LEGENDARNI Mario Kempes, nogometaš koji je Argentinu vodio do njenog prvog naslova prvaka svijeta 1978., za Gazzettu dello Sport komentirao je šanse Argentine u susretu protiv Hrvatske.

Čuveni El Matador smatra da ova reprezentacija Argentine nema pobjednički mentalitet, a najviše mu smeta što Sampaoli nema ni strategiju kojom bi donio neki pomak u igri bezidejne reprezentacije.

''Argentina ima samo plan A i to je jedini plan koji Sampaoli ima. Nema ni plana B, a ni plana C. Plan A je sljedeći: Dodaj loptu Messiju, zatvori oči i nadaj se da će ovaj nešto napraviti", kazao je Kempes za Gazzettu dello Sport.

Za one mlađe, koji možda ne znaju tko je Mario Kempes, reći ćemo da je bio jedan od najboljih nogometaša svijeta koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prvak svijeta 1978., ali i najbolji igrač te najbolji strijelac tog Mundijala u Argentini.

Mario Alberto Kempes rođen je 15. srpnja 1954. godine u Bell Billeu, a karijeru je započeo u lokalnom Institutu, za koji je igrao do 1973. godine, kada prelazi u Rosario, za koji je u dvije godine zabio 86 golova u 107 susreta. 1977. godine kupuje ga španjolska Valencia, za koju pak u četiri godine zabija sjajnih 95 golova u 143 utakmice. Čak dva puta Kempes je bio najbolji strijelac španjolske lige, što mu je i donijelo poziv izbornika Argentine Cesara Luisa Menottija na SP 1978. godine.

Uslijedio je jednogodišnji povratak u Argentinu, preciznije River Plate, nakon čega se opet vratio u Valenciju. 1984. godine, kao 30-godišnjak, Kempes napušta Mestallu i prelazi u Hercules, pa dvije godine kasnije u First Vienna pa St. Pollte. Kempes je karijeru završio u poznim godinama, a još je 1995. godine kao 41-godišnjak igrao za čileanski Fernandez Vial. 1996. godine Kempes prelazi u Indoneziju gdje i završava svoju karijeru.

Što se tiče reprezentativne karijere, Kempes je za Argentinu nastupao od 1973. do 1982. godine, a skupio je 43 nastupa, upisavši 20 golova. Gotovo trećinu golova koje je postigao za nacionalnu vrstu postigao je samo u drugoj fazi svjetskog prvenstva u Argentini. Nakon što je završio karijeru, Kempes se posvetio trenerskom poslu, međutim nikada nije posebice napredovao. Vodio je indonezijske, bolivijske, peruanske i ine momčadi. Shvativši da neće daleko dogurati, 2001. godine prestao je s trenerskim poslom i dao se u komentatore. I dan danas pred mikrofonima se rado sjeti tog jedanaestog izdanja SP-a.

Argentinci su bili smješteni u skupinu 1 zajedno s Italijom, Francuskom i Mađarskom. U prvoj utakmici s 2:1 svladali su Mađare, a istim je rezultatom pala i Francuska četiri dana kasnije. U posljednjem kolu Italija je golom Bettege slavila 1:0 preuzevši prvo mjesto. Argentina je završila druga ispred Francuske i Mađarske, a interesantno je kako Kempes nije postigao ni jedan jedini gol. Uz Argentinu su se u drugi krug plasirali Poljska, Zapadna Njemačka, Austrija, Brazil, Peru, Italija i Nizozemska. U prvoj utakmici drugog kruga ukazao se Mario Kempes, koji je s dva gola potopio Poljake. U drugoj utakmici Argentina je bez golova remizirala s Brazilom, a u posljednjem je kolu sa 6:0 svladala Peru. Opet je dvostruki strijelac bio Kempes.

24. lipnja Brazil je u utakmici za treće mjesto svladao Italiju, a dan kasnije na rasporedu je bilo finale, na stadionu Monumental u Buenos Airesu. Pred 72 tisuće gledatelja poveli su Argentinci golom Kempesa. Nizozemci su izjednačili osam minuta prije kraja pa je utakmica morala u produžetke. U 104. minuti Kempes je postigao svoj drugi gol na utakmici, a konačnih 3:1 postavio je Bertoni. Argentina je mogla početi slaviti, prvi naslov svjetskog prvaka bio je u rukama popularnih Gaučosa. Najbolji strijelac svjetskog prvenstva postao je sjajni Mario Kempes, koji se sa šest golova u posljednje četiri utakmice upisao u zlatne stranice ovoga SP-a.

Zanimljivo je kako je Kempes prvi nogometaš koji je osvojio zlatnu kopačku i paralelno postao prvak svijeta. Do tada, najbolji strijelci najčešće su dolazili iz redova trećeplasiranih reprezentacija, što je i kasnije često bio slučaj (npr. Davor Šuker). Četiri godine kasnije isto je ponovio i Paolo Rossi, koji je sa šest golova bio najbolji igrač, najbolji strijelac i prvak svijeta.