IVAN DRVIŠ, bivši trener hrvatske reprezentacije u ronjenju na dah, je medijima, Hrvatskom ronilačkom savezu, HOO-u i USKOK-u poslao priopćenje u kojem optužuje članove HRS-a za brojne malverzacije u radu Saveza.

Drviš je podržao inicijativu "Apnea SOS 2021" koju su u rujnu pokrenuli članovi hrvatske reprezentacije u ronjenju na dah, najtrofejnije hrvatske reprezentacije. Ronioci su također ukazali na niz nepravilnosti i poteškoća koje godinama imaju s predsjednikom i ostalim ljudima u Savezu. Uz njih je stala većina klubova koji su članovi HRS-a, a predsjednik Kamilo Čuljak i dopredsjednik Valentino Rajković su im 7. listopada odgovorili vlastitim priopćenjem u kojem su ih optužili za izvrtanje činjenica, a Drviša su povezali s obavještajnim podzemljem u 90-im godinama.

Na njihov dopis neki dan odgovorili su ponovno ronioci, a danas se oglasio i Ivan Drviš čije priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Poštovani,

ovim dopisom demantiram istinitost cjelokupnog sadržaja javnog očitovanja čelnika Hrvatskog ronilačkog saveza (u daljnjem tekstu HRS) predsjednika g. Kamila Čuljka i dopredsjednika g. Valentina Rajkovića od 7. listopada 2021.  na javni istup hrvatskih reprezentativaca u ronjenju na dah okupljenih u Inicijativu apnea S.O.S. 2021. i ponavljam svoju potporu pokretačima iste.

Očitovanje čelnika HRS-a je u potpunosti temeljeno na neistinama, zamjenama teza i neobjektivnom tendencioznom prikazivanju događaja. U nedostatku argumenata kojima bi pravdali svoje štetno djelovanje s glavnih pozicija nacionalnog Saveza kojeg zastupaju, kao i prikrili svoja kriminalna djela falsificiranja dokumenata s ciljem pogodovanja u protupravnom stjecanju imovinske koristi, oni svojim očitovanjem još i kleveću ugledne zaslužne sportaše, čelnike njihovih klubova, trenere i mene osobno. 

Argumentiranje razloga zašto su baš svi navodi netočni i zlonamjerni uglavnom se svodi na ponavljanje onoga što smo reprezentativci i ja u svojim dopisima rekli već ranije. U dilemi nepristranog promatrača o tome tko govori istinu, a tko laže, najbolje mogu posvjedočiti brojni sportaši – natjecatelji svih roniteljskih sportova u HRS-u na temelju  vlastitih iskustava. Zato ću se i ja, kao i potpisnici Inicijative u svojem odgovoru koncentrirati samo na najvažnije te ću kratko prokomentirati nove momente u iznošenju neistina od strane čelnika HRS-a koji imaju svrhu odvlačenja pozornosti od krucijalnoga.

Dvojica čelnika HRS-a g. Kamilo Čuljak i g.Valentino Rajković pokušavaju braniti tezu da je ispravno i zakonito falsificirati šestomjesečno izvješće o radu, koji nije obavljen od strane njihovog prijatelja trenera g. Franje Pinjuha, kao i lažno prikazati da je g. Pinjuh trenirao osvajača zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu (u Beogradu u lipnju ove godine) g. Vanju Peleša, čime je počinjeno djelo protupravnog stjecanja imovinske koristi od nezasluženih plaća i državne nagrade za iznimna postignuća sportaša. Pri tom je sporno samo pitanje motiva, odnosno radi li se tu samo o prijevari i štetnom pogodovanju prijatelju na račun sredstava iz javnih potreba ili još i o međusobnoj razdiobi prijevarom otuđenog novca. Nadalje, g. Čuljak i g. Rajković bi se trebali međusobno dogovoriti jesu li to djelo prijevare i pogodovanja osmislili zajedno ili g. Rajković u tome samo podržava svog prijatelja g. Čuljka.

