* U još jednom vikendu bez nogometa prisjećamo se onog najboljeg što nam je pružio. U kratkom serijalu donosimo vam tekstove o najnapetijim i najluđim završnicama nacionalnih prvenstava. Preokrete i nevjerojatne priče pamtimo i danas kao nezaboravni dio nogometne povijesti.

POSTOJE nogometni klubovi koji su pobjedama u zadnjim sekundama osvajali trofeje i time utkali mit o pobjedničkom mentalitetu duboko u pore kluba. Postoje klubovi kojima se sreća osmjehne u jednom trenutku, pa im u ključnom okrene leđa. Postoje i klubovi koji se ne mogu riješiti luzerskog naličja jer su spremni i najveće pobjede prosuti u zadnjim sekundama. 

A postoji i Bayer Leverkusen, koji je prije 20 godine postao Bayer Luserkusen, a onda i Bayer Neverkusen.

Okosnica Elfa i hrvatska kolonija

Bayer Leverkusen profilirao se kao nacionalno važan klub u drugoj polovici devedesetih godina. Strateška ulaganja u mlade njemačke snage i solidne strance uz pomoć kapitala farmaceutskog giganta Bayera doveli su ih među kremu Bundeslige. Ipak, osim jednog kupa, nisu uspjeli osvojiti baš ništa.

U sezoni 1996./1997. stigao je nadomak naslovu prvaka, ali porazom od Kolna u pretposljednjem kolu izgubio je utrku protiv Bayern Münchena. Dvije godine kasnije ponovno je završio sa "srebrom" iza Bavaraca, a u sezonu 1999./2000. ušao je s čvrstom nakanom da konačno osvoji titulu.

Bila je to odlična momčad sastavljena od odličnih njemačkih igrača te nekoliko vrhunskih stranaca, a vodio ju je Christoph Daum, koji je s Bayerom imao već dva druga mjesta. Schneider, Neuville, Ramelow i Nowotny činili su u narednim godinama kralježnicu njemačke reprezentacije. U vezi je bio sjajni brazilski duet Emerson i Ze Roberto, a u napadu legendarni Ulf Kirsten. 

Momčad je imala i snažan hrvatski pečat.

U obrani je stasao Robert Kovač koji je uskoro postao jedan od najboljih braniča svijeta, a često mu je društvo radio i Boris Živković. U momčadi su još bili i Jurica Vranješ, Marko Babić, Zoran Mamić, američki reprezentativac hrvatskih korijena Frenkie Hajduk te Tomislav Brdarić. 

Dovođenje najboljeg njemačkog mladog igrača Michaela Ballacka iz Kaiserslauterna bio je završni dodir koji je trebao konačno donijeti naslov prvaka Apotekarima. Bila je to kultna momčad u svakom smislu te riječi.

Mrtva trka s Bayernom

Leverkusen je u prvenstvo ušao vrlo dobro i već je u drugom kolu na domaćem terenu svladao Bayern München, ali je već nakon nekoliko kola postalo jasno kako se Bavarci neće predati i kako će prvenstvo biti duel između ove dvije ekipe. Sve do kraja kalendarske godine nitko nije uspio napraviti značajniju prednost, ali onda su počeli problemi za Leverkusen. 

Ozljede, suspenzije, lošija igra u nastavku prvenstva i poraz u direktnom okršaju s Bavarcima donijeli su u 22. kolu najveću prednost za Bayern do tada, pet bodova. Ipak, Bayern je u iduća tri kola dvaput izgubio bodove pa se Bayer Leverkusen nevjerojatnom pobjedom od 9:1 u gostima kod Ulma vratio na čelo ljestvice. Momčadi su se izjednačile po broju bodova, a u narednih nekoliko kola nekoliko puta su se izmjenjivale na čelu ljestvice. 

Pet kola prije kraja, Bayern je izgubio na domaćem terenu od ljutog rivala Münchena 1860 i Leverkusen se odvojio na tri boda prednosti. Serijom od četiri pobjede obje momčadi su ušle u zadnje kolo. Leverkusen je sa 70 bodova gostovao kod Unterhachinga, desete momčadi prvenstva koja se nalazi u predgrađu Münchena i trebao mu je bod za potvrdu naslova.

Bayern je sa 67 bodova dočekivao Werder i igrala mu je samo pobjeda i nada da će Unterhaching pobijediti protiv Leverkusena u najvažnijoj utakmici u povijesti Apotekara.

Dogodilo se nezamislivo. Presudio im je zlatni dečko njemačkog nogometa

Bayern je s lakoćom pobijedio Werder s 3:1 i osluškivao što se događa na stadionu Generali Sportbank nekoliko kilometara južnije. Dio Bayernovih igrača je, siguran u pobjedu svojeg kluba protiv Werdera, organizirano otišao na tu utakmicu kako bi dali podršku Unterhachingu. 

Pokazalo se da je težina utakmice bila jednostavno prevelika za Bayer. Umjesto napadačkog nogometa koji od početka pritišće protivnika, Christoph Daum odlučio je igru postaviti puno konzervativnije i tražiti bod koji im donosi naslov. Već u 20. minuti moglo se vidjeti kako će im se takav pristup obiti o glavu. 

Na jednu ubačenu loptu u šesnaesterac gostiju, najbrže je stigao Michael Ballack i poslao ju je u svoju mrežu. Izraz lica njega, ali i suigrača dovoljno svjedoči o tome kako su svjesni da im se sprema još jedna agonija. Simbolika je da je svojoj momčadi presudio baš najbolji igrač čitave njemačke generacije. Leverkusen je bio u potpunosti grogiran i bacanje karata u napad nije donijelo promjenu na terenu.

Dvije godine kasnije režirali su trostruki horor, a Ballack je ponovno bio glavni glumac

U sezoni 2001./2002. činilo se da će Bayer Leverkusen ispraviti sve grijehe svoje prošlosti. Još jača i iskusnija momčad vodila je gotovo čitavo prvenstvo, a sjajnim igrama u Europi plasirala se u finale Lige prvaka. Povijest se ipak ponovila. U pretposljednjem kolu izgubili su kod Nürnberga koji je tom pobjedom ostao u ligi i predali su naslov Borussiji Dortmund. 

Nakon toga su izgubili i finale Lige prvaka, a treći čin bilo je finale njemačkog kupa koje su izgubili od njemačkog Schalkea. Ni prije ni kasnije u povijesti nogometa jedna momčad nije bila toliko emocionalno slomljena. Momčad se ubrzo rasprodala i Bayer nikad više nije bio na toj razini.

Najnesretniji je ponovno bio Michael Ballack. Osim što je promašio dvije odlične šanse protiv Nürnberga, Njemačka je samo dva mjeseca kasnije igrala finale Svjetskog prvenstva. U dvije od tri nokaut pobjede od 1:0 strijelac je bio baš Ballack, ali je finale morao propustiti zbog žutih kartona.

Nekim igračima i klubovima jednostavno nije suđeno. Od tada nadalje više nisu čak bili ni Bayer Luserkusen, postali su Bayer Neverkusen.

Gol u finalu Lige prvaka kojim je Zidane pokopao Leverkusen

Borba sjevera i juga Italije: kako je Perugia donijela naslov Laziju