"Ovaj Hajduk danas je nula, ništa! Ostali su samo navijači. Ljudi koji godinama vode klub su ga doveli u ovu situaciju, svojom nestručnošću i nekompetencijom. Zaista je užasno tužno gledati što se događa s klubom koji je svetinja cijele Dalmacije, no krivce trebamo tražiti isključivo u svojem dvorištu. Nigdje drugdje.

 

 

Nažalost, moram se sjetiti onog bivšeg predsjednika, onog cinkera koji je prisluškivao, kako se ono zove… Maleš, da. Mi smo takvi da njemu hoćemo dignuti spomenik za to što je napravio. To je nedopustivo i sramotno. Takvo ponašanje nije doraslo klubu koji se zove Hajduk, posebice kad takve stvari rade oni koji ga vode. Zamislite gdje to vodi kad se predsjednik kluba bavi takvim, sporednim stvarima umjesto da kako treba upravlja klubom. Taj isti Maleš, to moram reći, prije nekih par godina, kad sam ja u Split doveo Olympique Marseille na turnir Svetog Duje, a mi se tada nismo ni poznavali, on mi je nakon dvije minute ponudio da budem direktor kluba. Tada je bio Kalinić sportski direktor. Ma gdje to ima, da se na takav način takve stvari rade? "

 

 

"Stvarno, kad malo razmislim, pa Hajduk unatrag 15, 20 pa čak i više godina, nije imao upravu dostojnu svojeg imena i statusa. Zaista, ne znam koje su kompetencije, koji su kriteriji za postati predsjednik Hajduka. Da li su oni to zaslužili jer su ih izabrali pet nebitnih i nestručnih ljudi iz gradske uprave grada Splita koji pojma nemaju o nogometu niti su dorasli odgovornosti da mogu birati nekoga na tako važnu poziciju? Tih pet istih ljudi bira i predsjednika i sportskog direktora i upravu. I onda se mi čudimo. Ja uvijek kažem da riba od glave smrdi, i tako je to s Hajdukom.

 

Jedna neozbiljna politička kampanja koja se godinama vodi u Hajduku uništila je klub, a čitao sam vaš intervju s Šurjakom, i tu bi se posve složio s Šurom, umjesto da se u Hajduku bave vlastitim problemima, umjesto da pokušavaju klub osoviti na noge, podići ga i vratiti ga na ono što je nekad Hajduk bio, oni se bave samo teorijama urote, tko ih je i zašto pokrao, prevario i samo traže neke nepoznate krivce dok im pravi stoji pred njihovim očima. To su gradska uprava i gradska vlast. Grad Split je dignuo ruke od Hajduka i ovo što sad imamo tu su logične posljedice".

 

 

"Je li to itko zna? Je li to gradska skupština, jeli to uprava kluba, da li su to navijači, da li je to neki dioničar koji gleda smo svoj interes... U Hajduku se ne zna tko pije, a tko plaća. Meni su bili smiješni ovi iz Hajduka koji su nakon utakmice s Istrom na sva zvona pričali samo o tome penalu, kao da samo zbog toga nisu pobijedili. Pa je kriv Mamić, pa je kriv Šuker, pa je kriv ovaj, pa je kriv onaj.

 

Ma ljudi božji, u redu, penal je trebao biti, ali to je tako u nogometu, jednom sude za tebe, jednom protiv tebe. A Hajduk sigurno nije profućkao bodove protiv Istre zbog toga penala. Profućkao ih je jer je nažalost toliko loš da čak ni pred svojom publikom nije sposoban pobijediti i najslabije ekipe u ligi. A sve ovo što onda čitamo poslije po novinama je samo jedna jeftina demagogija i traženja krivca i alibija za svoju nestručnost. Ponavljam, Hajduk su uništili ljudi koji ga godinama vode. Nitko drugi".

 

 

"Ma kakav Mamić. Ma ovi u Hajduku umjesto da mu se dive i da pokušavaju raditi za dobrobit svojega kluba, kao što to on radi, on im je jedini krivac. Ja Mamića niti volim niti ne volim, nemam ni zašto jer godinama nisam u hrvatskom nogometu, pa iz daljine mogu to promatrati objektivno i racionalno, ali mislim da Mamić radi ono što je najbolje za Dinamo, to mu uspijeva, a to što su ovi iz Hajduka nesposobni, to je sad drugi problem.

