Foto: Hina

ŠTO očekivati od Hajduka u Norveškoj, pitanje je koje posljednjih nekoliko dana uvelike muči zaljubljenike u bijeli dres. Koje je pravo lice Hajduka, ono protiv Kopera i Stromsgodseta na Poljudu ili ono protiv Istre, Splita, Slaven Belupa i Kopera u gostima? Naizgled radi se o dvije dijametralno suprotne momčadi, kojima je teško pronaći ikakve sličnosti.

> Hajduk i Stromsgodset spremaju golijadu: Burić traži napad, Norvežani najavljuju tri komada

Isti klub, a različite momčadi: Jedna moćna, agresivna, mudra i precizna, druga smiješna, letargična i dezorijentirana

Jedna je moćna, agresivna, koncentrirana, mudra, precizna, lepršava pa i ubojita, što govori čak 17 postignutih golova u europskim susretima, ma kako skromnima ocjenjivali protivnike, a druga mlaka, slaba, smiješna, letargična, dezorijentirana, ukočena ili jednom riječju amaterska.

Koji je Hajduk pravi?

Ono što posebno zabrinjava, činjenica je da nitko, a pod time podrazumijevamo i stručni stožer Bijelih na čelu s trenerom Damirom Burićem, ne zna koja će od ove dvije momčadi istrčati na teren, slijedom čega je i njima samima, a pogotovo nama vrlo teško predvidjeti kakvog ćemo Hajduka gledati u četvrtak na sjeveru Europe, odnosno mogu li Splićani do priželjkivanog play-offa Europa lige.

Utjeha nakon sramote u Puli i jedva ulovljenog spasa protiv Slavena: Hajduk ovog ljeta nije zakazao u najbitnijim utakmicama

Tražeći čvrsto tlo uoči Drammena, navijači "Majstora s mora" zasigurno se mogu tješiti kako su Burićevi puleni u svim bitnim ovosezonskih utakmicama odgovorili na pravi način. Još od dugopoljskog razmontiravanja Estonaca i upečatljivog remija na Maksimiru do dvije moćne domaće predstave protiv slovenskog i norveškog predstavnika. Nema razloga da se tradicija ne nastavi, pogotovo uzevši u obzir više no pristojnu rezultatsku zalihu iz Splita.

Maksimum od pretkola dok se prodaju najbolji igrači, a dovode besplatna "pojačanja"

A s obzirom na uvjete u kojima klub funkcionira, dvaput za redom stići na korak do natjecanja po skupinama jednog kontinentalnog natjecanja, uspjeh je ekvivalentan onom očekivanom plasmanu Modrih u europsku jesen. Osam europskih utakmica, četiri krcata stadiona u trenucima kada se sustavno prodaju najbolji igrači, a dovode besplatna "pojačanja", hvale je vrijedno dostignuće, kojem je možda i pošteno pretpostaviti domaće natjecanje.

Hajdučka ljetna europska instant lutrija i nesaglediva euforija

Već dugi niz godina Bijeli se nalaze u jednom raskoraku kojeg je gotovo nemoguće premostiti. Kako su Dinamo, a odnedavno i Rijeka, u dugoj i ipak napornoj prvenstvenoj utrci praktički nedostižni, Hajdukovci se uvijek iznova okreću onoj europskoj "instant lutriji", gdje su svaki susret i svako izvlačenje popraćeni nesagledivom euforijom.

HNL se u srpnju i kolovozu odrađuje jer živi se za i od par pretkola EL

U Europi je sve moguće, u tih 180 minuta Hajduk ima puno više šanse za uspjeh no u devetomjesečnom prvenstvu pa ma kakav protivnik bio ili kakav se rezultat stizao. U srpnju, kolovozu i rujnu nesvjesno, a opet tako svjesno, Splićani zaboravljaju taj nesretni HNL, dočekujući dvoboje Europa lige kao pravi spas. Svaka sljedeća utakmica znači minimalno produženje sezone, koja već pola desetljeća na Poljudu nažalost traje manje od tri mjeseca.

U takvom okruženju, a iz zbog toga što kontinentalni dvoboji figuriraju kao jedini pravi izlog domaćih talenata, nije nikakvo iznenađenje što Burić odmara udarne igrače prije europskih susreta, fino ih pakirajući za velike europske klubove čije bi bogate odštete značile i konačni spas Bijelih.

Momčad koja bez dva 17-godišnjaka potpuno gubi konture prvoligaške ekipe

Naći će se puno onih će psovati ovakvu politiku i ponavljati kako je domaće prvenstvo jedino važno, dok je Europa kao bljesak prolazna stvarnost. Zvuči logično, ali varaju se ako misle da Hajduk pa čak i s draguljima poput Vlašića, Balića i Malokua, ima mogućnosti uzdrmati Riječane i Zagrepčane.

To su momčadi koje se slažu već godinama, u kojima na svakoj poziciji postoje najmanje dvije opcije, pa u tom svijetlu prilično smiješno zvuče izjave Damira Burića ili bivših trenera Bijelih kako su zadovoljni kadrom. Zamislite koliko oskudna alternativama mora biti momčad koja bez dva 17-godišnjaka potpuno gubi konture prvoligaške ekipe.

Nogometni postulati na Poljudu još uvijek ne vrijede

Zato se za sada hrvatska nogometna stvarnost treba ostaviti po strani, uhvatit će se korak Lokomotivama, Istrama i Zagrebima kad-tad, a u četvrtak Bijeli neka prođu u play-off jer tko zna kada će se na nogometnoj karti pojaviti neka nova Vojvodina, kojoj će ući četiri gola na gostovanju kod PAOK-a, Zuricha, Standarda ili Guimaraesa. S Vlašićima i Balićima sve je moguće, nažalost u ovoj dobi samo na kratke staze, a ima li kraće od one blještave Platinijeve.

Jednom kada Hajduk financijski stane na noge, kada se momčad počne sustavno jačati, prije svega zadržavajući velike talente iz vlastitog pogona, onda ćemo moći razgovarati o natjecanju na dvije ili tri fronte i pitati se ima li smisla odmarati stožerne nogometaše prije Pule i Koprivnice. Do tada o tome je bespredmetno debatirati. Nogometni postulati na Poljudu jednostavno ne vrijede.