HRVATSKI veznjak Dino Skorup (25) zabio je u četvrtak svoj najvažniji gol u karijeri. Njegov je Borac iz Banje Luke pobijedio LASK 2:1 u Konferencijskoj ligi i tako najvjerojatnije osigurao prolazak u play-off. Bio je to pogodak vrijedan i pet i pol milijuna eura.

Najveći uspjeh u povijesti za jedan klub iz Bosne i Hercegovine plod je rada i pametnog ulaganja čelništva kluba iz Banje Luke, koji je prošle godine srušio dominaciju Zrinjskog i postao prvak. Skorup je onamo stigao nakon seljenja po hrvatskim klubovima te zatim sjajnih igara za GOŠK Gabelu. Započeo je karijeru u Hajduku, u kojem su mu u jednom trenutku rekli da potraži novi klub. Podijelio je s nama dojmove s prošle utakmice.

"Sigurno da je ovo bio najvažniji gol u mojoj karijeri i uspomena koju ću pamtiti cijeli život. Ovo je najveći uspjeh u povijesti nogometa Bosne i Hercegovine, nijedan klub nije ostvario ovoliko dobar rezultat u Europi.

Imamo još dvije utakmice u Europi. Idemo na pobjedu u obje iako mislim da smo već prošli u daljnju fazu natjecanja. Veliko slavlje je bilo iza, ali znali smo da nam već za par dana slijedi prvenstvena utakmica", rekao je Skorup u uvodu intervjua.

Ostvarili ste rekordnu zaradu na razini nogometa u Bosni i Hercegovini...

Sigurno. Nitko nikad nije dobio više novca od klubova u Bosni i Hercegovini. To je velika stvar za klub i nas sve skupa. Težimo tome da što veći novac dovedemo u klub, to je bolje za nas igrače, za klub i za ligu.

Dobro ste se snašli u prvenstvu Bosne i Hercegovine igrajući za GOŠK pa sad za Borac. Možete li usporediti tu ligu s hrvatskom ligom?

Pa, mogu reći da se liga BiH s godinama dosta podigla. Nije slučajno da par godina zaredom ima predstavnika u Europi. Prošle godine sam došao u GOŠK Gabelu. Imao sam još dvije ponude, ali nitko nije garantirao da će stati iza mene i da ću imati određenu minutažu. GOŠK mi je to dao i zato sam dolje otišao.

Odlično je ispalo, završio sam sezonu sa sedam golova i šest asistencija. Najbolju ponudu nakon toga dobio sam od Borca, koji je aktualni prvak i igra Europu, tako da sam odlučio da je to za mene najbolji iskorak u karijeri. Igram tu sve utakmice i kao momčad smo jako dobri. Nemam nijednu zamjerku. Mislim da bi ova momčad imala puno toga za reći i u SHNL-u.

Kad ste se opraštali od GOŠK-a, iz kluba su napisali da ste bili njihov dobri duh svlačionice i ratnik na terenu. Kakve uspomene nosite odande?

Imam samo riječi hvale za ljude koji vode taj klub. Primili su me u svoju kuću. Od prvog dana su ispunili sve što su mi obećali, a ja sam im vratio na terenu na najbolji način. Nažalost, sad nije klub u najboljoj situaciji u prvenstvu, ali imaju kvalitetu da se izvuku. 

Kako Vam se Banja Luka sviđa kao grad?

Banja Luka je predivan grad, ali nisam ga još stigao ni obići kako spada jer svaka tri dana igramo i imamo puno obaveza. Ne znam jesam dvaput bio u centru grada. Fokusiran sam maksimalno sad na utakmice u prvenstvu i Europi. Nadam se da ću uhvatiti vremena nakon sezone da malo obiđem grad jer jednostavno nisam još stigao.

Mogu reći samo da sam objeručke primljen i na tome sam zahvalan ljudima. Navijači nam šalju poruke podrške svaku utakmicu, nikad nisam imao nikakvih neugodnosti. Kad vidim navijače na ulici, svi se lijepo jave. Sve oko ovog kluba je zdravo i zato imamo dobre rezultate. 

Europski ritam s dvije utakmice tjedno je naporan. Osjeća li se umor u ovoj fazi sezone?

