BORUSSIA DORTMUND ove sezone spada među najlošije momčadi njemačke Bundeslige na gostovanjima. U pet utakmica na gostujućem terenu upisala je četiri poraza i jedan remi, uz gol razliku 4:12. Samo su Augsburg, s istim učinkom i lošijom gol-razlikom, te Bochum, koji još nije osvojio niti jedan bod u gostima, gori od Dortmunda u tom segmentu.

Ako pogledamo sva natjecanja, ostvarili su svega dvije pobjede u devet gostujućih susreta - protiv Club Bruggea u Ligi prvaka i protiv niželigaša u kupu. S druge strane, na domaćem terenu su neporaženi i ostvarili su osam pobjeda u isto toliko utakmica, od čega je šest u prvenstvu, što ih čini najboljim domaćinom lige.

Borussia se trenutno nalazi u prijelaznom razdoblju na više razina. Nakon prošlosezonskog finala Lige prvaka, Edina Terzića na klupi je zamijenio 36-godišnji Nuri Sahin, talentirani mladi trener i dijete kluba, koji je još uvijek neiskusan, pa se od početka sezone nosi s nizom manjih problema.

Iako je u Ligi prvaka do utakmice s Dinamom upisao tri pobjede i jedan poraz (na gostovanju kod Real Madrida) i već u subotu mu slijedi utakmica protiv Bayerna, za Sahina je ovaj susret itekako bio bitan, baš zbog negativnih rezultata na gostovanjima i pritiska javnosti koji proizlazi iz toga. Na kraju je njegova momčad uvjerljivo pobijedila Dinamo na Maksimiru s 3:0, u utakmici koja je, da se ne lažemo, odlučena i prije njezinog početka.

Dinamovi problemi s ozljedama

Dinamo je u ovu utakmicu ušao s ogromnim problemima u kadru. Još od ranije zbog ozljeda su izvan stroja bili vratar Ivan Nevistić i Bruno Petković, dok su se na to nadovezale ozljede veznjaka Petra Sučića, Josipa Mišića i Arijana Ademija – što su sve od reda ključni igrači momčadi i/ili lideri svlačionice. Stoga je Bjelica bio primoran izrotirati sastav i dati priliku nekim igračima iz drugog plana.

Odlučio se na teren poslati momčad u formaciji s trojicom stopera, gdje se standardnima Kevinu Theophile-Catherineu i Raulu Torrenteu pridružio Max Bernauer, dok su bočne pozicije zauzeli Stefan Ristovski i Ronael Pierre-Gabriel.

Leđa im je čuvao Danijel Zagorac, a ostalih pet igrača u polju su svi od reda bili veznjaci - 18-godišnji Branko Pavić, Marko Rog i Luka Stojković započeli su kao trojac u središnjici, dok su nešto istureniji bili Lukas Kačavenda i Martin Baturina.

Dinamo se većinu utakmice branio u niskom bloku 5-3-2, u kojem je zgusnuo sredinu i nije ostavljao puno prostora između linija. I to je u prvom poluvremenu dobro funkcioniralo. Energetski je momčad bila na visokom nivou, radila je dobra pomicanja u obrani i ono što je najbitnije - nije se dovodila u situacije da mora braniti protivničku tranziciju.

Dortmundovi krilni napadači imali su najviše prostora

Borussia je tako bila osuđena napadati na postavljenu obranu. Sahin je na teren poslao momčad u sustavu 4-3-3, gdje je u izgradnji napada formirala strukturu 3-1 s dva stopera, Antonom Waldemarom i Nicom Schlotterbeckom, zadnjim veznim Felixom Nmechom i Pascalom Grossom na desnom beku, koji je u navratima ostajao nisko, a u navratima odlazio naprijed.

Ramy Bensebaini se na lijevoj strani pridodavao visoko, gdje je napadao prostor između Ristovskog i Theophile-Catherinea, dok su širinu terena držala krila Jamie Gittens na lijevoj i Donyell Malen na desnoj strani. Upravo njih dvojica su imala najviše prostora, a kretnje njihovih bekova i veznjaka omogućavala su im bolje uvjete za izolacije i igru jedan na jedan.

To se posebno vidjelo kod Gittensa, koji je završio utakmicu s 5/6 uspjelih driblinga, 8/11 osvojenih duela, dva ključna dodavanja i na kraju pogotkom. Preostala dva veznjaka, Julian Brandt i Marcel Sabitzer, podizala su se visoko u međuprostor između vezne i obrambene linije Dinama, koji je jako dobro kontrolirao te prostore s tri stopera i tri veznjaka koja su stajala dosta usko.

Dinamo je puštao protivničku zadnju liniju da vodi igru, Kačavenda je bio zadužen za Nmechu, dok je Baturina čekao eventualni trenutak za povući tranziciju.

