AKO je suditi prema prvoj službenoj utakmici koji su odigrali uoči početka nove sezone Le Championnata, za PSG nema zime jer je Zlatan Ibrahimović pokazao da je itekako pucački raspoložen i željan ''krvi''. Vjerojatno ga je neigranje na Mundijalu u Brazilu dodatno motiviralo tako da je već sada ušao u sjajnu golgetersku formu.

 

Naime, Ibra je na utakmici francuskog Superkupa protiv Guingampa, koja je odigrana u Pekingu prošli tjedan, zabio oba gola u pobjedi svoje momčadi 2:0. I ta utakmica je bila nekakva vrsta predigre uoči početka nove sezone francuskog nogometnog prvenstva, koje u petak 8. kolovoza otvara baš branitelj naslova PSG u gostima kod Stade de Reimsa. 

 

Kao nikad prije, francusko prvenstvo ima jednog jedinog apsolutnog favorita. Naravno, riječ je o PSG-u, klubu Zlatana Ibrahimovića i arapskih petrodolara. Premda je, kako stvari stoje, zbog straha od kršenja financijskog fair playa (zbog čega su bili i lani pod sankcijama UEFA-e), PSG odustao od dovođenja Angela di Marije iz Real Madrida, Parižani su strahovito jaki. I to ne samo u gabaritima francuske lige.

 

Toliko jaki, da se čini da je glavni konkurent, barem po platežnoj moći, Monaco, već i prije početka utrke, izvjesio bijelu zastavu. Jer kako drugačije tumačiti prodaju najboljeg igrača Jamesa Rodrigueza. U redu, klub iz Kneževine je s tim poslićem zaradio ogroman novac, no svima, čak i onima koji i površno prate stanje u francuskom klupskom nogometu, jasno je da ruskom vlasniku kluba i tajkunu Ribolovljevu taj novac ne znači previše. Tako da je očito da se zapravo pobjednik zna i prije nego što je spektakl zapravo i počeo.

 

Novac pokreće svijet i evidentno je da mitski Olympic Marseille polako gubi korak za bogatijima. A skupa i s njim najtrofejniji francuski klub posljednjih 20 godina, Lyon, a onda i svi ostali. Hoće li snaga i bogatstvo Parižana biti prevaga na vagi Le Championata, hoće li Marseille napokon izaći iz krize i vratiti nekadašnji sjaj, za svoj komentar, za analizu stanja u francuskom nogometu te za dijagnozu situacije u njegovom Olympique Marseilleu, upitali smo legendu Marseillea  Josipa Skoblara.

 

Novac koji su arapski i ruski vlasnici ubrizgali u PSG i Monaco, naravno da je udaljio Olympique Marseille od samog vrha francuskog nogometa, što je meni posebno žao, ne zato što se radi o mom klubu, nego zbog činjenice da je Marseille vjerojatno najveća institucija francuskog nogometa i klub sa najvećom bazom navijača, kako u Francuskoj, tako i širom svijeta.

 

 

No, moram biti iskren, i mi smo sami umnogome krivi za ovakvo stanje kakvo sad je. Naravno, situacija u Marseilleu se ne može usporediti sa stanjem u hrvatskom nogometu, no i kod nas su velika previranja. Ja sam i dalje u klubu i bit ću u klubu, ali činjenica da mi mijenjamo iz godine u godinu predsjednike, trenere, igrače… To nikako nije dobro. Klub koji gotovo svake godine mijenja predsjednika, a samim tim i upravu, što dovodi i do promjena u sustavu klupske organizacije, teško da može ozbiljno parirati nekim klubovima koji imaju jasnu viziju, planove te naravno novac o kojem mi možemo samo sanjati.

 

Ponavljam, Marseille je institucija ne samo francuskog nogometa; iznenadili bi se kad bi vidjeli kolika je baza naših navijača i u jednom Brazilu, no kad si duboko involviran u klub, kad svaki dan živiš s njim, onda tek vidiš i primijetiš koliko nestabilnosti tu postoji.

 

Što se tiče Pariza, mi to zaista nismo mogli pratiti, ma ne samo mi, malo koji klub na svijetu tako nešto može pratiti. Marseille kroz cijelu svoju povijest nikada nije imao takvu politiku i takav način rada. Marseille na neki način mogu usporediti i s Hajdukom. No, vidjevši da zaista ne možemo biti više konkurentni ni Monacu, a kamoli PSG-u, sve više se u klubu i oko kluba priča da se Olympique proda nekom magnatu, koji bi klub učinio konkurentnim.

 

 

Ali, morate imati na umu da je Marseille kao grad, jedno zaista komplicirano mjesto kad je u pitanju njegov klub i odnos navijača prema klubu. Slično kao i u Splitu, al ipak na nešto višoj razini. Bez sumnje, da se i postavi ozbiljno pitanje oko prodaje kluba nekom Rusu ili Arapu, bilo bi tu problema. Naravno, počevši od samih navijača. Ali i sami ulagači se ne usuđuju doći u Marseille jer ovdje vlada jedna posve drugačija navika življenja, ponašanja, hijerarhije. Tako da, iskreno, ja sumnjam da će se tako nešto, barem u nekoj bližoj budućnosti dogoditi. 

 

Ipak, ono što je u svemu tome pozitivno, a to je da u gradu, među navijačima i nema neke prevelike zabrinutosti oko činjenice da mi prvi puta otkako sam ja u klubu na ovoj poziciji, a to je nekih 15 godina, ne igramo neki od europskih kupova. Za jedini francuski klub koji je bio prvak Europe i gotovo stalni sudionik Lige prvaka to je veliki neuspjeh.
 

