"AKO U ribljem restoranu ne možete dobiti odrezak, morate pronaći drugi restoran", jedna je od poznatih uzrečica Johana Cruyffa. Opisujući ključni sastojak snažnog presinga, agresivnog i napadačkog nogometa, slavni Nizozemac naveo je i narav nogometaša. "Ono što se događa na terenu često odražava ono što se događa oko njega. Barcelona igra napadački i agresivan nogomet. To je zato što svi oko momčadi imaju agresivan i ofenzivan stav. Ako zvijezde momčadi nisu agresivne, kako možete imati agresivnu momčad?" objasnio je Cruyff.

Bugarski napadač Hristo Stoičkov uklapao se u takvu filozofiju više nego većina drugih igrača, piše Planet Football. Prije nego što ga je Cruyff doveo u Barcelonu, iza sebe je već imao doživotnu zabranu igranja nogometa zbog masovne tučnjave u finalu Kupa Bugarske, koja je kasnije preinačena u jednomjesečnu suspenziju. Bilo mu je samo 19 godina. Čovjek kojeg su španjolski mediji nazvali El Pistelero pucao je iz kuka jednako dobro kao i briljantnom lijevom nogom.

Potvrda Cruyffove alkemije i njegovog vjerovanja u konfliktni model stvaranja momčadi bila je odluka da u trenutku kad je bio najbliži stvaranju Dream Teama u Barceloni u njega ubaci potencijalnu bombu dovođenjem Stoičkova. Do tog trenutka na klupi Barcelone proveo je dvije godine i lešinari su počeli kružiti.

"Ne gleda naokolo, ne čeka, samo ide naprijed i puca"

Osvajanje Kupa pobjednika kupova i Kupa kralja držalo je lešinare na sigurnoj udaljenosti, ali Barcelona je u gotovo 30 godina osvojila samo tri naslova u La Ligi pa je za Cruyffov ostanak na Nou Campu došlo presudno vrijeme. Stoičkov je u Barcelonu stigao u ljeto 1990. i nije mu trebalo dugo da ostavi traga u španjolskom nogometu. U svom prvom El Clasicu, u španjolskom superkupu, isključen je i dobio je dugotrajnu suspenziju zato što je nagazio linijskog suca. Sezona 1990./1991. loše je počela po klub i kockanje sa Stoičkovim činilo se lošom odlukom. Cruyff je, kao i uvijek, ostao miran i nije imao iluzija o tome koga je kupio.

"Prije nego što je Stoičkov došao, imali smo momčad vrlo ljubaznih ljudi. Ali u momčadi ne smiju biti samo ljubazni ljudi. Trebao nam je netko poput Stoičkova, koji je agresivan u pozitivnom smislu. On ide na loptu i kad je dobije, puca na gol. Postoje i igrači koji bi možda pričekali i vidjeli postoji li neki ljepši način ili dodali loptu, ali on samo ide naprijed i puca", objasnio je Cruyff.

Nizozemski trener vidio je potrebu da se lopta osvaja visoko na terenu, kako bi se do posjeda došlo što brže i u što povoljnijoj poziciji. Bilo da se radi o Stoičkovu ili defenzivnom pivotu iza napadača u vidu Josea Bakera, bit će to ključno oružje Dream Teama.

Stoičkovljevo izravno pozicioniranje prema golu ili postizanje pogodaka donijelo je dodatnu dubinu Barceloninim brzim cirkulacijama i još nešto što su suparnici pokušali neutralizirati. Stoičkov je bio moderniji napadač nego većina njegovih suvremenika. Mogao je igrati na bilo kojoj poziciji u napadu - bilo da se kretao s krila ili igrao kao tradicionalni centarfor, njegove su svestranost i efikasnost na drugim pozicijama omogućavale fluidne taktičke postavke.

Nitko prije ni poslije nije osvojio La Ligu četiri puta zaredom

Zapravo, unatoč tome što ga je angažirao kao europsku Zlatnu kopačku, Cruyff je često Stoičkova koristio kao veznjaka. Michael Laudrup često je igrao kao lažna devetka, a promjena pozicija sa suigračima pomogla je Barceloni da slijedi nizozemski model iz sedamdesetih godina, u kojem je i sam Cruyff bio ključni protagonist.

