IAKO je dugo maštala o još jednom nastupu na Olimpijskim igrama, Blanka Vlašić konačno je prihvatila da njeno tijelo više nije u adekvatnom stanju za vrhunske izvedbe.

> Otac Blanke Vlašić: Sportaš umire dvaput. Kao da se ovo dogodilo nekom drugom, negdje drugdje 

Skoro pet godina nakon svojeg posljednjeg nastupa i tada senzacionalne olimpijske bronce u Rio de Janeiru jedna od najboljih hrvatskih sportašica svih vremena objavila je završetak karijere emotivnim videom i pismom javnosti.

Blanka je rođena 8. studenog 1983. u Splitu i od malena je krenula s atletikom pod vodstvom oca Joška, također bivšeg atletičara koji je osvojio dvije medalje u desetoboju na Mediteranskim igrama, prvo broncu 1979. u Splitu, a zatim i zlato u 1983. u Casablanci, po kojoj je kćeri i dao ime nekoliko mjeseci kasnije.

Krenula je sa sprintom, ali nakon što je izrasla, pronašla se u skoku u vis. U toj je disciplini postala jedna od najboljih u povijesti, osvojila je 19 zemalja s velikih natjecanja, a na Hanžekovićevu memorijalu u Zagrebu 2009. preskočila je 208 cm, što je drugi najbolji rezultat svih vremena, samo jedan centimetar slabiji od svjetskog rekorda Bugarke Stefke Kostadinove iz 1987. godine. Čak 165 puta preskočila je visinu od dva metra.

Osvojila je po dva zlata i srebra na svjetskim prvenstvima na otvorenom te dva zlata, srebro i broncu u dvorani. Bila je europska prvakinja 2010., a osim svjetskog rekorda, jedini neostvareni san joj je ostalo olimpijsko zlato. U Pekingu 2008. bila je srebrna, London 2012. je propustila jer se nije na vrijeme oporavila od operacije Ahilove tetive, a 2016. je u Riju, nakon nove operacije Ahilove tetive i bez ijednog pripremnog mitinga, senzacionalno osvojila broncu.

U Pekingu je ostala bez zlata iako je preskočila fantastičnih 205 cm, što bi joj praktički na bilo kojem drugom natjecanju bilo dovoljno za pobjedu, ali Belgijka Tia Hellebaut je izvela skok karijere i uzela zlato jer joj je za tu visinu trebao jedan pokušaj manje. Za usporedbu, u Riju nijedna natjecateljica nije preskočila dva metra, prvi put u olimpijskom finalu nakon 1980., pa je Blanka sa 197 cm došla do potpuno neočekivane medalje u nastupu za koji se ispostavilo da joj je posljednji u karijeri.

Na vrhuncu karijere bila je 2010. kad je osvojila naslov svjetske dvoranske i europske prvakinje, trijumfirala u Dijamantnoj ligi te pobijedila na 18 od 20 mitinga na kojima je sudjelovala. Za svoja je postignuća u toj godini bila proglašena najboljom svjetskom i europskom atletičarkom.

Bila je miljenica nacije, milijuni Hrvata pratili su njene nastupe, pred TV-ekranima je bodrili pljeskanjem prije skoka i osjećali susramlje zbog njenih nezgodnih pobjedničkih plesova, ali i uživali u njima. 

Nažalost, zbog brojnih ozljeda, posebno problematične Ahilove tetive, karijera joj je skraćena i nije dosegnula puni potencijal. Okrenula se religiji, ali ni ona joj nije pomogla da se vrati na zaletište. Objava o prekidu karijere stigla je pomalo iznenadno jer je u ovih pet godina, daleko od natjecanja, pomalo pala u zaborav, ali danas nas je podsjetila na sve radosne trenutke koje nam je priuštila tijekom godina svoje fantastične svjetske dominacije.