 

Zašto grad Split nije uskočio u pomoć Hajduku? Zašto se o tome ne priča? Ne govorom o ovim nekim kreditićima koje su bačeni u vjetar, sad kad je sve uništeno. Govorim o pravoj pomoći, onda kad je trebalo. Nitko im to u Splitu ne bi uzeo za zlo. Dapače, pa zna se što Hajduk znači Splitu i Splićanima. Umjesto toga, dopustilo se da se ta jedna institucija kao što je Hajduk potpuno ponizi i uništi.

 

 

"Ja eto ne razumijem zašto se vječno spočitava da Dinamo dobiva novac od grada Zagreba. Pa što ako dobiva? Jaki klub je brend, sjajna reklama za grad i taj novac nije uzalud bačen. 

Što se tiče Mamića i njegove uloge u savezu, u biranju predsjednika saveza, izbornika reprezentacije, naravno da je to sve jedan običan cirkus. Sjetite se kako je to izgledalo i kad se Štimac birao kao izbornik. Pa taj Šuker. Naravno da on po ničemu ne zaslužuje voditi HNS niti ima stručnost i znanje za to. On nema nikakvih, ama baš nikakvih kvaliteta da to bude to sve skupa je smiješno.

 

Prihvatimo činjenicu da živimo u jednom takvom društvu, u jednom takvom sustavu koje  funkcionira na takav način. Takva nam je politika, takvi su nam ljudi koji vode državu. Ti ljudi koji se kod nas bave politikom, pa to je sramota. Ti naši ministri, ja ih nikada neću smatrati ministrima. Oni su samo jedna obična gomila nedoraslih i nekompetitivnih ljudi koji nisu dorasli da vode državu, a ipak je vode. Nikada mi neće biti jasno kako su takvi ljudi uopće došli na takve pozicije, odakle su došli. Onaj Jovanović, takav čovjek je bio ministar sporta. Ajde, bar smo se jedne od tih vještica koje lutaju po Hrvatskoj oslobodili, ali već me strah kakvi će biti ovi koji će svrgnuti i ovu aktualnu vlast. Kod nas je problem u sustavu vrijednosti koje ne postoji, koji je jedna opća katastrofa, a takav nam je onda i sport.

 

Ostavimo se sad mi Saveza, politike, reprezentacije i sveg toga cirkusa. Ovi iz Hajduka bi trebali se ugledati u Mamića, a ovi u Zagrebu bi mu trebali skinuti kapu".

 

 

"E to je sramota. Sramota za grad Zagreb i sve Zagrepčane. Meni to zaista nije jasno što bi oni htjeli i sa čime bi bili zadovoljni. Možemo mi govoriti o tome da je razina nogometa u HNL-u loša i da ljude možda to ne zanima. Da ne žele gledati loš nogomet. Ali onda o kakvim mi navijačima pričamo?

 

Gdje je tu ljubav i odanost prema klubu? Sramota je da na utakmice Lige prvaka gdje ti dođe u goste PSG s Ibrahimovićem dođe šačica ljudi, a onda polovica tih istih koji dođi vrijeđa Mamića, čovjeka koji im je doveo tu Ligu prvaka u grad. To mi je zaista nejasno. Ako ništa, u onom Hajduku, barem ti navijači postoje. Pa kad dođete na stadion to zaista lijepo izgleda. Ovo s Dinamom, zaista ne znam.

 

Ili ona četvorica bivših igrača Dinama koji žele rušiti Mamića…Ma što je to, što oni žele. Imaju li ti ljudi ikakav plan i ideju što bi zapravo oni? Da ulica vlada klubom? To tako na kraju ispada, a to se u ozbiljnim klubovima tako ne radi i Mamić je imao sasvim pravo kad ih je odstranio iz kluba.

 

Kako objašnjavate da taj isti Dinamo koji je u domaćem prvenstvu tako nedodirljiv, koji toliko troši, u Europi ne može napraviti nikakav značajniji iskorak, dok u Ligi prvaka doživljava blamaže kad se plasira?
 

Što se tiče tih uspjeha ili neuspjeha Dinama u Europi, a čujte, sve je to relativno. Dinamo je prvak već godinama, no Dinamo je klub koji mora, da bi preživio, prodavati najbolje igrače. I tu leži problem. Prodaju se najbolji, pa se kupe također dobri igrači, možda ne sam vrh europskog nogometa, ali dobri igrači. I to tako stalno iz godine u godinu.