Eventualne pravne sankcije bi u slučaju druge navedene opcije vjerojatno trebale biti blaže za g. Rajkovića. Nadalje, neosporno je da je g. Pinjuh tim pogodovanjem stekao nešto što mu moralno i zakonski ne pripada. Moralno bi bilo da protupravno stečenu imovinsku korist sam vrati. Ako se tome ipak protivi, potrebno je da ga na to prisile nadležne institucije te da za učinjeno djelo i zakonski odgovara. Prijevaru i pogodovanje je lako dokazati jer postoje materijalni dokazi i svjedoci. Kako su osvajanjem još jedne zlatne medalje na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u dubinskom ronjenju na dah u Turskoj opet stvoreni isti preduvjeti za ponavljanje istih djela od strane istih osoba, tako pozivam sve nadležne, a prvenstveno Hrvatski olimpijski odbor (dalje u tekstu HOO) na žurno djelovanje. HOO nije dužan kontrolirati zakonitost rada pojedinih saveza, ali u slučaju kada zna za postojanje nepravilnosti obavezan je djelovati. Takvo djelovanje mora uzeti u obzir okolnosti kakve su bile u trenutku počinjenja određenih djela, bez uzimanja u obzir eventualne naknadno promijenjene okolnosti koja bi takva djela mogla prikazati manje šetnima ili čak i možda u zakonskim okvirima (primjerice naknadno stjecanje određenih kompetentnosti itd.). 

Osim preispitivanja zakonitosti i pravednosti dodjele državne nagrade za posebna postignuća u sportu g. Pinjuhu, potrebno je preispitati i raspodjelu više od milijun i petsto tisuća kuna od državnih nagrada u zadnjih dvanaest godina tijekom kojih su g. Čuljak i g. Rajković obnašali čelne dužnosti u HRS-u. Važno je napomenuti da je u tom periodu g. Rajkoviću dodijeljeno oko 400.000 kn u ime nagrada za posao izbornika svih reprezentacija koji gotovo da praktički i nije ni obavljao. Kako sam i ja u tom periodu kao zaslužni trener dobio jednu značajnu svotu novca za nagrade, tako i za sebe zahtijevam iste kriterije preispitivanja. 

Sumnju da je popis prijevara i pogodovanja po istomu ključu manipuliranja fiktivnim zaslugama širi od do sad navedenoga, unosi i podatak da je kao „športskom voditelju“ reprezentacije ove godine po istoj osnovi dodjele državnih nagrada g. Miji Vukušiću isplaćeno 36.000 kn. Ne postoji nikakva osnova za nagrađivanje g. Vukušića osim ako je za to dovoljan kriterij da je i on prijatelj čelnika HRS-a. U popisu stručnih osoba za rad sa sportašima u HRS-u, koji se nalazi u HOO-u je zaista predviđena dužnost „športskog voditelja“ temeljem koje je g. Vukušić navodno ostvario pravo na državnu nagradu. Međutim, u istome dokumentu stoji da posao športskog voditelja može obnašati samo osoba s minimalno višom ili visokom stručnom spremom kineziološkog smjera te da takva osoba mora obavljati široki obim poslova u suradnji s trenerom i sportašima koji su detaljno opisani u šesnaest točaka. Čak i kada bi g. Vukušić imao potrebnu stručnu spremu, što je lako provjeriti, ostaje činjenica da ni treneri ni sportaši nikada nisu ni čuli za njega prije nego što je isti dobio nagradu za njihova postignuća. Stoga je u vezi s dodjelom državnih nagrada opravdano sumnjati u barem još jedno djelo prijevare i pogodovanja od strane čelnika HRS-a.

Financijsko poslovanje HRS-a je potpuno netransparentno. Nitko ne zna koliko novaca Savez dobiva od HOOa i od HZTKe te koliko Savez uprihoduje iz drugih izvora. Još je manje poznato kako se taj novac raspoređuje i troši. Financijska izvješća na skupštinama su nerazumljiva i površna. Praktički Predsjednik predaje računovodstvene liste koje bi možda samo razumjeli financijski forenzičari. Možda je jedan od razloga tome što je prema tvrdnjama nekih dužnosnika HRS-a Predsjednik g. Čuljak bez suglasnosti Upravnog odbora otpisivao dugovanja svojega kluba prema Savezu.