Dinamov plan funkcionirao je do 41. minute

Borussia je u prvom dijelu, očekivano, imala potpunu inicijativu. Dvaput je pogađala gredu, imala 75% posjeda lopte, 23 dodira u suparničkom kaznenom prostoru naspram Dinamova tri, imala triput više dodavanja te u konačnici uputila deset udaraca, ali Dinamo se i u tim trenucima dobro držao.

Doduše, prema naprijed je to bilo jako skromno, ali obrambeno je plan funkcionirao do 41. minute, kada je Borussia iz prvog tranzicijskog napada na nepostavljenu obranu Dinama uspjela doći do vodstva.

Dok smo u prijenosu još uvijek gledali sjajnu obranu Zagorca iz prethodne akcije, gosti su se s lijeve strane sjurili prema kaznenom prostoru. Theophile-Catherine se povlačio i nije izašao u blok Gittensu, koji je lijepo pogodio i doveo Borussiju u vodstvo.

Bilo je teško očekivati da će Dinamo izdržati u istom intenzitetu cijelu utakmicu s obzirom na to da se cijela momčad, a posebno prednja petorka, fizički jako trošila. Manifestiralo se to početkom drugog dijela kada je Dinamo energetski pao, a u 56. minuti je Borussia i povećala svoju prednost nakon što je Bensebaini zabio pored Bernauera nakon kornera. I tu je utakmica manje-više bila gotova.

Dinamov fokus bio je na Hajduku

Šest minuta kasnije Bjelica je izvadio Baturinu, uveo Sandra Kulenovića i Marka Pjacu, te se prebacio na igru s četvoricom u posljednjoj liniji. Dinamo je u zadnjih pola sata potpuno promijenio način igre, izlazio je visoko na protivničku polovicu u pritisak, što je ostavljalo puno prostora iza njihovih leđa.

Toga se Bjelica najviše i bojao, to i je najveći problem Dinama ove sezone, prevencijska obrana i branjenje obrambene tranzicije. Borussia je na kraju to kaznila (samo) još jednim golom, ali u drugačijim okolnostima to je moglo završiti puno gore. Iako su iz Dinama najavljivali kako idu na pobjedu, bilo je jasno kako su to samo izjave za javnost.

Sada se Bjelici predbacuje da je utakmicu postavio kukavički, ali realnost je ipak nešto drugačija. U stvarnosti, fokus je bio na utakmici s Hajdukom u nedjelju, što je sasvim razumljivo. Bijeli se pobjedom imaju priliku odvojiti na velikih sedam bodova, što bi iz njihove perspektive trebao biti imperativ.

Teško da će u drugom dijelu sezone imati bolju priliku za takav bijeg kada Dinamo u nekom trenutku ispadne iz Europe, a teško i da će Dinamo više imati baš ovolikih problema s ozljedama.

Bjelica je odabrao rješenje koje dugoročno ima najviše smisla

Kada netko donese racionalnu odluku, to znači da se nije vodio emocijama, već činjenicama. To podrazumijeva analizu situacije iz više perspektiva i odabir rješenja koje dugoročno ima najviše smisla. Upravo tako je postupio Bjelica kada se odlučio ovako defenzivno suprotstaviti Borussiji.

Pet stožernih igrača mu je bilo ozlijeđeno, a jedini raspoloživi napadač kojeg ima u Kulenoviću nije bio potpuno spreman. Jednostavno, nije bilo nimalo realno očekivati pozitivan rezultat iz ove utakmice.

Priliku su dobili igrači iz drugog plana poput Pavića, Stojkovića, pa i Kačavende i Roga, koji su pokazali kako se na njih može ozbiljno računati, a istovremeno su pošteđeni Kulenović i krilni igrači koji bi trebali početi utakmicu protiv Hajduka na Poljudu.

Poraz od Hajduka bio bi puno veći udarac za Dinamo nego poraz od Dortmunda

Dinamu će za prolazak u iduću fazu Lige prvaka vrlo vjerojatno trebati još jedna pobjeda u preostale tri utakmice - protiv Celtica i Milana kod kuće te Arsenala u gostima. Svoju šansu tražit će prvenstveno na Maksimiru, a prva prilika je već za dva tjedna protiv Celtica, kada bi se neki od ozlijeđenih igrača mogli vratiti.

U ovom trenutku, potencijalnih minus sedam za Hajdukom u prvenstvu bio bi puno veći udarac za Dinamo nego poraz od prošlosezonskog finalista Lige prvaka. Bjelica je to vrlo dobro znao i na takav način je postavio utakmicu, racionalno s minimalno rizika. Ovaj put, to mu stvarno nije za zamjeriti.