 

Lani smo bili tek šesti u prvenstvu i nismo se plasirali u Europu, ali koliko vidim i osjećam, u gradu nema neke velike panika i šokova zbog toga. Gotovo svi to smatraju isključivo jednim sportskim neuspjehom i to je najvažnije i to me veseli. Pripremamo se za novo prvenstvo, život teče dalje i čekamo novu priliku.

 

 

Prvi i možda najvažniji korak koji smo napravili je dovođenje Marcela Bielse za trenera. O njegovim kvalitetama i stručnosti se dovoljno zna i o tome nemam potrebe puno pričati. On je doveo svoju ekipu, ustrojio je neke stvari malo drugačije, unio je jednu puno veću dozu ozbiljnosti, doveo je neke nove igrače u klub, plejadu jednih jako mladih igrača i nadam se da će ova sezona za nas biti puno uspješnija od prošle. PSG-u nećemo moći konkurirati, to je jasno, teško da ćemo biti u mogućnosti ugroziti i Monaco, no svim ostalim klubovima, uvjeren sam, neće biti jednostavno igrati protiv nas.
 

 

 

Dva konkurenta s kojima možemo igrati, a koji su nam najozbiljniji rivali za mjesta u Ligi prvaka već nekoliko zadnjih godina su Lyon i Lille. Lille je lani igrao sjajno i nije slučajno što je bio treći i što igra kvalifikacije za Ligu prvaka. Grad ulaže jako puno u klub i fantastično su organizirani. Dok je Lyon jedan od najbolje organiziranih klubova u Francuskoj, a i šire. Način kako njihov predsjednik već godinama vodi taj klub, trebao bi biti uzor i pokazatelj  kako se vodi jedan vrhunski nogometni klub, a bez naglog upliva velike količine novca. Lyon vodi jako mali broj ljudi, nema tu neke ogromne klupske administracije, no ti ljudi koji tamo rade i koji vode taj klub, obavljaju svoj posao fantastično i nije slučajno što je Lyon sedam godina za redom bio prvak Francuske.

 

 

Lyonu su također mnogi spočitavali predsjednika Jeana-Michela Aulasa, koji ima ono nešto Mamićevo u sebi, taj stil i način ponašanja i poslovanja, ali čovjek u taj klub godinama ulaže uglavnom svoj novac, sam je uložio novac u izgradnju klupskog stadiona, i na koncu je najvažniji za sve te silne uspjehe koje je Lyon postigao.
 

 

Sad su i oni upali u neku malu krizu, puno igrača su rasprodali kroz proteklih desetak godina, svojim igračima su hranili najveće svjetske klubove, od Reala do Chelsea i mnogih drugih, i naravno je da nekakav pad mora nastupiti. Oni su također krenuli u proces pomlađivanja momčadi, u izgradnju novog tima i za njih se ja ne bojim, jer ponavljam, a to je najvažnije, imaju sjajno organiziran klub. Tamo se sve zna, zna se tko odlučuje, zna se sve do najsitnijih detalja i nema nikakve improvizacije.

 

Nekako mislim da će tih pet klubova voditi glavnu riječ ove sezone. Za Pariz sam uvjeren da je bez konkurencije, čak mu ni Monaco, bez obzira na silna ulaganja ne može ništa, jer ono što je osnovni problem tog kluba su navijači. Monaco je klub praktički bez navijača, bez neke navijačke baze, bez atmosfere i bez tradicije, a klub, igrači, ako ne osjećaju da cijeli grad stoji iza njih, ako osjete da ljude njihovi rezultati i ne zanimaju baš, onda se jako teško dolazi do nekih velikih uspjeha, posebno ne u kontinuitetu.

 

 

Također me jako iznenadilo što su prodali Rodrigueza Realu. Ja sam mislio da će se oni samo pojačavati, jer oni novca imaju i nije njima taj novac koji su dobili od Reala bio baš toliko neophodan, tako da me to zaista začudilo. Jer bez njega, teško da mogu ozbiljnije konkurirati Parizu. Jer Pariz, bez obzira što će mnogi tvrditi da on nikada neće biti veliki klub, da je to klub bez tradicije, koji na umjetan način stvara momčad, polako postaje zaista velika momčad. Francuska je zemlja koja živi od vedeta, od zvijezda, pa i ako ih nemaju, oni će ih makar i na silu stvarati, a PSG ih zaista ima.
 

Pa na koncu, imaju toga Ibrahimovića, koji je posljednjih desetak godina među dva, tri najbolja igrača na svijetu. A i mnoge stvari su se u posljednje vrijeme u Parizu promijenile otkako imaju novu upravu. Stvari su puno bolje posložili, ozbiljniji su, i ne bi me čudilo da kroz koju godinu uzmu i Ligu prvaka.

 

 

Mislim da će se borba od trećeg do petog mjesta voditi između nas, Lillea i Lyona, e sada, tko će na kraju biti treći, a tko peti, to će samo detalji odlučivati, ali ono što Marseille ima, a svi drugi nemaju, to su ti navijači, koje imamo svugdje i oni su nam najveća podrška. Gdje god mi dođemo, čak i ako nas ne prate neki sjajni rezultati, stadioni su puni, a to je velika stvar. Ono što je zadaća Marseillea je da hitno, što je brže moguće stvori neki rezultat, osvoji nešto i da ponovo bude konkurentan. Inače će biti zaista teško.