Foto: Guliver Image/Getty Images

"NEMOGUĆE je zaustaviti Götzea. Ne postoji nijedan igrač koji igra bolje od njega. Prolazi pored braniča kao da ne postoje. Mario je uz Messija što se tiče tehnike i pregleda igre, zapravo naša verzija legendarnog Argentinca", komentirao je Franz Beckenbauer još prije tri godine igru tada 19-godišnjeg ofenzivnog veznjaka Borussije Dortmund na otvaranju sezone u Bundesligi, kada je Götze u pobjedi (3:1) nad HSV-om po jedan gol zabio i namjestio, a osim toga je cijelu utakmicu terorizirao suparnike.

Kaiser Franz prije tri godine Götzea je proglasio "Njemačkim Messijem"

Njemački nogometni Kaiser i Bayernov počasni predsjednik, ovakvim slavljenjem najvećeg dragulja najvećeg suparnika i njegove predstave (koju su njemački mediji tada nazvali "Göetzlich," što bi u igri riječi značilo divno/veličanstveno) jasno je najavio neminovno - njegov prelazak u Munchen.  

Neuer kao Schumacher, ali Higuain srećom nije postao novi Battiston

A igrača koji će postati prva zamjena u povijesti finala SP-a koja je zabila pobjednički gol, tamo je čekao neopjevani heroj njemačkog trijumfa Bastian Schweinsteiger. Svaka čast Manuelu Neueru, ali da Nicola Rizzoli nije očajno sudio finale SP-a (propustio pokazati drugi žuti Mascheranu, kao i izravni crveni Agueru), najbolji golman na svijetu bio bi isključen u 56. minuti, kada je u jednom od svojih poznatih izlijetanja s gola, koljenom nokautirao Higuaina i zamalo postao nasljednik Haralda Schumachera, a argentinskog napadača učinio novim Battistonom.  

Najkompletniji veznjak svjetskog nogometa nastavio je tamo gdje je danas neuvjerljivi Kroos (zapucao dvije velike prilike) stao; držao je Njemačku na okupu, djelovao kao poveznica između obrane (kojoj je bio čovjek više) i napada, ali najviše je bio junačko srce momčadi, koje je doslovno krvarilo za "njemačku stvar".

Schweinsteiger ostao bez Khedire, pa i bez njegove zamjene, ali odlično se othrvao Mascheranu

Na Schweinija je u finalu pao još veći teret jer mu se pet minuta prije utakmice odluke ozlijedio partner na centru Sami Khedira, pa je u vatru bačen Christoph Kramer, koji je do zadnje utakmice na prvenstvu sakupio 12 minuta, a kada je izbornik Löw u svibnju objavio prvi popis, nije bio niti među 30 igrača,

Ali, nevoljama Njemačke (koja je kao i protiv Brazila u polufinalu počela utakmicu nervozno i nepovezano) "tu nije bio kraj"; odmah na startu Garay je onesvijestio Kramera, pa je Löw od zagrijavanja do početka meča morao tri puta mijenjati postavu i dva puta taktiku, jer umjesto nokautiranog defenzivnog veznjaka, uveo je krilnog napadača Schürrlea, što je značilo da mjesto u sredini, gdje se odvijala najveća bitka protiv odličnih Biglie i Mascherana, zauzima svileni i na ovom prvenstvu neuvjerljivi Özil, kojeg je izbornik ionako predugo tolerirao i čekao.

Schürrle, zlatna njemačka rezerva i još jedan neopjevani junak

Tako dolazimo do druga dva heroja njemačkog četvrtog svjetskog naslova, koji bi mogli ostati u sjeni najboljeg strijelca i igrača Müllera, slavljenog "libera" Neuera ili Kroosa: Zlatne zamjene Schürrlea, koji je ulascima s klupe zabio Alžiru u osmini finala, Brazilu u polufinalu dva gola i konačno, u finalu poslužio drugu alternaciju Götzea za jedini, pobjednički golu produžecima SP-a. Kada u najvažnijoj utakmici u nogometnom svijetu jedna zamjena sjajno stvori priliku za jedini gol na utakmici, a druga je još ljepše realizira, onda se zasluženo slavi trenera koji je "pokazao da ima nos".

Kovaču, ugledaj se na Löwa: Izbornik koji priznaje i ispravlja pogreške

Nijemci će nakon ovog finala svom Jogiju zaboraviti što svoj malo prečesto kopa, jer ako mu to pomaže u kontemplaciji i promišljanju nekoliko poteza unaprijed kao što je to pokazao u Brazilu, nema problema, još će mu Neuer za taj rudarski posao dati i svoju Zlatnu rukavicu.

