DANAS se od aktivnog sporta, u 39. godini života, oprostio jedan od najvećih MMA boraca svih vremena - Antonio Rodrigo Minotauro Nogueira. Osim Mirka Filipovića i Fedora Emelianenka, upravo je Nogueira najpoznatija MMA ličnost na ovim prostorima radi velikog rivalstva ove trojice za vrijeme legendarnih Pride dana sredinom prošlog desetljeća.

 

"Big Nog", kako su ga prozvali radi brata blizanca Rogerija koji je nešto manje građe (Lil Nog), je izuzetnu karijeru završio sa 46 odrađenih mečeva, 34 pobjede i 10 poraza. Bio je Pride prvak u teškoj kategoriji, kao i privremeni UFC prvak jednom kada je stigao u danas elitnu svjetsku MMA promociju. Osim kao pionir ovog sporta, Nogueira će ostati zapamćen i kao velika osoba koja na svojoj karijeri nema niti najmanju mrljicu. Bio je veliki uzor sportašima u svojoj zemlji, ali i ljubiteljima MMA-ja diljem zemaljske kugle. Jednom riječju - LEGENDA!

 

Njegova sportska i životna priča počinje davno prije dolaska u japanski Pride gdje je stekao vječnu slavu. Nogueiru je, naime, kao dječaka s deset godina doslovno pregazio kamion te je četiri dana proveo u komi. Liječnici su mu odstranili dio jetre i rebro (zbog kojeg ima ožiljak na leđima) te je u bolnici proveo čak 11 mjeseci. Rečeno mu je da vrlo vjerojatno nikada neće normalno hodati, a o borilačkom sportu, s kojim se bavio od četvrte godine (judo), više nije smio niti razmišljati. No, Nogueira je imao neke druge planove. Nekoliko godina kasnije je krenuo trenirati slobodnu borbu da bi 12. lipnja 1999. debitirao kao profesionalni MMA borac protiv Davida Dodda na World Extreme Fighting 6 priredbi na Floridi. Slavio je prisiljavanjem na predaju (kimura) te je već u prvom nastupu demonstirao kvalitete kojima će napraviti revoluciju dotadašnje slobodne borbe.

 

Ako je Royce Gracie otkrio svijetu brazilsku jiu jitsu te je pokazao koliko ta borilačka disciplina može biti efektna kada je u pitanju slobodna borbe, upravo je Antonio Rodrigo Nogueira BJJ učinio planetarno popularnim sportom. Od 34 pobjede do čak 21 je stigao prisiljavanjem na predaju svojih protivnika. Ulazeći u mečeve s veličanstvenim majstorom partera, njegovi su protivnici znali što ih čeka, no većina nije mogla učiniti apsolutno ništa. Bili bi prisiljeni na tapkanje i poraz.

 

Druga Nogueirina veličina jest bila nevjerojatna žilavost, izdržljivost i jedinstveni istinkt za preživljavanje u borilištu koju su mnogi pripisivali upravo njegovoj nesreći u djetinjstvu. Ovaj je Brazilac, naime, mogao primiti nevjerojatnu količinu "batina" bez da poklekne ili prizna poraz. Poput Feniksa bi se uzdigao praktički iz pepela te bi na koncu završio svoje protivnike nekom polugom ili gušenjem. Upravo se tako može prepričati i njegov meč protiv Mirka Filipovića na Pride Final Conflictu iz 2003. koji se duboko urezao u sjećanje svakom istinskom MMA fanu. Cro Cop je u prvoj rundi dvoboja koji je odredio izazivača Fedoru Emelianenku, dominirao u stojci te je izbjegavao Nogueirina rušenja. Količina udaraca koju je Big Nog uspio primiti je bila nevjerojatna, a posebno impresivno bilo je preživljavanje high kicka koji je čisto sjeo samo par sekundi prije kraja runde. No, Noguiera se u pauzi uspio oporaviti te je na koncu Cro Copa prisilio na predaju jednim od svojih zaštitnih znakova - polugom na ruku.

 

Jedini borac koji mu je u Pride eri uspio stati na kraj bio je već spomenuti Fedor Emelianenko. Dvojac je odradio tri međusobna dvoboja (jedan je prekinut zbog slučajne posjekotine i bodovan je kao No Contest), a Fedor je svaki put bio bolji te je zasluženo slavio.

 

UFC era Minotaura Nogueire nije polučila uspjeh poput onog u Prideu. Razloge nije jednostavno objasniti, no osim jače konkurencije i evolucije samog sporta, Minotauru su posljednjih godina na naplatu stigli svi oni udarci koje je u mladosti primao te nakon njih ostajao na nogama. Njegovo tijelo više nije bilo otporno kao u Japanu pa je čovjek za kojeg se mislilo da nikada ne može biti nokautiran ipak pokazao da i njegova brada nije od čistog granita. Frank Mir je svijetu dokazao da postoji čovjek koji ga može savladati i na parteru gdje je bio neprikosnoveni majstor, a Fabricio Werdum je također na svoj "score" upisao pobjedu prisiljavanjem na predaju protiv svog idola. Dana White ga je četiri godine (od 2011. i poraza od Mira) nagovarao na mirovinu, no borilački duh ovog MMA velikana mu nije dao mira. Na koncu su presudila tri poraza u nizu (Werdum, Nelson i Struve) te je Brazilac teške duše pristao na umirovljenje u 39. godini.

 

Minotuaro će ostati prije svega zapamćen kao pionir slobodne borbe i čovjek koji je svijetu približio značaj brazilske jiu-jitse u MMA-ju. Ostat će zapamćen kao uzor mladih sportaša koji su krenuli njegovim stopama radi nevjerojatne karizme koju je posjedovao i svih onih impresivnih pobjeda koje im je pružio prije svega u slavnim Pride danima. A na koncu će ostati zapamćen i kao MMA borac bez mrlje u karijeri koji je svojim zaraznim osmjehom i vedrim duhom svijet činio boljim. Hvala ti Minotauro za sve što si učinio za ovaj sport. Ti si istinska legenda!