Foto: Cropix

IZUZEV one veličanstvene Špacine sezone u kojoj su Bijeli nakon 15 godina zaigrali u skupini jednog kontinentalnog natjecanja, svladavši Dinamo B., Unireu i Anderlecht, možete li se sjetiti kada je Hajduk na Poljudu pobijedio ozbiljnijeg europskog protivnika? Ne računajući prva pretkola i dvoboje protiv gotovo amaterskih sastava iz Luksemburga, Malte, Latvije, Crne Gore i Makedonije, posljednje upečatljivo slavlje Splićani su pred svojim gledateljima upisali davne 2001. godine protiv Mallorce (1:0).

Špaco jedini u 12 godina srušio "prokletstvo"

Ako je gledati samo Kup Uefa, od 1998. godine, kada je pao Malmo s 3:2, Bijeli su nizali isključivo remije i poraze, redom Schalke 2:3, Malmo 1:1, Fiorentina 0:0, Levski 0:0, Wisla 2:2, Fulham 0:1, Grasshoppers 0:0, Roma 1:1, Sampdoria 0:1, Deportivo 0:2, Žilina 0:1, Stoke 0:1, Inter 0:3 i Dila 0:1. Četrnaest susreta, šest remija i čak osam poraza, uz gol razliku 6:17. Još nevjerojatniji je skor posljednjih šest godina, gdje su Bijeli upisali šest poraza u šest utakmica, bez postignutog gola!

Već punih 12 godina prije svake velike europske utakmice navijači Hajduka stižu sa svih strana svijeta, Torcida tjednima brižno sprema neviđenu koreografiju, a novinari u medijskom salonu gostujućim trenerima postavljaju užasno dosadna pitanja o paklenoj poljudskoj atmosferi koja jednostavno guta protivnike. I baš uvijek se sve okonča novim porazom Bijelih u kojem se gorko pljuje po sucima, gredama i svakojakom vidu nesreće.

Hajduk nikada u povijesti nije prošao dalje nakon poraza na domaćem terenu

Poljud već cijelo desetljeće nije prednost Hajduka, dapače. To treba prihvatiti za činjenicu, kao i to da Hajduk puno bolje igra u gostima. Dovoljno je spomenuti londonski remi s Fulhamom(2:2), 0:0 protiv Deportiva na Riazoru, 1:1 u Genovi kod Samdporije, remi u Žilini ili slavnu prošlogodišnju pobjedu na Giuseppe Meazzi. Nažalost, te pobjede na strani do sada Splićane nikada nisu pogurale u sljedeće kvalifikacijsko kolo, tako da se s tog aspekta teško čemu nadati u Gruziji.

Užarene tribine Poljuda samo su teret na leđima Hajdukovaca, tek nepregledna buka koja vrišti imperativ pobjede, a neiskusnom igraču isti je poput noćne more iz koje se ne može probuditi do posljednjeg sučevog zvižduka. Danas je jasno da su nerealna očekivanja, koje svi simpatizeri Bijelih tako grozničavo prigrabe sredinom srpnja, veća prepreka od bilo kojeg europskog protivnika.