Da bi stvorili nekakav privid rada, čelnici HRS-a u svojem očitovanju npr. navode da "HRS redovito organizira godišnji seminar instruktora ronjenja na kojem se mogu educirati instruktori za različite specijalnosti te između ostalog i specijalnost ronilac-spašavatelj te specijalnost pružanje prve pomoći kisikom.“ Motiv za organizaciju takvih godišnjih seminara instruktora ne treba gledati kao želju čelnika HRS-a da bi proveli nekakvu relevantnu edukaciju instruktora. Naprotiv, previše skraćenim programima edukacije u kojoj se tako osjetljiva specijalizacija dobiva za svega nekoliko sati u jednom popodnevu samo narušava sigurnost ronjenja. Vjerojatnije je da je motiv čelnika uzimanje dodatnih 500 kn za brzo stjecanje specijalnosti od sudionika seminara.

U njihovom očitovanju sam s nevjericom čitao tvrdnje g. Čuljka i g. Rajkovića da sam „zaveo i krivo informirao“ naše reprezentativce koji su ih teško optužili za nerad, nesposobnost, nestručnost i prijevare. Žele li oni reći da su naši vrhunski sportaši naivci bez sposobnosti vlastite percepcije okoline u kojoj žive? U nastavku očitovanja nastoje me diskreditirati tvrdnjom da sam još iz 90-tih poznat po pisanju sličnih "Predstavki" u stilu "obavještajnog podzemlja". Da su pozorno proučili događaje iz 90-tih, kada sam zaista bio jedan od autora tzv. "Predstavke", tada bi mogli uvidjeti da se nije radilo o nekakvom amaterskom neautentičnom uratku poput njihovog očitovanja koje ja sada demantiram, nego o ozbiljnom dokumentu koji je zbog istinitosti navoda o teškom kriminalu i drugim kažnjivim djelima do dana današnjeg proglašen državnom tajnom. Temeljem mojih navoda iz te „Predstavke“ dvoje je ljudi pravomoćno osuđeno na doživotnu zatvorsku kaznu. Možda je moja potpora pravednom i potrebnom nastojanju hrvatskih reprezentativaca da se uvede red i zakonitost zaista neki vid pisanja nove „Predstavke“ što je onda neki kontinuitet mog životnog opredjeljenja u borbi za istinu. Ako je to tako, tada će biti zanimljivo vidjeti kako će završiti ova moja druga „Predstavka“ o kriminalu, u kojoj su ovaj put čelnici HRS-a „glavne zvijezde“. Nadalje, nikada nisam pripadao nikakvom „obavještajnom podzemlju“, nego sam jedno vrijeme časno i savjesno obnašao ozbiljnu dužnost načelnika operative u Upravi jedne državne Službe koja je kontrolirala više od trećine državnog proračuna.  

Kad bih se ja poveo primjerom g. Čuljka i g. Rajkovića pa hipotetski počeo kopati po njihovoj prošlosti, možda bih u starim novinama pronašao da je jedan od njih već osuđivan uvjetno na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog falsificiranja dokumenata i preprodaje istih strancima. Možda bih se pitao kako je takva osoba u to vrijeme uopće mogla obnašati odgovorne dužnosti u sustavu sporta. Možda bih pronašao da je drugi bio osumnjičen za pronevjeru više od milijun kuna novca poreznih obveznika, koje je sustavno godinama izvlačio preko raznih natječaja, lažno prikazujući da će novac biti potrošen za sanaciju broda namijenjenog rehabilitaciji ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata.

Tko zna što bih još sve mogao pronaći o prijavljivanju njihovih udruga na brojne razne natječaje s ciljem dobivanja novca za recimo nabavku ronilačke opreme, za troškove čišćenja podmorja od invazivnih algi i smeća, itd. Možda bih pročitao da je jedan od njih jedno vrijeme protupravno istovremeno uzimao mirovinu i plaću te da je zato morao napustiti MORH. Možda bih pročitao u novinama da jedan od njih ulaže novac sumnjivog porijekla u gradnju nelegalnih objekata, a da drugoga unutar vlastite političke stranke nazivaju „krimosom“. Vjerojatno bi tada njihov kontinuitet životnog djelovanja izgledao dijametralno suprotno od mojega. No, da se ne vraćamo više u prošlost, sve do sumnjivih ostvarivanja osobnih egzistencijskih, edukacijskih i ronilačkih statusa, radije se vratimo u sadašnjost. 