Imali smo par utakmica u koje nismo dobro ušli. Bilo nam je teško u početnih 20-ak minuta. Gubili bismo 0:2 pa okrenemo na 3:2. Sve to proizlazi iz umora od Europe. Često putujemo i igramo. Osjeti se umor, ali imamo širinu i puno igrača na klupi tako da možemo biti svaku utakmicu maksimalni.

Krenuli ste u Hajduku, no za seniore ste odigrali tek jednu službenu utakmicu.

Sjećam se kao da se dogodilo danas. Igrali smo u Koprivnici i asistirao sam za gol u debiju. Mislim da sam odigrao jako dobru utakmicu. Nakon toga nisam više dobio niti jednu minutu. Mislio sam da sam bar tim nastupom u Koprivnici zaslužio koji put ući s klupe, no ništa od toga.

Kasnije sam došao na pripreme i rekli su mi da ne računaju na mene i da moram ići na posudbu jer ne mogu dobiti minutažu u Hajduku. Razlog ne znam niti mi ga je itko rekao. Ne znam ga ni dan-danas. Hajduk je moja prva ljubav, uvijek ću biti hajdukovac. No, u prvoj ekipi sam imao neku ozljedicu pa sam se vratio. Nametnuo sam se na treninzima i dobio sam napokon šansu. 

Torcida je skandirala Vaše ime dok ste još bili junior i niste imali nastup za prvu momčad. Sjećate li se te utakmice?

Igrali smo prijateljsku u Tomislavgradu. Mislim da smo pobijedili 2:1 ili 3:1, nisam siguran. Odigrao sam s 18 godina jako dobro, ali sam doživio tešku ozljedu. Dobio sam tad, nakon te boli, ovacije s tribina koje mi puno znače i danas.

Tonio Teklić i Vi imali ste neugodna iskustva u Hrvatskom dragovoljcu kad ste bili na posudbi iz Hajduka. Tadašnji predsjednik Marinko Perić optužio Vas je da ste vrijeđali suigrače te da se niste dovoljno zalagali na treninzima i utakmicama.

Svatko tko me zna, zna da sam maksimalan profesionalac i da na svakom treningu i utakmici idem sto posto. Ta priča ne drži vodu. Doživio sam u Dragovoljcu jako puno neugodnosti. Prevarili su mene i Teklića oko puno stvari i mi smo odlučili jednostavno raskinuti tu posudbu. Nakon toga su oni izašli u medije.

Tadašnji predsjednik kluba dao si je za pravo da takve gnjusne laži kaže u javnosti. S vremenom se pokazalo da sam ja otišao na jednu stepenicu više, a on ispao u treću ligu. Nisam se tad htio oglašavati. Rezultati govore sami za sebe.

Bili ste na posudbi u Šibeniku prije dvije godine, kad ste igrali sredinom svibnja s Dinamom i tako mogli pomoći Hajduku da dođe do šanse za titulu. Bombardirali su Vas tad navijači Hajduka porukama, izjavili ste da ste uznemireni, isključili mobitel...

Sjećam se te utakmice. Da smo pobijedili ili remizirali s Dinamom, Hajduk bi pobjedom u kasnijem derbiju mogao postati prvak. Znam i da smo u toj utakmici imali zicer u 20. minuti, ali Livaković je to obranio. Onda je Bočkaj dao gol iz slobodnjaka i izgubili smo.

U Šibeniku sam bio na posudbi, a napravio sam i transfer pa sam bio pod ugovorom godinu dana. Igrao sam, ali dolaskom trenera Čanadija neke stvari nisu tekle u najboljem smjeru za mene, pa sam odlučio da je vrijeme za odlazak. Vjerovao sam uvijek u sebe, da ću negdje isplivati. Samo je bilo bitno da igram. 

Koji su Vam osobni prioriteti do kraja sezone i koji su osnovni ciljevi koje biste voljeli ostvariti s klubom?

Mi jednostavno idemo utakmicu po utakmicu i najvažnija nam je svaka koja je sljedeća. Uvijek idemo na pobjedu i nadam se da ćemo izbiti na prvo mjesto u domaćem prvenstvu. Nadamo se tituli i ove godine, a vjerujemo da možemo u Europi pobijediti još dvije utakmice koje su nam ostale do kraja.