, dijalogu i poštivanju temeljnih ljudskih prava.

Odbor poziva športske institucije, klubove, saveze i HOO te posebno HNS da se suprotstave svakom nasilju i rasizmu u sportu. Prilikom svakog incidenta poput bakljada i rasističkog i uvredljivog ponašanja utakmica bi trebalo privremeno prekinuti, a sudac i organizator isprazniti onaj dio stadiona koji se ponaša na anticivilizacijski način. Jednako tako pozivamo sve sportske čimbenike da se suprotstave pokušaju politike da arbitrira i kadrovira u športu.

Za HHO:
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik