REĆI će neki da joj kvaliteta konstantno pada, drugi će dodati da joj kronično fale druge momčadi najvećih klubova, treći konstatirati da tu trenutačno i nema previše materijala za najviši rang hrvatskog nogometa... Sve se to priča o SuperSport 1. NL, drugom rangu hrvatskog nogometa, i sve to može biti ili djelomično ili potpuno točno, ali jedna stvar je neupitna - naša druga liga je ludo zabavna.

U njoj se treneri prebacuju s jedne klupe na drugu, u njoj su razlike u kvaliteti u par deka, u njoj se novaci u ligi sad već po tradiciji bore za prvo mjesto, u njoj rastu neki novi zanimljivi klinci, tu ima ikonskih imena i kultnih stadiona, a najbolji strijelac je - stoper.

Ime mu je Dominik Mulac, ima 25 godina, rođeni je Riječanin i od ovoga ljeta je igrač NK Opatije. Ukupno je zabio sedam golova u 17 utakmica, što je dva više od najbliže i brojne pratnje, koju čine čak šestorica igrača s pet komada na kontu.

Da, nije baš uobičajeno da stoper bude najbolji strijelac lige, rekao bih da je to i nekakva anomalija, ali i to je nogomet. Zato ga toliko volimo, zato je toliko praćen, jer tu je sve moguće. Između ostalog, i to da obrambeni igrač bude prvi topnik lige.

Pet od tih sedam golova zabio sam iz penala. Svih pet koje smo imali. Nije baš uobičajeno da igrač koji tek dođe u klub, pogotovo branič, bude zadužen za jedanaesterce, ali tako je ispalo. Na jednoj pripremnoj utakmici trener me odredio za izvođača penala, kojeg u toj utakmici nije bilo, ali tako je ostalo sve do Jaruna i tog prvoga gola, koji je otvorio seriju.

Zabijao je u nizovima, prvo tri komada u rujnu pa preostala četiri u tri utakmice u studenome.

Dok sam bio u Orijentu, bio sam drugi izvođač, iza kapetana Tadejevića, također kolege iz obrane, tako da imam nešto iskustva po tom pitanju. Ne mogu reći da imam neki poseban način izvođenja penala, mislim da je najvažnije ostati miran. Kako je sve to krenulo, počeo sam i proučavati protivničke vratare, gledam koju stranu biraju, ali mislim da je ključ prije svega u mirnoći kod udarca.

Društvo iz ofenzive ne gleda ga poprijeko, dapače...

Ma kakvi, nema toga kod nas. U ovoj momčadi nitko ne iskače, nema tu ega, zato uostalom i jesmo tu gdje jesmo.

Stara dama, kako ih zovu zbog "zebrastih" dresova, ušla je iz 2. NL i odmah pokazala da misli ozbiljno. Prvi i jedini poraz Opatijci su doživjeli u prvom kolu, u gostima kod Dubrave Tim Kabel, da bi u sljedećih 16 utakmica upisali devet pobjeda i sedam remija, uključujući i onih 0:0 u zadnjem kolu jeseni protiv bodovima poravnatog, ali vodećeg Vukovara.

U čemu je tajna? Iskreno, čim sam došao u Opatiju ovog ljeta, shvatio sam da ovaj klub nije slučajno ušao u drugi rang. Ima tu jako kvalitetnih igrača, ali ako bih morao birati jedan segment, mislim da bi to bila zdrava konkurencija koja nas gura naprijed. Ne daj Bože izgubiti u nekoj igrici ili u međusobnoj utakmici na treningu...

Tko tu izgubi, tjedan dana trpi teror ovih drugih, tako da imamo ozbiljan intenzitet na svakom treningu. To prenosimo i na utakmice, tjeramo jedni druge da budemo bolji, a važno je i to što imamo nekoliko jako iskusnih igrača, koji su igrali na visokim razinama, i oni jako dobro drže taj balans između zezancije i jako ozbiljnog rada.

Konkretno, govoreći o toj staroj gardi, u svlačionici Opatije stanuju 38-godišnji Edin Junuzović, 37-godišnjaci Andrej Prskalo i Ivan Graf, ali i 36-godišnji Ivor Weitzer, autor nekih nevjerojatnih pogodaka.

To što radi na utakmicama je ništa u usporedbi s onim što mi gledamo na treninzima! Tu bude stvarno čudesnih golova, nevjerojatno je što čovjek može... Vidi se da udara loptu drugačije od ostalih, da je na ipak nešto višoj razini.

Sve to skupa vodi Zoran Bogolin, čovjek koji savršeno odgovara frazi "alfa i omega kluba".

