''DI STEFANO je bio jedan od najboljih nogometaša svih vremena. Imao je fantastičnu karijeru, ali i život. Otišao je jedan od velikana'', rekao je sir Alex Ferguson za Sky Sports te je dodao:

''Ostao sam zatečen kad sam čuo tu tužnu vijest. Iako je imao 88 godina bio sam u šoku. Posljednji put sam ga vidio prije dvije godine kad smo igrali protiv Reala  i izgledao mi je kao da puca od zdravlja. Užasno sam tužan''.

 

Kao malo tko u povijesti nogometa, sir Alex je vidio gotovo  sve i proživio gotovo sve, no i on priznaje da je i dan danas nešto najspektakularnije čemu je ikad uživo svjedočio bilo to čuveno finala KEP-a 1960. na Hampden Parku između Reala i Eintrachta, koje je gledao kao dječak.

 

''Nevjerojatno ga je bilo gledati. Fascinantno je bilo gledati njegovu mirnoću, ravnotežu i stabilnost. Ako pogledate bilo koji od njegova tri gola koja je postigao na toj utakmici, onda ćete dobiti dokaz o ovome o čemu pričam. Ne mogu se sjetiti niti jednog nogometaša koji je igrao nogomet kao Di Stefano.


 

 

Nevjerojatna je stvar, a ja to dobro pamtim kao tadašnji veliki navijač Rangersa da nas je taj Eintracht u dvije polufinalne utakmice posve ponizio, zabivši nam čak 12 golova. Kad su istrčali na Hampden Park toga dana protiv Reala, mi smo ih gledali kao Bogove, no na terenu su izgledali kao miševi.

 

Real ih je pregazio sa 7:3, a Di Stefano je zabio 3 gola (Puškaš je dao četiri). Ja sam tada kao klinac igrao u Queen's Parku i za mene je ta utakmica bila događaj koji neću nikada zaboraviti. Po prvi put sam u životu gledao kako se trči počasni krug poslije utakmice. Bila je to jedna zaista posebna utakmica. Europsko finale u kojem je postignuto deset golova. Nikad se to nije dogodilo ni prije, ali ni poslije. I teško da će se više ikada u budućnosti odigrati jedna takva utakmica ponovo.''

 

Bilo je to jedno zaista spektakularno, neponovljivo finale kojeg se godinama poslije i sam Di Stefano znao prisjetiti.

 

''Mlađe generacije koje nisu imale sreću da gledaju Puškaša kako igra nisu ni svjesne što su propustile. Mnogi i dan danas tvrde kako je Ferenc imao samo dobar šut, ali ne, varaju se. On je imao sve, a najviše jednu posebnu nogometnu inteligenciju. Joj, kad se samo sjetim kakvu smo mi navalu tada imali: Kopa, Rial, Puškaš, Gento i ja. Uvjeren sam da je to bila najkompletnija navala u povijesti nogometa'', jednom je izjavio veliki don Alfredo.

 

Punih 23 godine poslije, Alex Ferguson se kao trener Aberdeena našao u finalu protiv svojeg dječačkog idola. U finalu KPK 1983 godine, maleni škotski klub je priredio veliku senzaciju svladavši veliki Real kojeg je vodio baš Di Stefano.

 

''Ta večer je bila jedna od najljepših večeri u mom životu. Pobijedili smo Real. A ja sam pobijedio velikog Di Stefana. Bila je to nezamisliva čast za mene u tom trenutku. Sad kad gledam iz ove perspektive, mogu samo tužan i žalostan reći da sam ponosan što sam podijelio sa jednim takvim velikanom barem djelić svoje karijere'', dovršio je Ferguson.

No ipak, možda najznakovitiju izjavu dao je najbolji engleski nogometaš svih vremena i legenda Uniteda sir Bobby Charlton:

 

''Nikada prije niti poslije nismo imali tako kompletnog nogometaša. Za mene je on bio najveći svih vremena.'', kazao je Charlton.

 

E sada, iako će svatko od nas, barem nekad, u ekstazi, u euforiji nakon neke utakmice, nakon nekog genijalnog poteza, gola, koša, voleja , što god, naprečac bubnuti: "e, on je najbolji svih vremena", ako samo malo stanemo na loptu i razmislimo shvatiti ćemo da smo upravo izrekli golemu glupost. Jer, ako pokušamo biti ozbiljni i racionalni, ako pokušamo ne upadati i sami u zamke pojedinačnih afiniteta i osobnih sklonosti te ako pokušamo zanemariti iracionalnu simpatiju i još iracionalniju antipatiju, složiti ćemo se da je odabir nekoga kao najboljeg svih vremena u poslu kojeg isti obavlja ili je obavljao, je zapravo jedan glupav i besmislen posao.

 

Nemoguće je na egzaktan način utvrditi da li je neki slikar, režiser, glumac ili sportaš najbolji svih vremena. Mijenjaju se trendovi, prolaze godine, desetljeća, stoljeća. Neke stvari krupnim koracima grabe naprijed i nekako nema smisla uspoređivati razdoblja. Jedinstvene formule ili logaritma za izračunavanje parametara uspješnosti kroz godine nema, niti će ga ikad biti jer svako vrijeme nosi neke svoje heroje.

 

Danas su to Messi i Cristiano Ronaldo. Desetljeće prije dominirali su Ronaldo i Ronaldinho. Nekad su to bili Maradona, Cruyff i Pele. Sutra će to biti neko drugi. No, da nema te pomaknute i smiješne iracionalnosti, koju u sebi nose nogometni fanatici i zaljubljenici, nogomet nikada ne bi bio to što je – najvažnija sporedna stvar na svijetu i sport koji je puno više od sporta, štoviše, sport koji je nekad i puno više od života. 

 

 

I zato, kao nogometni zanesenjaci mirne duše i čiste savjesti imamo pravo reći:

 

 

                                                                       Alfredo Di Stefano