SUĐENJE je ponovno tema broj jedan u hrvatskom nogometu. Javne rasprave uzburkale su se nakon remija Varaždina i Hajduka u kojem je intervencijom VAR-a poništen gol Marka Livaje zbog navodnog zaleđa Filipa Uremovića. Uslijedilo je javno obraćanje Sudačke komisije.

Njen šef Bruno Marić sazvao je press-konferenciju na kojoj je ustvrdio kako Hajduk nije oštećen, ali njegov istup nije nimalo umirio javnost. Marić je tvrdio kako ne može pokazati snimke na temelju kojih je VAR soba poništila gol, ali kako nema razloga da mu se ne vjeruje. 

Nadalje, u javnosti su se počeli pojavljivati audiozapisi komunikacije sudaca prilikom raznih spornih situacija u kojima se mogu čuti psovke, kaos i poprilična neodlučnost. Uz to, navijačka javnost sumnja i u samu autentičnost nekih snimki koje je Komisija sama objavila, budući da su sada počele curiti i neke bitno drugačije. 

HNS i Komisija više pažnje posvetili su činjenici da su snimke postale javno dostupne svima nego njihovom sadržaju. Nezadovoljstvo su počeli izražavati i klubovi od kojih je najglasniji bio Hajduk. Predsjednik kluba Lukša Jakobušić Komisiju je nazvao "nebitnom" aludirajući na odgovornost rukovodećih ljudi HNS-a.

Putem klupske stranice Hajduk je bio još eksplicitniji i članovima Komisije poručio da odu "u kurac", koristeći se riječima suca iz spomenutih audiosnimki. O svim ovim temama razgovarali smo s nekadašnjim golmanom Hajduka Vladimirom Balićem, kojeg je Torcida 2004. godine zbog borbenosti na terenu proglasila Hajdučkim srcem, nakon što je te sezone, kao i one iduće, osvojio naslov prvaka. 

Treba li javnost vjerovati Sudačkoj komisiji?

Vjerovati ili ne vjerovati nisu dobre kategorije kod ovako ozbiljnih stvari. Ono što nam treba su nepobitne činjenice. Iz snimaka koje smo vidjeli ne može se sa sigurnošću reći je li Uremović u zaleđu. U snimci iz drugog kuta čini se da je u zaleđu, ali pitanje je uopće koje je snimke VAR soba gledala na utakmici, zašto ih javnost nije vidjela, toliko stvari i dalje je nejasno.

Ono što zabrinjava je dojam da VAR soba kod poništavanja gola nije uopće mogla sa sigurnošću utvrditi da je gol neregularan. Da imaju ikakav dokaz da to nije tako, sigurno bi ga pokazali javno. Vjerovati ili ne vjerovati, to su pitanja za popove.

Marić je podnio ostavku, je li to rješenje? 

Marić je trebao biti smijenjen kada je javno napao trenera Karoglana. S obzirom na njegovu povijest, on nije smio biti ni izabran na poziciju šefa Sudačke komisije. Sami kraj ima i svoj početak, dakle on nije smio biti ni izabran.

Mislite li na njegovu sudačku karijeru? 

Naravno, mislim na njegovu karijeru. On nije netko tko može ulijevati povjerenje u neutralnost sudaca, a još manje netko tko zaslužuje rukovodeću poziciju. Nakon svega posljednjih dana smjena je postala apsolutno nužna, ali treba naglasiti da Marić nije trebao ni biti na toj poziciji.

Hajduk je reagirao prilično oštro. Što mislite o stavu kluba?

Jakobušić najbolje zna kojim tonom treba govoriti i dokle ići. Poslužit ću se riječima pokojnog Ćire, čini mi se da su rukovodeći ljudi hrvatskog nogometa "dotjerali cara do duvara". Situacija je napeta i jasno je da stvari ne funkcioniraju kako bi trebale. Nešto moramo prelomiti jer ovako dalje više ne ide. 

Jakobušić je istaknuo kako je Komisija nebitna aludirajući na odgovornost vodstva HNS-a, a Torcida je uz sliku Marijana Kustića poručila da "riba smrdi od glave". Slažete li se da su najodgovorniji Marićevi šefovi, a ne on sam?

Oni koji su na vrhu uvijek su i najodgovorniji, oko toga nema dvojbe. Netko je postavio Marića na tu funkciju i taj snosi odgovornost, koliku, to je drugo pitanje. Svaki član hijerarhijskog lanca je odgovoran. Danas se bune i neki članovi Izvršnog odbora iako pretpostavljam da to baš nisu ljudi bez utjecaja. Ukratko, za današnju situaciju krivi su svi rukovodeći ljudi hrvatskog nogometa, neki više, neki manje.

Što je onda glavni problem? Kako vratiti povjerenje ljudi u strukture?  

Svi oni koji su na najbitnijim pozicijama danas bili su dio ovog sustava već 15 ili više godina. Neki koji su danas funkcioneri prije su bili suci. Nemojmo zaboraviti da su svi oni nastajali u vremenu Zdravka Mamića. Tu je početak i kraj priče. Svi su oni dio stare Mamićeve strukture koja je od našeg klupskog nogometa napravila nakaradu.

Sjetimo se finala Kupa u Vinkovcima kada je Hajduk brutalno pokraden protiv Dinama. Svi ljudi koji su bili dio tog sustava su i dalje tu ili su godinama tu bili. Jedno vrijeme su zviždali u zviždaljku pa sjeli u fotelje, odbore i komisije. Očito je da nije pitanje jedne osobe, nego cijele strukture. Dok se struktura ne promijeni, stvari neće ići na bolje.