 

Ono što ja mogu možda zamjeriti Mamiću, a mislim da je to razlog što Dinamo u Europi nije neka sila, je činjenica da on nema strpljenja sa zadržavanjem momčadi na okupu više od jedne, eventualno iste sezone. Ništa se ne stvara preko noći, pa i najboljim ekipama, koje imaju najbolje igrače na svijetu treba neko vrijeme da se uigraju. A ja se ne sjećam kad je Dinamo dvije godine u nizu igrao sa istom osovinom momčadi.

 

Evo, ako dobiju ove Dance, osigurali su Europu. I to je također velik uspjeh, ne treba to podcjenjivati. No, da će im biti lako, neće. Mi volimo podcjenjivati te Skandinavce, te Dance ili Šveđane. Ali ti ljudi znaju igrati nogomet. I nisam siguran da će Dinamu biti lako. Štoviše, mislim da će to biti jako dvije izjednačene partije i da će samo nijanse odlučivati tko će proći dalje".

 

 

"Sretan sam zbog Rijeke. Znate, za Rijeku me vežu jako lijepe uspomene. Tamo sam proveo tri prekrasne godine i veseli me da je nakon nekoliko godina Rijeka postala ponovo klub koji izaziva respekt. Eto, to je također klub u kojega bi se Hajduk mogao i trebao ugledati. Sadašnja Rijeka je dokaz kako se treba voditi klub da bi isti bio uspješan.

 

Sjećam se onih crnih vremena kad je Tuđman poslao onog Šarinića da vodi Rijeku. I naravno da je ta osoba, lišena svake stručnosti potpuno upropastila klub. I danas mi nije jasna bila logika postavljanja takvog čovjeka na čelo kluba u gradu koji ne može smisliti HDZ. Ni onda ni danas. No, dobro, drago mi je da su ta vremena iza nas i da je Rijeka postala ozbiljan klub, koji se, ako ovako nastavi, može samo i dalje razvijati i napredovati.

 

Što se tiče Splita, vrijedi slična priča kao i za Rijeku. Ljudi koji su preuzeli klub dobro znaju što žele i za sada njihov rad donosi rezultat. Međutim, glavni problem Splita je Hajduk. Split nikada neće biti Hajduk, ma koliko on dobar bio. Hajduk je za Split i za cijelu Dalmaciju puno više od kluba, a grad Split nije grad koji bi istrpio dva podjednako dobra kluba. Dakle, na njihovu žalost, Split nikada neće imati publiku koju ima Hajduk i to je njihov najveći problem".

 

 

 

 

Josip Skoblar karijeru je započeo u Zadru 1958. godine, a već 1959. godine seli u OFK Beograd s kojim osvaja Kup maršala Tita, i u Beogradu ostaje igrati do 1966. godine. Tamo je postao jugoslavenski reprezentativac i nastupio je na svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, gdje je Jugoslavija stigla do polufinala i izgubila bitku za broncu.

Skoblar je 1966. otišao u Olympique Marseille, koji je tada bio u vrhu francuskog nogometa. Nakon samo jedne godine prešao je u njemački Hannover 96, gdje je igrao sve do 1970., i u 57 ligaških utakmica postigao 31 pogodak.

Nakon tri godine vratio se u Marseille i 1975. okončao svoju igračku karijeru. U svojoj prvoj povratničkoj godini postigao je 44 pogotka, što je do danas ostao rekord francuske lige. Te je godine, 1971. osvojio i europsku Zlatnu kopačku. Nosio je nadimak Dalmatinski orao.

Kao trener je kratko radio u Marseilleu i HSV-u, a sa Hajdukom je osvojio dva Kupa maršala Tita, od kojih se posebno pamti onaj u Beogradu protiv Crvene Zvezde, koja će mjesec dana kasnije postati prvak Europe. Već dugi niz godina obavlja razne funkcije u Marseilleu.

 

Josip Skoblar (klubovi/nastupi/golovi)

 

OFK Beograd - 162/ 63
Olympique Marseille - 15/13
Hannover 96 - 57/31
Olympique Marseille - 169/138
HNK Rijeka - 36/10 golova   
Jugoslavija - 32/11