Stranici "Bojkot! Naša svetinja nije vaša prćija" u manje od 48 sati pridružilo se više od 25 tisuća ljudi.

 

Kaleb nam je poslao poruku da od sada gleda samo klince s balkona kako igraju nogomet.

 

No stres, no frks.

 

To je jedini nogomet koji me od sada zanima i koji ću ubuduće gledati.

 

Nemojmo se zavaravati, Čačić je samo posljedica, nikako nije uzrok. Uzrok treba tražiti negdje puno dublje. Za pravu dijagnozu možda bi bilo najbolje pitati za mišljenje Dražena Lalića ili nekog drugog sociologa, no nisam siguran ni da bi to puno pomoglo. Sumnjam da bi njihove riječi uopće i doprle do čelnih ljudi HNS-a. 

 

 

Nisam toliko duboko u nogometu, no ne trebam ni biti da vidim da je sve apsurdno. Mnogi kažu da se Mamić, Šuker i kompanija ponašaju kao da im nitko ništa ne može i da se ponašaju kao da je reprezentacija njihova privatna prćija. Ne bih se složio s tim, oni se ne ponašaju tako, to je zaista tako. Reprezentacija i hrvatski nogomet u globalu i jesu njihova svojina i to ne od jučer. 

 

Tko bi ih trebao kazniti? FIFA? UEFA? Ma dajte molim vas lijepo. Svjedoci smo kakve se gadarije tek tamo događaju. Ti ljudi koji tamo sjede, uglavnom su kupili svoje fotelje i sad bi ta ''poštena i pravedna'' FIFA trebala čistiti smeće u našem dvorištu. Kako da ne. 

 

 

Djeca upijaju sve ono negativno od svojih roditelja. Djeca kad vide da im roditelji rade sranja, i sama će preuzeti takva ponašanja. Tako je i kod nas. Kad Mamić i Šuker vide kako se ponašaju Blatter i Platini, a nitko im ništa ne može, pa nisu ludi zaustaviti gas i stisnuti kočnicu. 

 

No, nemojmo se zavaravati. Nisu ni igrači nevinašca u cijeloj ovoj tužnoj priči. Oni uživaju u svojim životima u Madridu, Barceloni, Milanu, gdje sve već ne žive, i zašto bi oni talasali kad im se u reprezentaciji ide niz dlaku.

 

Mazi ih se pazi ih se, sva pažnja ovog svijeta je na njima i nisu ludi ubijati se za reprezentaciju. Čitam baš na vašem portalu kako je netko od bivših sportaša prozvao igrače kako im reprezentacije dođe kao neke toplice ili wellness centar. Odnosno, reprezentaciju doživljavaju kao odmor od napornih klupskih obaveza. 

 

 

Da se razumijemo, i moja je generacija reprezentaciju shvaćala u prvom redu kao nešto gdje ćemo se odmoriti, ali, podvlačim sad ovo, odmoriti se isključivo u smislu atmosfere. Nama je reprezentacija bila zaista sve, uživali smo se skupiti i krvariti za taj dres. Kod nogometaša tu strast nažalost  ne vidim. Oni bez problema mogu selektirati utakmice, birati na kojoj će se pojaviti, a na kojoj neće, jer su financijski itekako potkoženi. 

 

''Imam para, mediji me obožavaju, svi me vole i tko mi što može?'', to je neki taj stav, međutim, isti se vraća kao bumerang i udara u lice. Pogledajte im rezultate.

 

To vam dođe kao ono kad boksač gura dobro dok je napet, koncentriran, dok su mu ruke gore, no čim se opusti i spusti ih, slijedi kazna i udarac.

 

U rukometu takve love ni izbliza nije bilo i nama nije ni padalo na pamet tako se ponašati, no mislim da smo bili i drugačiji karakteri.

 

 

Zatim, slučaj rehabilitacije Josipa Šimunića. Nevjerojatno. Da se razumijemo, meni je Joe drag lik, no on je personifikacije jedne ružne slike koju smo poslali u svijet i koja će nas jako dugo pratiti. Nejasan mi je ovaj potez HNS-a.

 

Prisustvovao sam sastanku Kluba olimpijaca i svi smo manje-više imali jednaki stav o Šimuniću. Josip je u redu momak, ali čemu davati ''oružje'' u ruke onoj ljigavoj i balavoj FIFA-i da uvijek ima argumente u ladici kad te želi zbog nečega udariti po prstima. 

 

Jednostavno smo kao društvo preduboko zaglibili u mulj. Vidim da su stvari izmakle kontroli, da ljudi prijete da će izaći na ulice. To nije dobro i ne bih volio da sve eskalira u nasilje.