Tijekom ovoga, sada već mučno predugog perioda uvjeravanja nadležnih službi i institucija u potrebu djelovanja, Inicijativa apnea S.O.S 2021. svakodnevno dobiva potpore uglednih pojedinaca i čitavih sportskih klubova – sadašnjih i bivših članica HRS-a. Konkretno, već su gotovo svi sportaši – natjecatelji HRS-a izrazili svoje divljenje reprezentativcima na hrabrosti i podržali njihove ispravne i pravedne zahtjeve. Kada sam još u ožujku ove godine dao ostavku na mjesto trenera-mentora reprezentacije u ronjenju na dah zbog toga što je pogodovanjem g. Pinjuhu bila opasno ugrožena sigurnost natjecatelja, tada sam u tome dobio i potporu predsjednika Nadzornog odbora HRS-a g. Daria Duića, kojemu na tom zahvaljujem, a sada ga citiram: "Ivane, osobno mi je žao što si odlučio podnijeti ostavku, ali te potpuno razumijem i podržavam, a u tekstu ostavke svaka je riječ točna. Moja apsolutna podrška.“ 

Petnaestak klubova je dalo javnu podršku te još toliko drugih tajno, samo na adresu Inicijative,  jer se boje javno izraziti svoj stav. U obje navedene grupe klubova, koji zajedno čine više od pola aktivnih članica HRS-a, zajedničko je da, osim podrške i bodrenja Inicijative da ustraje u svojim zahtjevima za odgovornošću i smjenom čelnika HRS-a, iznose još brojne druge devijacije u radu Saveza koje ih opterećuju do mjere da već ozbiljno razmišljaju o izlasku iz članstava. Brojne udruge su to već i učinile iz istih razloga. Ostale članice HRS-a za sad šute jer, kako to saznajem iz komunikacije s nekim njihovim čelnicima, oni nas isto prešutno podržavaju, ali se i kod njih radi o strahu od izravnih ili neizravnih sankcija u slučaju da se g. Čuljak i g. Rajković unatoč navodima koji ih teško optužuju održe i ovaj put na svojim čelnim pozicijama. Da taj strah nije irelevantan dokazuju i nedavne izjave čelnika HRS-a pred svjedocima da će kad sve ovo prođe biti sankcija prema članovima Inicijative koji su se pobunili protiv njih. Pri tom uopće ne razmišljaju o tome da su imenovanjem nekompetentnog trenera bez iskustva u ronjenju i ronilačkim sportovima tim istim reprezentativcima ugrožavali živote dok im je bilo primarno izvlačenje novca iz javnih potreba.

Ako je to sve tako, da su svi sportaši i uvjerljiva većina članica Saveza nezadovoljni radom čelnika HRSa, logično se postavlja pitanje zašto jednostavno u demokratskoj proceduri ne razriješe postojeće i izglasuju druge, odgovorne dužnosnike, koji će ih zastupati u dobroj vjeri. Na takvo pitanje dobio sam jednoznačan odgovor od gotovo svih predstavnika klubova koji rade nešto korisno u ronjenju. On se svodi na to da su to već više puta pokušavali, ali nisu uspjeli zbog tzv. „izbornog inženjeringa“ kojim se g. Čuljak i g. Rajković već godinama služe. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja nastupila je opća apatija u kojoj vlada mišljenje da se ništa ne može učiniti. 

Evo kako ljudi opisuju taj tzv. „izborni inženjering“ u HRS-u:

⦁    Čelnici HRS-a su u proteklih desetak i više godina učinili rad i upravljanje Savezom potpuno netransparentnim bez ikakve javnosti podataka. Na web-stranici Saveza doduše naizgled postoji opcija za pregled dokumenata, ali i ne postoji mogućnost da se u takvu opciju uđe i da se dokumenti vide. Ako i postoji nekakva šifra za to, ona je svim članicama Saveza i nekim članovima Upravnog odbora potpuno nepoznata. Jedino što je od ključnih dokumenata vidljivo na web-stranici Saveza je zastarjeli Statut iz 2014. godine, dakle neispravan dokument. To znači da su do trenutka pisanja ovoga teksta, suprotno Zakonu o udrugama, klubovima-članicama HRS-a potpuno nepoznati svi ključni dokumenti koji reguliraju rad Saveza. Tako npr. nitko nema uvid u Poslovnike o radu Skupštine i Upravnog odbora te u Pravilnik o primanju u članstvo koje je pisao g. Čuljak, a koji predstavljaju ključne podakte Statuta. Od nekih bivših i sadašnjih članova Upravnog odbora saznajem da su takvi pravilnici i poslovnici čak i njima nedostupni te da nisu odobreni niti na jednoj sjednici Upravnog odbora. Zbog toga su vjerojatno nepotpisani, kao što su nepotpisani i zapisnici sa sjednica Upravnih odbora, što ostavlja mogućnost za njihovu promjenu antidatiranjem prema potrebi. Primjer manipulacije glavnim dokumentima Saveza:

⦁    U promijenjenom, aktualnom Statutu od 26. rujna 2015. u članku 25 piše: „Postupovne odredbe o utvrđivanju uvjeta za udruživanje i prijam u članstvo propisuju se Pravilnikom o članstvu u Hrvatskom ronilačkom savezu kojega donosi Upravni odbor HRS-a.“ – Kako znati što je potrebno kada je takav pravilnik nepristupačan, a pošto nije ni odobren na sjednici Upravnog odbora nije ni važeći, osim ako ga po vlastitoj potrebi u jednom trenutku predsjednik HRS-a ne odluči potpisati te uvesti u prije nepotpisani zapisnik Upravnog odbora. Da je ta opasnost od manipuliranja realna dokazuje i činjenica da gotovo ni jedan potpisani zapisnik nije dan na javni uvid, pa čak niti članovima Upravnog odbora. 

⦁    Činjenica je da nitko od članica nema uvid u zapisnike rada tijela HRS-a, pa čak niti u zapisnike održanih izbornih sjednica Sabora (skupština).

⦁    Nevjerojatno je, ali istinito da neki članovi Upravnog odbora i drugih tijela upravljanja HRS-om nikada nisu dobili niti vidjeli pisani trag svojih imenovanja. Stoga je konačno i upitno imaju li oni taj mandat ili ne.

⦁    Nitko osim čelnika HRS-a i eventualno njihovih samo izabranih prijatelja koje su postavili na ključna mjesta upravljanja Savezom nema uvid u broj i status članica HRS-a, a na upite o stanju u Matičnoj knjizi članova oni uvijek odgovaraju da je u Savez udruženo 110 klubova, iako je realno da je broj samo njima poznatih validnih članica s pravom glasa barem dvostruko manji. U članku 26. Statuta piše: „Članicom HRS-a postaje se upisom u Matičnu knjigu HRS-a, koju vodi tajnik. Od kad je g. Čuljak već više od deset godina predsjednik HRS-a, Matična knjiga nije dostupna javnosti, kao što ni HRS nema tajnika. Tako su samo čelnicima HRS-a poznati podaci koji određuju „predizbornu matematiku“, koja je u potpunosti podložna manipulacijama zbog svih drugih nereguliranih glavnih dokumenata. Nepostojanje tajnika je protustatutarno stanje za vrijeme cijeloga mandata g. Čuljka i g. Rajkovića, a moglo bi se objasniti nekim jednostavnim, ne baš praktičnim i poštenim razlozima. Kao prvo, oni se ne mogu braniti izlikom da nema dovoljno novca za plaće tajnika jer dobivaju dovoljno novca iz dva izvora (HOO i Hrvatska zajednica tehničke kulture). Kada g. Čuljak ne bi morao svako malo putovati iz Splita do Zagreba i nazad zbog nekoliko potpisa koje bi imao ovlasti potpisati tajnik u Zagrebu tada bi vjerujem, mjesečno ostalo dovoljno novca od uštede na putnim nalozima za plaću tajnika, a možda još i za financiranje odlaska jednog reprezentativca na svjetsko prvenstvo. Nadalje, svaki mogući propust predsjednika, koji može značiti i veću materijalnu štetu za HRS, može se u odsustvu tajnika kao odgovorne plaćene osobe s pravom potpisa tumačiti kao nenamjerna pogreška osobe koja je volonter i radi u dobroj vjeri. Drugim riječima, predsjednik i njegov zamjenik imaju sve moguće ovlasti odlučivanja bez neke velike odgovornosti.

