..................................................................................................................................................................................

 

Njemačka je prvak svijeta i ja bih rekao sasvim zasluženo. Ako ćemo gledati kroz prizmu cijelog turnira, ne samo finalne utakmice, onda nema sumnje da su pokazali najviše i da su zasluženo na svjetskom tronu. Ta je titula u prvom redu titula karaktera, titula mentaliteta. Osim Neuera i Lahma oni po meni nemaju igrača najviše svjetske klase, no imaju momčad, imaju izbalansiran tim visoko kvalitetnih igrača i taj njihov karakter pobjednika ih diže na jedan nivo koji drugi teško mogu pratiti.

 

 

A što se tiče finala, utakmica je bila prilično ujednačena, no to smo mogli nekako i očekivati poučeni igrama obje momčadi na turniru. Logično je bilo za očekivati da će Njemačka dominirati, i da će imati vise loptu u nogama. Međutim, od početka je bilo vidljivo da su Argentinci uspjeli u naumu da se igra na način koji njima puno više odgovara. Usporili su igru, pravovremeno su se sa dovoljnim brojem igrača vraćali iza lopte što im je omogućavalo kvalitetan defenzivni blok 10-tak metara ispred vlastitog šesnaesterca, što je posve onemogućilo Nijemce da brzo i okomito sa većim brojem igrača dođu pred njihov gol u čemu su najjači.

 

Nijemci su stoga bili prisiljeni igrati kontinuiranu napad na postavljenu obranu u čemu se ne snalaze najbolje, i to iz razloga sto u svojoj momčadi nemaju te kako ih zovu, spielmachere ili fantasiste, koji bi jednom kvalitetnom loptom probili taj bedem i zato je Njemačka na trenutke djelovala bezidejno u ofenzivnom djelu. Jedini igrač kojeg Njemačka u ovom trenutku ima, a da je nešto tako u stanju napraviti je Ozil, no on je ovo prvenstvo odigrao loše, bezidejno i bio je vjerojatno najlošije ime Elfa na turniru.

U prvom poluvremenu su još i imali neke poluprilike, međutim, zbivanja na terenu su sugerirala da će prije Argentina zabiti gol nego oni. Početkom nastavka, Argentina je propustila iskoristiti svoju drugu meč loptu (poslije one šanse Higuaina) kad nisu uspjeli kapitalizirati laganu konfuziju u njemačkim redovima, posebno njihovog zadnjeg reda. Aguero, koji je svjetska klasa, ali je zbog ozljede daleko od prave forme, svojim je ulaskom donio pozitivan pomak u igri prema naprijed i Messi više nije morao preuzimati sve napadačke opcije na sebe. Imali su nekoliko prilika koje su morali realizirati i da Messi nije na nekakvih 70-80 posto svojih mogućnosti, da je potpuno pravi, uvjeren sam da bi uspio iskoristiti barem jednu od one 3-4 izgledne situacije ispred njemačkog gola što bi Argentinu sasvim približilo naslovu.

 

 

Sve do produžetaka utakmica je bila posve otvorena i obje momčadi su imale podjednake šanse da zabiju, a onda je pao gol koji je presudio utakmicu za koji najviše "zasluga" ima Garay koji neshvatljivo gubi koncentraciju i ne predosjeća opasnost po vlastiti gol. Na snimci se jasno vidi da čovjek uopće ne duplira svog stopera, zaspao je na nekih 25 metara od svoga gola i promatra igru kao da ga se ne tiče. Kad je shvatio što je napravio, bilo je prekasno. U nogometu se mnogo toga na neki način može opravdati, ali takva jedna pogreška nikako. Posebice kad je u pitanju produžetak finala svjetskog prvenstva.

 

 

Osnovni zaključak je da sinoć Messi nikako nije mogao sam, mada je bilo vidljivo i da je on daleko od svoje optimalne forme. Da je Messi bio onaj Messi od prije dvije, tri godine, čak i uz ovakvu slabašnu potporu suigrača, ja sam uvjeren da bi uspio i da bi Argentina bila prvak, a ovako, kad mu se jedini suigrač s kojim je mogao nešto odigrati ozlijedio, naravno, mislim na di Mariu, a Aguero također načet ozljedama nije doprinosio značajnije, mislim da bi pobjeda Argentine bila nezaslužena, jer sve ostalo u igri prema naprijed je jednostavno bilo nedovoljno.

 

Higuain je osim onog gola Belgiji, baš slično kao i Ozil, posve neprimjetan cijelo prvenstvo, Lavezzi je jednosmjeran i predvidiv sa skromnim osjećajem za suradnju,a Palacio definitivno nije klasa. Jednostavno, tako se nije moglo postati svjetski prvak, makar se mora priznati da je argentinski izbornik izvukao maksimum od ove ipak limitirane ekipe. Kad su takve okolnosti, kad imaš momčad sa samo dva igrača koji prema naprijed mogu nešto napraviti, onda nije ni čudno da je Argentina bila prisiljena tokom cijelog turnira igrati, ovakvu, rekli bismo neatraktivnu igru.

 

Dakle, ipak na kraju, prema svemu viđenom, Njemačka je postala zasluženo novi svjetski prvak. Jer ljudi jučer, kao i na cijelom turniru nisu kalkulirali, željeli su se nadigravati i u jednom otvorenom nadmetanju biti bolji od svojeg suparnika u čemu su i uspjeli.

 

 

Također, moram se i osvrnuti na izbor najboljeg igrača turnira i Messijevu Zlatnu loptu. To je jedna potpuno promašena i pogrešna odluka. Iskreno, ja sam jučer navijao za Argentinu baš zbog Messija, da osvoji taj naslov i da se napokon prekinu te glupe priče oko toga tko je najbolji svih vremena. Možda sam subjektivan, ali za mene nema dvojbe: Messi je najbolji igrač koji je ikad igrao, igra ili će igrati nogomet iz jednog jednostavnog razloga, zato sto se bolje od onoga kako on igra nogomet kad je pravi (kao prije 2-3 godine) ne može igrati.

 

Treba biti pošten i reći da nagradu za najboljeg igrača ovog prvenstva nikako nije zaslužio. Bez konkurencije, Zlatnu loptu je trebao dobiti Neuer. Taj kolos na njemačkom golu je puno više od golmana. Na trenutke se stjecao dojam da je za njega igranje finala svjetskog prvenstva predstavljalo šetnju u parku. Čovjek je pokazao nevjerojatnu i fizičku i tehničku i mentalnu kvalitetu i karakter pobjednika. Fascinantan golman i prvo ime prvenstva.

 

No, kako je on dobio nagradu za najboljeg golmana, bilo je jasno da će onda titulu najboljeg igrača dobiti neki igrač u polju. A to je onda bez ikakve dvojbe Robben. Od prve do posljednje utakmice je bio nezaustavljiv za svoje protivnike i vukao je jednu mladu i neiskusnu momčad Nizozemske do polufinala i do bronce. A samo nijanse su ih dijelile od finala.