Foto: Fotomontaža/Index

"DINAMO u skupinama oba europska natjecanja, ali posebno u EL, igra i ponaša se odsutno, nezainteresirano za išta, a posebno za prolazak dalje. Evo, već ga vidimo u takvom izdanju, negdje početkom prosinca protiv Krasnodara, pred dvije tisuće promrzlih mazohista na Maksimiru, koji se pate na utakmici koja ništa ne znači, jer je Dinamo ranije sve prosuo.

Zato nitko ne može biti euforičan zbog plasmana u grupu Europa Lige; ne treba puno prebirati po memoriji kako bi se sjetili Branna, ili prošle godine i jednog boda u šest utakmica..."

Petarda Astri mogla je zamazati oči samo slijepcima

Gornje retke napisali smo prije tri mjeseca, kada je Dinamo nakon ispadanja od Aalborga u pretkolu LP i pobjede nad Petrolulom u play-offu, uhvatio utješnu skupinu EL, ali nije baš za hvaliti se vidovnjačkim sposobnostima u slučaju Dinamovih europskih harakirija, to je jednostavno tako iz godine u godinu, a više nego ikad dolazi do izražaja u eri braće Mamić, kada je Dinamo pretvoren u nešto bez sadržaja, navijača, momčadi i momčadskog duha, trenera, bez klasnih igrača i sa sve manje onog što je ovakvom Dinamu svrha - love. .

Dinamo je u prvom kolu skupine slabašnu i neisplatom plaća demotiviranu Astru na Maksimiru razmontirao 5:1. Ali, nakon toga je nanizao tri poraza, pa je gostovanje u Rumunjskoj dva kola prije kraja bilo ključno kako bi pobjedom ostao u trci za Celticom i drugim mjestom skupine.

Astra nema bodova, ali ima dobrotvora Mamića

Mamićev klub nakon debakla na Maksimiru protiv Salzburga (1:5) više nije imao zajamčen prolazak grupe, čak ni u slučaju pobjede u dvije preostale utakmice, od kojih je prva bila kod četvrtoplasirane momčadi rumunjskog prvenstva (11 bodova zaostatka za vodećom Steauom) i jedine gore u skupini EL od Dinama, sa samo jednim bodom i bez šansi za prolazak.

Ipak, Dinamov gazda "ništa nije prepuštao slučaju" i predradnjama je činio sve kako bi smekšao demotiviranog domaćina večerašnjeg dvoboja; prije utakmice s Astrom, s rumunjskim kolegom dogovorio je kupnju njegovog desnog beka Alexandrua Matela.

Europsko prokletstvo nastavljeno i u rumunjskom raju

Ali, ni to nije pomoglo protiv Astre, koja se doista činila kao idealan domaćin, čak i za u Europi očajan Dinamo: Bez navijača, želje, agresije u igri, uz očito odrađivanje obaveze i prepuštanja gostima lopte i igre, Astra se doslovno nudila Dinamu. Nije pomoglo bezvoljnim, bezopasnim i bezmudim igračima braće Mamić , koji su čak zaboravili i pogazili jedan od neoborivih zakona; Dinamu naime, od pamtivijeka "leže Rumunji", posebno u gostima.

Rumunji su zviždali zbog skidanja gaća pred Dinamom: Astra nam je bila sumnjiva u Zagrebu, ali i nakon Bukarijevih promašaja nepromašivog u drugoj utakmici

Astra nam je u Zagrebu djelovala sumnjivo, pa smo se jedini drznuli ne povjerovati u kolektivnu halucijanciju o "fantastičnoj igri najboljeg Dinama u posljednjih deset godina", a isti dojam bio je nakon prvih 15 minuta uzvratne utakmice. U redu, prije prve utakmice kasnile su im plaće, a prije druge nije smetalo što je gazda domaćih priznao kako je njegovom klubu ovo revija i trening za vraćanje u formu za rumunjsko prvenstvo u kojem su skliznuli prema sredini tablice, nego kada se sjetimo transfera igrača dogovorenog s Dinamom neposredno prije utakmice s tim suparnikom, ali još više promašaja ganskog napadača domaćih.

U 12. minuti, očajan pokušaj Dinamove obrane da namjesti ofsajd-zamku, a Bukari ostaje sam pred Eduardom. Napadač je čak i prešao Dinamovog golmana, ali zatim pred praznim golom pada sam preko lopte i svoje noge. Dvije minute kasnije još jedna komična reakcija Dinamove obrane i još jedan čudesan promašaj Bukarija! Antolić je izgubio loptu na 30 metara od svog gola, cijela Dinamova obrana izlazi van. Bukari je opet sam pred Eduardom, a zatim i praznim golom, ali opet promašuje nepromašivo, puca pored gola.

Momčad koja to nije: Ovaj Dinamo nema ništa - borbenosti, želje, karaktera, duha, volje, agresije...

E tada već i malobrojni navijači domaćih počinju zviždati, ogorčeni parodijom koju gledaju, a kao i mi, imali su neobičnu čast pratiti jednu od najgorih utakmica u posljednje vrijeme, u kojoj oba suparnika kao da su se nadmetala koji će biti užasniji. Kod Dinama je u tome opet prednjačio Wilson, koji je upropastio jedinu Dinamovu priliku na utakmici: Soudani ga je odlično poslužio, a ovaj sam s desne strane ulazi u kazneni prostor, ali puca u Lunga. Na odbijenu loptu natrčava Henriquez i puca pokraj vrata. I to je bilo sve od Dinama kod Astre.

Jednu od najvažnijih utakmica sezone Dinamo je odigrao bez trunke borbenosti, želje, karaktera, duha, volje, agresije... ukratko bez ičega što grupu građana na travnjaku čini momčadi, a da ne govorimo kako onaj koji ih je birao i koji ih trenira, svakom očajno vođenom utakmicom pokazuje koliko je pogriješio odabirom profesije.

To može samo Dinamo

Luzeri koji ne prestaju sramotiti sebe, klub i hrvatski nogomet, nisu zaslužili ništa bolje od još jednog teškog poraza, do kojeg je došlo primanjem gola kakvog "samo Dinamo" može primiti - dotadašnji tragičar Bukari, potpuno sam na gol crti tek se naklonio na ubačaj s desne strane i poentirao. Šimunović je stajao barem dva metra od njega. "Dinamov Sergio Ramos", kako Mamić tepa iskusnom Taravelu, ni na ovoj utakmici nije bio ništa manje očajan od kritiziranog mladog suigrača iz obrane.

Ali, ovo je debakl cijele momčadi, struke i uprave, posebno kada znamo da su čak i nakon dva teška uzastopna poraza i devet primljenih golova, imali veliku priliku proći dalje, kao i da su ne samo Astra, nego i Celtic, protivnici za poželjeti.

Međutim, Dinamu se nije dalo.

Domaće zvjezdice koje čekaju prvu ponudu za odlazak vani i legionarski kontigent sastavljen od bofla kojeg nitko ne želi i isluženih veterana, i ove godine, zajedno s općom klimom koja se itekako mijenja, čine taj projekt još jedan korak bliže njegovom kraju.