⦁    Zbog nepristupačnosti „pravila igre“ koja određuju ključni dokumenti i nemogućnosti uvida u sve evidencije, čelnicima HRS-a su omogućene brojne manipulacije. One osobito dolaze do izražaja neposredno pred izbornu skupštinu. U pravilu se tada uoči izbora sastane Upravni odbor koji je većinom sačinjen od njihovih prijatelja koji selektivno, prema kriteriju naklonosti ili nenaklonosti klubova prema sebi, privremeno ili za stalno izbaci one članice Saveza za koje očekuju da će glasati protiv njihovog reizbora. Pri tom ne primjenjuju jednake kriterije po kojima bi trebalo isključiti i njima naklonjene ili čak gotovo fiktivne članice. Npr. one članice koje nisu platile članarinu dvije godine, a nisu im naklonjene budu izbačene, dok to ne vrijedi za one koji su im naklonjene. Nadalje, klubovi koji čekaju za prijam u članstvo Saveza za koje čelnici HRS-a nisu sigurni da su njima naklonjeni čekaju više od godinu dana za potvrdu prijama, iako su prethodno ispunili sve tražene uvjete. Na svoje požurnice obično dobivaju odgovor da se čeka odluka Upravnog odbora koji se još nije sastao, a trebao bi se prema Statutu sastajati više puta godišnje. 

⦁    Zatim, nakon što su prije izborne skupštine dobro „pročistili“ članstvo od njima nepodobnih klubova, tada po potrebi, ovisno o procijenjenom omjeru podobnih i nepodobnih članica koje su se pojavile na izbornoj skupštini, u zadnji se čas uplaćuju članarine za onoliko slabo aktivnih klubova s vrlo malo članova koliko je potrebno glasova za reizbor. Takve klubove mnogi poznavatelji situacije nazivaju fiktivnima. Njihovu glavnu svrhu postojanja percipiraju kao sredstvo izbornog inženjeringa u situaciji kada postoji opasnost da čelnici HRS-a nemaju sigurnu natpolovičnu većinu na izbornoj skupštini.

⦁    Zbog sustavnog „pročišćavanja“ Saveza od nepodobnih članica i radi depresivnog ozračja u kojem članice zbog nerada upravljačke strukture Saveza nemaju gotovo nikakve koristi nije ni čudno da je od 110 članica HRS-a, koliko ih je bilo na početku prvog mandata sadašnjih čelnika, danas ostalo aktivno njih samo četrdesetak (prema broju članica na zadnjoj izbornoj skupštini). Zapravo, ako se odbiju tzv. fiktivni klubovi za koje je uplaćena članarina na dan Skupštine, tada se broj svodi na tridesetak i još možda koju članicu koje zapravo stvarno obavljaju nekakvu ronilačku djelatnost. Među njima se nalazi jedan broj privilegiranih udruga kojima je ugađano na razne načine dok su druge, kao što su to npr. sportske udruge osuđene raditi po manipulativnom diktatu g. Čuljka i g. Rajkovića jer zbog djelatnosti koju obavljaju mogu funkcionirati samo kao članice matičnoga saveza. U takvom izbornom okružju članice se boje glasovati protiv strukture  predložene za upravljanje HRS-om od strane  g. Čuljka i g. Rajkovića jer to može značiti da će njihovom vjerojatnom pobjedom tijekom njihovog cijelog mandata prema potrebama članica koje su glasovale protiv njih biti lošiji tretman.

⦁    Prije izborne skupštine članice obično dobivaju materijale za skupštinu svega nekoliko dana prije njenog održavanja tako da je bilo slučajeva da je preostali rok za prijavu kandidature za tijela HRS-a bio samo jedan dan.  