Za razliku od naših nedokazanih i neuspješnih izbornika, koji tvrdoglavo odbijaju priznati svoje brojne pogreške i preuzeti odgovornost za neuspjehe, Löw je pokazao da nije tašt i uvjeren u vlastitu bezgrešnost, jer nakon što je protiv Alžira u osmini finala shvatio da bi ga furka na Guardiolu (Lahm kao veznjak, igra bez napadača) mogla koštati ispadanja, promijenio je igrače, njihove pozicije i taktiku, što mu se vratilo konačnom pobjedom, kao što mu se večeras isplatio i rizik mijenjanja Klosea Götzeom, jer izlaskom časne starine, Nijemci su ostali bez igrača kojeg mogu "gađati" pred golom, a Müller, koji je igrao kao klasično desno krilo (jer su on i Lahm imali zadatak prolaziti Roja na tom boku), teško se probijao pred gol.

Najbolji njemački igrač? Momčad!

Do naslova je Löw došao jer ima moćnu i poletnu momčad (prosjek starosti tek 26 godina), koja je nadvladala sve spomenute manjkavosti (dodajmo i da mu je u finalu Höwedes zbog rano dobivenog žutog kartona još teže glumio lijevog beka, a zapovjednik obrane Hummels bio očajan posljednjih pola sata) od osmine finala do početka finala i svakom utakmicom bivala sve bolja.

Pogledajte koliko smo u Njemačkoj istaknuli pojedinaca, jer oni su isplivali, uspjeli i pobijedili upravo kao njihov skup, točnije momčad. Na terenu su dokazali timski duh i zajedništvo, a potezi s klupe, kao i igrači koji su ulazili, činili su ih boljima i podizali u trenucima krize.

A kada smo kod krize, obje ove dvije velike nogometne nacije ona je tresla već "desetljećima", jer Njemačka je do večerašnjeg trijumfa posljednji naslov osvojila na Euru '96, a Argentina je produljila trofejni post koji traje od Cope Americe '93.

Argentinci su se prepali strašnog Neuera: Higuain, Palacio i Messi nisu smjeli promašiti

Dugotrajni boravak u luzerskom ešalonu i dvoboj s favoriziranim Nijemcima kao da su odsjekli noge Argentincima, pa su Higuain, Palacio i Messi promašivali u situacijama kada su izlazili sami pred strašnog Neuera.

Naravno da ih je onda zbog toga "stigla zaslužena kazna", ali reći će mnogi i za švercanje do finala, putem do kojeg stvarno nisu oduševili, osim Mascheranovom životnom formom i Messijevim standardno genijalnim potezima, koji su ipak izostali u polufinalu i finalu.

Messi ih dovukao do polufinala, ali se onda izgasio

Općenito se prije SP-a kao glavna argentinska kvaliteta spominjala fantastična napadačka četvorka, a na kraju su do tamo došli zbog golmana koji je rezerva u klubu i obrane čija je uzdanica osporavani veteran Demichelis.

Poput suparnika i Argentinci su večeras bili hendikepirani izostankom, ozlijeđen im je bio Di Marija, a sigurno im nije pomoglo što su prije finala imali dan manje odmora od Nijemaca, koji su se u polufinalu poigrali s Brazilom, dok je Argentina morala igrati produžetke i pucati penale da bi prošla Nizozemsku.

Kapetan sam jede, par metara dalje momčad sokoli Mascherano

Očekivano su se odlučili za igru na kontre, protiv opet previsoko postavljene njemačke obrane i dok je Messi imao snage, parirali su Nijemcima koji su imali jalovu inicijativu.

Osim što je bilo čudno gledati ga u momčadi koja tako malo ima loptu u posjedu (u prvom poluvremenu 133 dodavanja nasuprot 307 njemačkih), kako je vrijeme prolazilo, sve više se vidjelo da Messi kopni, što je najslikovitije pokazala scena tijekom pauze za produžetke - sjedio je sam i jeo energetsku pločicu, a par metara dalje od kapetana, motivacijski govor suigračima držao je Mascherano.

FIFA-ina kompenzacija: Messi nije bio najbolji na prvenstvu

Dvoboj "najbolje momčadi protiv najboljeg igrača", kako su reklamirali ovo finale, zasluženo je pripao Njemačkoj. Müller, koji također finale nije odigrao na dosadašnjoj razini, trebao je dobiti Zlatnu loptu, ali glavešine su se smilovale Messiju i dale mu utješnu nagradu, koja ga ni najmanje nije utješila, jer propala mu je još jedna prilika da osvajanjem SP-a stane uz bok Peleu i Maradoni. Za četiri godine imat će 31. Nije prekasno, ali pitanje je kakvi če ga suigrači tada pratiti.

Jer, kako nam je ishod ovog prvenstva pokazao, svjetski naslov osvaja momčad, a ne Messi (Neymar/James...) i "prijatelji".