HRVATSKA  rukometna reprezentacija ide na Olimpijske igre u Rio. Igrači izbornika Željka Babića nisu dozvolili da Norvežani naprave iznenađenje i da jedna od najdominantnijih rukometnih nacija u protekla dva desetljeća propusti najveću sportsku smotru.

 

Ipak, Hrvatska je do posljednjeg dana kvalifikacijskog turnira u danskom Herningu opasno visjela. Skromna partija i poraz protiv Danske i očajno prvo poluvrijeme protiv egzotičnog Bahreina nisu nudili preveliki optimizam uoči ključnog susreta s nezgodnim Norvežanima, koji su dan ranije u šahu držali favoriziranog domaćina (završilo je 25:25, a za pobjedom puno više mogu žaliti Norvežani, koji su imali stalnu prednost, u jednom trenutku čak i četiri gola razlike). 

 

 

No, Ivan Stevanović odigrao je utakmicu života. Vratar Zagreba u odlučujućoj utakmici branio je sve, i moguće i nemoguće, a posebno je bila impresivna serija njegovih obrana zicera u jednom napadu, kad je jedan za drugim, obranio tri šuta sa šest metara. Stevanović je branio šuteve s krila, sa crte te inače razorne udarce norveških bombardera sa osam metara, a u nastavku je toliko sludio protivničke pivote, da su ovi kad bi izašli pred njega od straha gađali ''osmi red tribina.''

Stevanović je u jednom trenutku imao 12 obrana od 15 šuteva, postotak obrana kakav nismo vidjeli valjda još od serije ludih utakmica između Hrvatske i Francuske, kad je Omeyer uglavnom bio taj uteg koji bi prevagnuo na stranu Tricolora.

 

O dojmovima s turnira u Herningu, s naglaskom na uloge vratara, razgovarali smo s Abasom Arslanagićem, zlatnim olimpijcem iz Munchena 1972., bivšim hrvatskim izbornikom i jednim od najvećih rukometnih golmana svih vremena. Ili, ako je vjerovati velikom Arpadu Šterbiku - najboljem ikad.

 ''Bez obzira na prosječnu igru protiv Danske, dojam je fenomenalan. Zahvaljujući fantastičnoj igri protiv Norveške. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da lagano, baš kao u slučaju s Francuskom, dobivamo kompleks Danaca. Po ničemu nisu bolji od nas, a ne možemo ih pobijediti godinama. Tog Hansena ne možemo zaustaviti,baš kao što smo nemoćni protiv Karabatića. Protiv Bahreina je bilo li-la, prvo poluvrijeme užasno, drugo fantastično, ali ta utakmica ionako ne može biti mjerilo ničega. Kad je trebalo, dali smo gas i završilo je kako je završilo. No, protiv Norveške je bilo fantastično. Stevanović je bio impresivan. Mislio sam da je nešto najbolje što golman može braniti finale SP u Kataru lani, kad je Omeyer na vratima radio čuda. Stevanović me protiv Norveške demantirao, jer, ono što je on branio Norvežanima, to nisu bili bezvezni šutevi na kojima se pumpa statistika, to su sve bili udarci ''oči u oči''. Zatim, Duvnjak je pokazao da je pravi i jedini lider ove reprezentacije. Šteta je što nema adekvatnu zamjenu. Cindrić i Karačić nama mogu biti dragi i simpatični, ali oni nisu taj kalibar. 

 

U rukometu postoji dva tipa bekova. Oni za koje momčad igra, i oni koji su sposobni sami sebi stvoriti šansu. Mandalinić i Šebetić su odlični igrači, ali previše ovise o suigračima. Dok s druge strane, Duvnjak je igrač koji može i zna iz ničega sam sebi stvoriti priliku za udarac. Takav je i Slišković. Ostali se previše oslanjanju na inspiraciju ostatka momčadi, a to nije dobro'', odmah na početku nam je prve dojmove otkrio Abas Arslanagić.

 

 

''Stevanović je velika pogreška čelnih ljudi Zagreba, jer je u reprezentaciju, ali i u Zagreb došao deset godina prekasno. Ne znam zašto je to tako i tko je kriv, tko je zabrljao, no mislim da je to bila velika glupost. Također, fascinira me njegov karakter. Riječ je o tihom, prijaznom i finom dečku, bez trunke prepotencije. Sjajan golman i kako vidim, sjajan čovjek.''