Da, trener Bogolin drži konce, ali u najvećoj mjeri se ipak bavi nogometom, odnosno terenom. Radi se dobro, jako, intenzivno, a u samoj igri nam daje jako puno slobode. Ipak je tu cijeli niz prekaljenih igrača, njih je teško nečemu novome naučiti, a to je očito dobro izbalansirano, što potvrđuju rezultati.

Počeo sam u Rijeci sa sedam godina, u selekciji morčići, koja se drugdje zove limači. Ostao sam u klubu 12 godina, došao i do seniora, dvaput bio na pripremama, igrao i neke prijateljske utakmice, ali nikad nisam debitirao za prvu momčad. Budući da sam dijete tog kluba, mogu reći da mi je to ostalo neostvarena želja... Međutim, nije bilo prostora i otišao sam svojim putem.

Prva postaja na tom putu bila je Italija, četvrti rang tamošnjeg nogometa. Klub se zvao Ciserano Calcio, igrao je Serie D, a Dominik Mulac igrao je svoje prve službene seniorske utakmice.

Nije bilo lako s 19 godina otići u inozemstvo, u jednu takvu sredinu, ali bilo je to jako dobro i korisno iskustvo. U prvom redu životno jer tu sam zaista puno naučio o životu, ali i nogometno jer u Italiji se i na tim nešto nižim razinama jako puno pažnje posvećuje taktici. U tom taktičkom smislu u tih godinu dana naučio sam neke stvari kojih se i danas držim.

Bogatiji za to iskustvo, vratio se kući, potpisao za riječki Orijent i u sljedećih pet sezona postao jedan od simbola kluba s Krimeje.

Jako lijepo razdoblje. Došao sam kad je klub ušao u drugu ligu, a na kraju ostao stvarno dugo, odigrao više od 130 utakmica za Orijent i uživao u svemu što smo prošli zajedno. Međutim, ovog ljeta mi je istekao ugovor i shvatio sam da je vrijeme da potražim neki novi izazov. Bilo je nekih opcija i za van, ali s gospodinom Bogolinom sve sam dogovorio za pet minuta. I nisam pogriješio.

Pokazalo se to kao pun pogodak Opatije jer brzo i lako dobili su stopera koji zabija golove, a ne dobiva kartone. Dominik Mulac je, naime, ove sezone odigrao svih 17 utakmica u prvenstvu u punoj minutaži, svih 1530 minuta plus sudačke nadoknade.

Ma ja više volim zabiti gol nego skršiti nekoga! Je, tako je ispalo, samo jedan žuti karton u polusezoni, i to u Vukovaru na početku sezone. Nije to posebno čudno jer ni inače nisam igrač koji radi oštre prekršaje. Nisam baš Philip Lahm da ih ne radim uopće, ali tih za žuti karton je puno manje.

Bio je u ljeto 2023. nadomak potpisa za jedan klub iz SuperSport HNL-a, na kraju se to nije dogodilo, što ne znači da se neće dogoditi u budućnosti.

Ne opterećujem se time. Uoči ove sezone sam sebi sam rekao da moram prije svega uživati, guštati u nogometu. To i radim, a pokazuje se kroz ove golove i dobre igre da je tako i najbolje. Ne zamaram se nekim ciljevima i planovima, dajem sve od sebe, a što bude, bit će.

Uspio je uz nogometnu karijeru završiti i fakultet, usmjerio se na poslovno upravljanje, a sljedeći tjedan imat će i promociju te službeno postati magistar ekonomije.

Kad sam se vratio iz Italije, upisao sam fakultet, svjestan da će mi to jednoga dana sigurno dobro doći. Zasad sam potpuno fokusiran na nogomet, ali znam da to neće trajati vječno i zato mi je bilo važno na taj se način osigurati.

U NK Opatiji trenira se i dalje, bez obzira na to što je jesenski dio sezone gotov, ali uskoro će započeti i pravi odmor. Dominik Mulac iskoristit će ga i za nešto češće odlaske na pub-kvizove, na kojima često sudjeluje, pri čemu ostatak ekipe u njegovu smjeru gleda kad dođu pitanja iz sporta, ali i povijesti i zemljopisa. A onda će, kad odmor prođe, krenuti u nastavak opatijskog puta. Pitanje je jedino postoji li opcija da taj put završi i u najvišem rangu...

To nije pitanje za mene. Mi igrači gledamo kako biti što više na tablici, kako što dulje ostati u samome vrhu, a budemo li na kraju prvaci 1. NL, mi ćemo svoj posao odraditi. Što će se eventualno događati nakon toga, nije na nama. Svaki sportaš želi pobjeđivati i osvajati trofeje, to želimo i mi.