CIJELI tjedan Marijan Pušnik tupio je o novom ofenzivnom Hajduku kojem bi remi u Rumunjskoj bio ravan porazu, a onda su Bijeli u 45 minuta prvog susreta drugog pretkola Europske lige umalo doživjeli potpuni slom. Rumunji su im s lakoćom postigli dva pogotka, a da su bili ponešto precizniji, na odmor su mogli za nenadoknadivom zalihom od tri ili četiri gola.

 

Bilo je to nedvojbeno jedno od najgorih europskih poluvremena Splićana još od onog sramotnog poraza u Karagandiju, kada je momčad Igora Tudora u Kazahstanu doživjela istinsku blamažu. Način na koji su Bijeli u IASI-ju primali golove bio je na razini amaterskog nogometa kakvog može uprizoriti isključivo potpuno nepripremljena profesionalna momčad.

 

 

S obzirom na brojne promjene ovoga ljeta, od onih u Upravi i stručnom stožeru do onih kadrovskih, takvo što je i bilo za očekivati, zato je i nejasno kako je jedan relativno iskusan strateg poput Pušnika mogao upasti u zamku ideje o atraktivnom, napadačkom stilu. Takav nogomet mogu igrati ekipe čija je jedanaestorka, a posebice posljednja linija iznimno uigrana, a nikako navrat-nanos sklopljena momčad upitne kvalitete.

 

Koliko je slovenski trener bio očajan na poluvremenu najbolje ocrtava uvođenje Franka Ohandze, nedvojbeno talentiranog nogometaša, ali igrača koji gotovo godinu dana nije odigrao natjecateljsku utakmicu. Popularni Zolja na koncu je preokrenuo utakmicu, međutim zar se tako nepripremljeni napadač uvodi u trenucima kad Hajduk spašava europsku sezonu prije no što je ona praktički i počela?

 

"Tvrdoglavost" Slovenca bit će boljka i snaga novog Hajduka 

 

Srećom po Splićane, ispalo je najbolje moguće. Bijeli su u nastavku ubacili u brzinu više, rani gol Ohandze dao im je veliku injekciju samopouzdanja, a konačnih 2:2 upravo je izvrstan rezultat kada se sve uzme u obzir. Ono što može ostaviti dozu zabrinutosti, tvrdoglavost je Marijana Pušnika, koji je unatoč aktivnom rezultatu posljednjih pola sata (2:1) nastavio s va banque igrom. Ista je Bijele mogla jako skupo stajati da je samo jedan od nekolicine kontranapada domaćina bio uspješan.

 

A sada ću potpuno promijeniti ploču, baš kao što su napravili Hajdukovci u drugom dijelu. Moram priznati kako me impresionirala ofenzivnost Splićana u finišu dvoboju. Puno puta posljednjeg desetljeća Hajduk je na kontinentalnim gostovanjima "spuštao hlače" već nakon što bi prošao granicu Lijepe naše, dok smo ovaj put od prve do posljednje minute bili svjedoci jedne impresivne dosljednosti koja je na kraju trijumfirala golom novopridošlog Ganca Saida.

 

 

Nakon 90. minuta u Rumunjskoj, Marijanu Pušniku može se puno toga predbaciti, ali ne i gotovo suluda smionost kojom je ostvario vrlo pozitivan rezultat pred uzvrat. I protiv Dnjipra i protiv Slovana, Hajduku je nasušno nedostajalo te sportske bezobraznosti, a sada toga, čini se, ima u izobilju. Možda je, ali samo možda, upravo to onaj sastojak koji će Bijele izdignuti iz mora prosječnosti kojim smo okruženi posljednjih godina. Potvrdu ćemo dobiti vrlo brzo, već za sedam dana na Poljudu.

 

Osvrnimo se za kraj na nova lica u bijelom dresu. Kao prvo treba priznati da se Marko Čosić nije se proslavio na poziciji stopera, a njegova reakcija kod prvog gola bila je zaista smiješna. Takvo što na ovoj razini upravo je neprihvatljivo. Što se tiče Kožulja, on se prikazao kao vrlo upotrebljiv igrač koji s vremenom mogao biti dostojna zamjena Tinu Sušiću. Said? Njega nismo imali puno prilike vidjeti, međutim iznimno važan gol koji je postigao najbolja je preporuka.

 

 

Hajduk na afrički pogon, to je sukus svega viđenog u Iasiju. Golgeterski povratak Ohandze nešto je što zasigurno raduje svakog navijača Bijelih, naravno ukoliko njegovo koljeno i ovaj put ne zakaže nakon nekoliko tjedana, dok je premijerni zgoditak Saida nova potvrda kako se u drugoj portugalskoj ligi mogu pronaći vrlo zanimljiva pojačanja. Činjenica je da Bijeli mogu samo bolje, a ne treba smetnuti s uma kako su u Rumunjskoj bili bez svoja dva najbolja prvotimca, Sušića i Kalinića.