Zbog svega toga u jednom trenutku je pod znak pitanja i došla sama organizacija prvenstva, jer je dio uglavnom europske javnosti prosvjedovao protiv održavanja Svjetskog nogometnog kupa u zemlji u kojoj je na vlasti vojna hunta te u zemlji u kojoj ljudski život ne vrijedi ništa. Europske zemlje prijetile su bojkotom turnira, a među njima najglasnija je bila Nizozemska. FIFA je bila u delikatnoj situaciji, a vlast je bila svjesna kako je nogomet duhovna hrana za sve Argentince te da će uspješna organizacija Mundijala i eventualno osvajanje istog biti fantastičan PR za huntu. Dana su velika obećanja da problema neće biti, čak je obećano i da će doći do amnestije političkih zatvorenika. 

 

I tako je bilo. Režim je pomalo popustio, gerilci su oslabjeli, a strasti su se smirile i sve su reprezentacije prihvatile uvjete natjecanja. Jedanaesto svjetsko prvenstvo moglo je početi.

Kvalifikacije su donijele nekoliko iznenađenja, a najveće je bilo to da se Englezi, iako su im klubovi u sedamdesetima dominirali europskim kupovima, već na drugo svjetsko prvenstvo nisi plasirali, tako da je čast Ujedinjenog kraljevstva opet, kao i četiri godine ranije u Njemačkoj, branila Škotska. 

 

 

A Škotska je na ovaj Mundijal došla sa strašnom momčadi, najtalentiranijom generacijom u bogatoj povijesti škotskog nogometa i očekivalo se da će baš ta generacija napokon srušiti prokletstvo prve faze natjecanja (Škotska je čak devet puta nastupala na svjetskim prvenstvima i nikada nije prošla grupu). 

 

Škoti su bili smješteni u grupu D, zajedno sa viceprvacima svijeta Nizozemcima, opasnim Peruom predvođenim slavnim Cubillasom te autsajderom Iranom. No, već prvo kolo razotkrilo je brojne probleme koje Škoti imaju. Peru je lagano slavio s 3:1 i Škotima polako pritvorio vrata nastavka natjecanja. Nakon što su Škoti odigrali s slabašnim Iranom 1:1 bilo je jasno da je prolaz dalje u domeni znanstvene fantastike.

 

Naime, uoči zadnjeg kola i utakmice sa Nizozemskom situacija je bila sljedeća: Nizozemska si je mogla priuštiti poraz, pošto je imala bolju gol-razliku (+3 u odnosu na škotskih –2) i za prolaz je trebalo samo pripaziti da poraz bude sa manje od 3 gola razlike. Iran se nalazio u sličnoj situaciji kao i Škotska – za prolaz je trebao pobijediti Peru sa više od 3 gola razlike. Dakle, ovisno o rezultatu utakmica trećeg kola, u drugi krug mogli su se plasirati Nizozemska ili Škotska i Peru ili Iran. Drugim riječima – Nizozemska ima osigurano mjesto u drugom krugu ukoliko zadrži bolju gol-razliku od Škotske.

 

 

Bila je to otvorena i zanimljiva utakmica, možda i najbolja u dosadašnjem tijeku turnira. Suočeni sa momčadi koja je odlučila skupo prodati svoju kožu, Nizozemci su izgubili ritam. Škoti, predvođeni Sounessom, krenuli su punom snagom i shvativši da Nizozemci očito imaju loš dan. Kada je sudac poništo Dalglishov zgoditak zbog navodnog ofsajda, nizozemskom obranom zavladala je panika.  

 

Činilo se da će utakmica okrenuti u korist Škotske, ali Willy van de Kerkhof oduzima loptu Stuartu Kennedyu i šalje je do Repa koji juri u šesanesterac gdje ga ruše Kennedy i vratar Alan Rough. Škotski igrači žučno su tvrdili da je start čist i Scott Gemmill je zbog prosvjeda zaradio žuti karton, ali sudac je bio neumoljiv. Renesenbrink sa bijele točke pogađa tisućiti gol u povijesti svjetskih prevenstava, Nizozemska vodi 1:0.

 

Međutim, neposredno prije poluvremena Škoti su izjednačili. Sounessov duboki centaršut sa lijeve strane Jordan glavom prenosi do druge stative – Jordan je uspio izbjeći ofsajd-zamku jer ozlijeđeni Rijsbergen nije bio dovoljno brz – a Dalglish stiže do lopte sekundu prije Jongbloeda i pogađa mrežu. Odmah nakon primljenog pogotka Wildschut mijenja ozlijeđenog Rijsbergena, ali šteta je već učinjena. Wildschut je zauzeo položaj na lijevoj strani veznog reda, i Nizozemci su opet zaigrali sa trojicom u zadnjoj liniji. No, bilo je posve jasno da se utakmica odvija nepovoljno za Nizozemsku.

 

Škotska je opet zabila gol kada Dalglish u šesnaestercu glavom spušta jednu visoku loptu za Sounessa koji pada kao pokošen u šumi nizozemskih nogu. Krol je izgledao najodgovorniji za prekršaj. 
 

Archie Gemmill dovodi Škote u vodstvo sa bijele točke, a isti igrač 20 minuta kasnije baca kompletnu Škotsku u ekstazu jednim od najslavnijih golova u povijesti svjetskih prvenstava i golom koji je postao škotski nacionalni simbol.
 

 

Gemmill je presjekao jednu loptu koju su Nizozemci oduzeli Dalglishu, i zatim nezaustavljivo prolazi pored Jansena, zatim Krola i na kraju izbjegava očajnički start Poortvlieta i hladnokrvno prebacuje istrčalog Jongbloeda.

 

 

Nizozemci uzvraćaju nakon samo dvije minute. Krol sa svoje polovine pronalazi Repa koji brzim prodorom iznenađuje škotsku obranu i snažno puca iz velike udaljenosti. Dalekometni udarac iznenadio je loše postavljenog škotskog vratar Rougha i Nizozemska smanjuje na 3:2. Ovaj Repov pogodak, prvi u nizu nizozemskih dalekometnih golova na ovom turniru, Nizozemskoj je osigurao plasman u drugi krug a hrabre Škote poslao kući.

 

Glasoviti Gemillov pogodak našao je mjesto u jednoj od nezaboravnih scena slavnog filma Trainspotting redatelja Dannyja Boylea ekraniziranom prema kultnom romanu Irvina Welsha.