Foto: Dario Dalmacija, Index

ZAVRŠENA je jubilarna deseta "Snježna kraljica". U posljednjih deset godina Zagrepčani su svake zime, osim prošle, zahvaljujući zatopljenju, milijunima kuna (su)financirali elitne skijaške zabave na Sljemenu. Nije li vrijeme za konačno podnošenje računa? Što su za uloženo dobili građani, a što Zagreb, ili točnije bez čega su sve ostali?

Ostali su bez najmanje 50 milijuna kuna kroz izravno financiranje utrka FIS Svjetskog kupa, a tu NE brojimo dodatne usluge kojima je Grad Zagreb pomogao organizaciju istih poput ustupanja pola ZET-ove ergele, struje, vode za umjetni snijeg, reklamiranja ili ždrijeba na središnjem zagrebačkom trgu, a da ne spominjemo angažman brojnih policijskih jedinica, od prometne do interventne, od Mimare do tribina. 

"To je sigurno dobra investicija. Da biste nešto dobili, uvijek morate nešto uložiti. Ali ovo je dobro uložen novac. Ne samo da su ljudi ovdje sretni i zadovoljni, nego je ovo i jedna izuzetno dobra FIS utrka. Putem ove utrke u svijet odlazi slika Zagreba i to sigurno ima utjecaja i na posjet turista gradu Zagrebu", rekla je Sandra Švaljek, prva žena Grada Zagreba koju nitko nije birao. Grad je, naime, nastavila voditi nakon uhićenja Milana Bandića, glavnog mecene "Snježne kraljice".

"Nemamo konkretne brojke koliko je Zagreb profitirao"

Prije dvije godine spominjala se cifra od 8 milijuna eura vrijednosti reklame glavnog grada Hrvatske. Govori se o 300-500 milijuna gledatelja širom svijeta, no Zagreb, još manje Sljeme, nisu postali poželjno zimsko odredište.

Sljeme bez žičare već sedam godina

Nakon prve dvije "Kraljice", još 2007. godine Zagrepčani su ostali bez žičare koja je vikendima tisuće dovodila na Medvednicu, a privlačila bi turiste tijekom cijele godine za razliku od dvodnevne SQ euforije. Sljeme nema žičaru već sedam godina! Švaljek je potvrdila da radi i na tom projektu, kojeg je započeo Milan Bandić.

"Isto tako, pripremamo investiciju u žičaru za koju vjerujemo da će se moći financirati sredstvima EU. Za nju je također potrebno napraviti urbanističke planove".

"Treba napraviti dva UPU-a, urbanistička plana uređenja, za vršnu zonu Sljemena i zonu skijališta gdje je jezero. I na tome ćemo raditi zajedno s Ministarstvom prostornog uređenja. Pred potpisom smo ugovora. Za to nam je potrebno 5-6 mjeseci, trebalo bi biti napravljeno u prvih pola godine, što je preduvjet za daljnje investicije", najavljuje Švaljek koja je tijekom utrke sjedila dva-tri mjesta dalje od resorne ministrice Mrak Taritaš, inače velike zaljubljenice u skijanje i jedrenje, te nasljednice Marjana Hanžekovića na čelu jedriličarskog saveza. Hanžeković je, podsjetimo, preuzeo brigu o obrani Milana Bandića te za njega platio jamčevinu od 15 milijuna kuna.

Potrebno je razbiti još jednu famu, onu o tome kako smo, mi Hrvati i nitko drugi, najbolji domaćini te kako atmosferu i gostoprimstvo Zagreba hvale svi, od medija do skijaša i FIS-a. Kako i ne bi, kada skijaši i osoblje odsjedaju u luksuznom hotelu usred metropole, kao nigdje u kalendaru, uživaju u najboljim zabavama, a nagradni fond je od početka u samom svjetskom vrhu. Čak i novinari s brda silaze siti i opijeni. Tko se ne bi želio vraćati?

A što dobiju građani Zagreba koji sve ovo plaćaju?

"Građani dobiju i ovo skijalište koje će ostati na raspolaganju građanima od preksutra, na ovoj novoj, održavanoj stazi. Građani dobiju puno indirektno, kroz zaradu u hotelima, ugostiteljskim objektima, i zaradu svih onih koji su danas ovdje prodavali svoje proizvode i usluge", odgovara Švaljek.

Znači, građani plaćaju, a vlasnici hotela zarađuju?

"Ali ti vlasnici nakon toga zapošljavaju građane i njihovu djecu", odgovorila nam je Švaljek i na odlasku dobacila:

"Prenegativni ste, razmišljajte pozitivno".

Gospođo Švaljek, smatramo da smo realni, a ne negativni...

Tijekom posljednjih deset godina devastiran je park prirode, uništena žičara, građani u najboljem periodu (zimski praznici) nisu mogli na najbolje sljemenske staze, a gradski milijuni potrošeni su na promociju nepostojećeg skijališta, nekoliko političara i zagrebačke panorame. Oko staze reklamirali su se redom kompanije u stranom vlasništvu i inozemne (Austrija, Njemačka, Italija) robne marke, hotel nije hrvatski, kao ni tehnička oprema potrebna za organizaciju ove utrke. Čak je i na kartonskim kutijama u kojima se donosio led "VIP" gostima pisalo "Luka Koper", no još odbijamo vjerovati da je i led bio uvozni.

Slučaj žičare je sramotan jer se novca za njenu obnovu moglo naći ako ga je bilo za blještavi skijaški cirkus koji će vjerojatno završiti nakon što se oprosti Ivica Kostelić. Naravno, ukoliko se zaista ne pojavi novo hrvatsko skijaško čudo koje će moći dovući barem upola ovoliko publike na snijeg, blato, čaj i grah.

Zašto je Sljeme bolje od Bjelolasice?

I dok je Zagreb na ovom projektu izgubio, sat vremena vožnje prema jugu tim se novcem, reklamom i utrkama moglo, primjerice, oživjeti i spasiti olimpijski centar na Bjelolasici, kao što FIS-ove utrke koriste alpske zemlje kako bi od zabačenih krajeva napravili turističke destinacije. Na Bjelolasici danas (ili ljeti) nećete pronaći ni psa, a sportski kompleks koji bi privlačio tisuće tijekom cijele godine stoji i propada. Neki su procijenili da bi 110 milijuna kuna bilo dovoljno da Bjelolasica postane prvorazredan, moderan sportski centar. Bilo bi to dobro ne samo za skijanje, već i za cijeli hrvatski sport. Šteta što premijeru i njegovim ministrima pogled ne seže dalje od Kulmerovih dvora.