 

 

''Pešić mi je čak i najugodnije iznenađenje. Nije ga bilo neko vrijeme i od zadnjeg puta kad sam ga gledao strahovito je napredovao. Stabilan je i napokon se riješio kopiranja stila branjenja Arpada Šterbika. Lijepo je kad sportaš ima uzora, ali je pogrešno kad ga u svakom segmentu kopira. Pravilo bi trebalo biti da uzimaš od najboljih ono što tebi odgovora po tvojim karakteristikama i fizičkim predispozicijama, ne da ih potpuno kopiraš. Šterbik je ogroman golman, mrcina prava i on je do savršenstva razvio to spuštanje nisko, u špagu. Meni je jasno da to mladim golmanima izgleda super i da bi svi oni htjeli tako braniti, ali Šterbik je tu jedinstven. Kod Šterbika nije u pitanju neka tehnika branjenja, koju će golmani na treninzima usavršiti. Kod njega je stvar statika, a to ili imaš ili nemaš. Ili ti je to priroda dala ili nije. Sjajno je što je Pešić na vrijeme shvatio da će biti puno bolji golman ako ostane svoj.''

 

 

''Kako ne. Gledajte, golmani u rukometu ključ su pobjede ili poraza. Ako imaš pravog golmana, za kojeg znaš da će obraniti i nemoguće, u napadu je puno lakše igrati. Nisi više toliko u strahu, igraš slobodnije jer znaš da ako i izgubiš loptu da imaš na golu nekoga tko će to znati obraniti. Sve reprezentacije koje su osvajale velike naslove i zlatne medalje na velikim natjecanjima imale su sjajne golmane. Zato mi nije jasno zašto naši treneri uporno na turnire vode samo dva vratara, a ne tri. Kažu, Ivić je mlad, ima za njega vremena. Pa kad će ako neće sad stjecati iskustvo s velikih natjecanja. Oko toga sam rat vodio s Golužom, a sjećam sa da ni Kljun nije u Atlantu htio voditi Šolu. Radije je poveo nekog bezveznog igrača, da sad nikog poimence ne imenujem, koji mu uopće nije trebao, nego njega. Taj isti Šola je u Portugalu bio možda i najzaslužniji za zlato. Istina, Ivić je ove sezone malo u padu. Bivši moj trener i izbornik, Ivan Snoj, uvijek je govorio: ''15. ili 16. igrač može biti bilo tko, čak i netko koga pokupim iz birtije.'' Lani je Ivić sezonu započeo sjajno, no čini mi se da je sad u nekoj krizi. Međutim, za njega treba biti mjesta u Riju.''

 

 

''Slažem se da se nešto čudno događa s njim, no mišljenja sam ga se ne treba otpisati. Problem naših trenera je nedostatak pedagogije. Treneri kod nas ne pričaju s igračima, a to je pogrešno. Svaki igrač je čovjek za sebe, drugačiji od svog kolege. Karakteri su im različiti. S nekim trebaš ovako, s nekim onako. S Alilovićem treba razgovarati, a imam dojam da kod nas nitko nema strpljenja. Mirko je i dalje dobar vratar, nije zaboravio braniti, no treba prihvatiti istinu da je trenutno u debeloj sjeni Stevanovića i Pešića. Mirko je pomalo asocijalan tip, egocentrik, ne podnosi konkurenciju i mislim da je to njegov glavni problem. Vidjeli ste suradnju Stevanovića i Pešića. To baš tako treba izgledati. S Alilovićem je to izgledalo drugačije. Vjerujem da će sad i njemu neke stvari postati jasnije. No, ostajem pri tome da s njim treba razgovarati.''

 

 

 

''Treba ga pustiti da radi ono što je započeo. Ne bih ga ja više dirao. Položio je svoja dva velika ispita. Najprije je u Poljskoj napravio nemoguću misiju, a zatim nas je odveo na Olimpijske igre. Treba mu pružiti podršku i vjerovati u njega. Ima tu ljudi koji će znati povući neke korake bude li potrebno. Sjajno je za hrvatski rukomet da su Balić, Metličić, Losert i još neki involvirani u reprezentaciju, a posebno u rad s mladim selekcijama.''