⦁    Ovakav „izborni inženjering„ ne bi bio moguć da je HRS ustrojen po županijskom principu, kao što je to slučaj s preko 90 posto drugih saveza. U takvim sustavima nije moguća situacija da petnaestak klubova s ukupno pedesetak neaktivnih članova primjerice iz doline Neretve i Splita ima jednaku snagu odlučivanja kao i npr. cijela Istra i Rijeka s preko tisuću i petsto vrlo aktivnih članova u sportu i tehničkoj kulturi. Kada već imamo u stvarnosti baš takvu nepravednu situaciju, postavlja se pitanje, ne spada li još u „izborni inženjering“ jedna samo naizgled banalna činjenica da su se sve dosadašnje izborne skupštine u mandatu g. Čuljka i g. Rajkovića održale baš u dolini Neretve ili u Imotskom (na domaćem terenu većinom slabo aktivnih, a nekih i gotovo fiktivnih klubova). Kada je 2016. godine održana izborna skupština u Metkoviću, tada je na dan skupštine u istoj pošti uplaćeno petnaestak članarina od strane upravo takvih mahom neaktivnih lokalnih klubova. Na zadnjoj izbornoj skupštini HRS-a 2020. godine (opet u Metkoviću) bilo je „samo“ devet takvih,  jer očito nije trebalo više zbog manjeg broja pristiglih članica (sveukupno 40 s onima koji su uplatili na dan izbora). Zato nekome tko se služi metodama „izbornoga inženjeringa“ odgovara ovakva situacija s vrlo malo aktivnih članica. Lako je uvijek, čak i naknadno utvrditi što se događalo u vrijeme izbora samo ako za to ima volje jer postoje računovodstveni podaci koji se moraju čuvati barem deset godina. Koji i kakvi su to klubovi koji su uvijek uplaćivali članarinu u zadnji čas? Jesu li to uglavnom uvijek isti klubovi? Plaćaju li oni članarinu svake godine ili samo u izbornoj godini? Vrijede li za njih isti kriteriji za ostanak u članstvu u HRS-u kao i za druge članice? U kakvim su privatnim odnosima čelnici tih klubova s čelništvom HRS-a, itd.? Netko tko bi po službenoj dužnosti bio ovlašten provjeravati jesu li ti klubovi uopće imali pravo glasa na Skupštini zbog nezadovoljavanja kriterija propisanih Statutom trebao bi dobro pregledati koje ronitelje su takvi klubovi prijavljivali kao svoje članove. Radi li se uopće o pravim članovima ili o podacima prepisanim iz baza podataka u ronjenju?

Zbog svega pozivam sve nadležne na brzo postupanje u ovoj mučnoj situaciji, koja već predugo guši razvoj hrvatskog ronilaštva koje je značajna sastavnica hrvatskog turizma i promocije na međunarodnoj razini. Kako prema određenim pokazateljima izgleda da se sadašnja upravljačka struktura već dugo nalazi u nelegalnom mandatu u koji su došli elementima „izbornog inženjeringa“, odnosno protivno statutarnim odlukama, a svakodnevno raspolažu znatnim financijskim sredstvima iz poslovanja i državnoga proračuna te da postoje određeni pokazatelji koji ukazuju na sumnju za protupravno raspoređivanje takvih sredstava molim prvenstveno Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala da provjeri ispravnost cjelokupnog financijskog poslovanja HRS-a. Ured za udruge Vlade RH molim da odmah u suradnji s USKOKom napravi potrebne izvide i provjeri sve navedene i druge nepravilnosti o tzv. "izbornom inženjeringu" u HRS-u te da svojim autoritetom nametne HRS-u puno poštivanje pravila koja svim udrugama članicama HRS-a garantiraju zakonitost slobodnog demokratskog biranja čelništva Saveza kako to određuje Zakon o udrugama.

Još jednom pozivam sve pojedince, sportske klubove, klubove pod tehničkom kulturom, ronilačke centre koji se bave turizmom, odnosno članice i bivše članice Hrvatskog ronilačkog saveza da jasno izraze svoj stav o stanju u hrvatskom ronjenju, koje je vezano na rad HRS-a. U jednoj demokratskoj zemlji hrabrih ljudi kakva je Republika Hrvatska nitko se ne treba bojati javno i aktivno sudjelovati u određivanju vlastite sudbine. Imajmo na umu da ovu cjelokupnu korespondenciju i događaje čitaju i gledaju brojni mladi sportaši koji razvijaju svoje kriterije društveno prihvatljivog ponašanja i mišljenje o tome hoće li živjeti u ovoj lijepoj zemlji ili ju napustiti. Eventualnim pasivnim stavom dajemo im jasan putokaz za ovo drugo.
Za sve dodatne informacije stojim na raspolaganju. 

Upozoravam sve zainteresirane strane, kao i Stručnu službu HRS-a da se suzdrže od bilo kakvih eventualnih mijenjanja izvornih dokumenata ma kakvi god oni bili (osobito antidatiranja) jer je to kažnjivo po zakonu. Takve radnje se mogu relativno lagano utvrditi određenim forenzičkim postupcima i svjedočanstvima.

Srdačan pozdrav,

Ivan Drviš"