Totalni nogomet možda protječe uz Dunav, ali nakon prvoklasne edukacije Rinusa Michelsa, Cruyff ga je ugradio u DNA Barcelone, gdje je ostao do danas. U tom smislu, bilo je sasvim prikladno što je Barcelona svoj prvi Kup prvaka osvojila u narančastim dresovima. Osim tog naslova, Barcelonin Dream Team osvojio je četiri uzastopna naslova u La Ligi (što nijednom klubu nije uspjelo prije ni kasnije), jedan europski i tri španjolska superkupa.

Unatoč brojnim isključenjima, Stoičkov je postizao golove, više od stotinu u svim natjecanjima u samo pet sezona u Barceloni. Posebno je plodna bila sezona 1993./1994., kad su Stoičkov i prinova Romario činili ubojiti napadački tandem, postigavši zajedno 56 golova i osvojivši u posljednjem kolu četvrti uzastopni naslov u La Ligi.

Ali nije moglo potrajati.

Upravljanje talentima ponekad može biti slično hodanju po užetu. Kao igrač, Cruyff se nikada nije ustručavao uznemiriti ljude ako je smatrao da bi to bilo produktivno za pobjedu. Tako je i Stoičkovljeve ispade bijesa i druge izraze nezadovoljstva više tolerirao nego prihvaćao, iako je bugarski napadač dobro funkcionirao na Nou Campu. Iako je Cruyff govorio kako se pametnim ljudima svašta tolerira, rekao je i ovo: "Sa mnom nema problema jer su moja pravila vrlo jasna i problema ima samo netko tko ih krši."

Tolerirao ga je dok su izvedbe bile veće od ispada

Trenutak u kojem je Cruyff pomislio da Stoičkov više ne doprinosi dovoljno učinkovito na terenu bio je trenutak u kojem je prestalo toleriranje njegovih ispada. Unatoč tome što je bio zvijezda Svjetskog prvenstva 1994., na kojem je zajedno s Olegom Saljenkom bio najbolji strijelac sa šest pogodaka i pomogao Bugarskoj da osvoji izvanredno četvrto mjesto, samo dva pogotka u drugom dijelu sezone 1994./1995. zapečatila su Stoičkovljevu sudbinu kod Cruyffa.

"Kod takvog igrača sve mora biti 100 posto. On je na 95 posto i ubrzo će krenuti nizbrdo. Knjiga o Stoičkovu je zatvorena. U lošim je ili nikakvim odnosima s više od trećine ostalih igrača", rekao je Cruyff.

Međutim, Barcelonin je predsjednik Jose Nunez otpustio Cruyffa nakon dvije sezone bez trofeja pa se Stoičkov vratio u ljeto 1996. godine uz odštetu od samo dva milijuna funti. Navijači su bili zadovoljni. Stoičkov je bio umjereno uspješan na Euru 1996., postigavši tri pogotka u tri utakmice u skupini, ali unatoč tome što je kao zamjena postigao dva gola u prvoj utakmici po povratku na Nou Camp, ostao je opcija s klupe umjesto Ronalda, Juana Antonija Pizzija, Luisa Figa ili Giovannija.

Novi trener Bobby Robson razmišljao je slično Cruyffu: "On je gotov na mnogo načina. Ne može ni trčati, pa kako onda da igra? Može odigrati pola sata, ali dugoročno je s njim gotovo."

Slomio nogu suigraču, udario dječaka u Realovom dresu

Stoičkov je postigao samo osam golova u svim natjecanjima u sezoni 1996./1997. i usred sljedeće sezone, kad je na Barceloninoj klupi već bio Louis van Gaal, vratio se u CSKA iz Sofije, kako bi prikupio nastupe uoči Svjetskog prvenstva 1998. Na SP-u je postigao samo jedan gol, a Bugarska je ispala u skupini. Izleti u Saudijsku Arabiju, Japan i SAD donijeli su više kontroverzi nego uspjeha. Mladom suigraču u DC Unitedu slomio je nogu na treningu. Stoičkov je 2003. s 37 godina završio karijeru.

Stoičkov je tijekom karijere uglavnom uspijevao pozitivno kanalizirati svoju agresiju, postigavši brojne spektakularne golove, često u punoj brzini, te podigavši Barcelonu i bugarsku reprezentaciju na novu razinu. U Barceloni su ga obožavali zato što se zauzeo za katalonsku ideju i zato što je u tome bio iskren.

Agresija nije nestala ni nakon umirovljenja. Postoji priča da je udario 7-godišnjeg dječaka na treningu dok je vodio bugarsku reprezentaciju. Klinac se pojavio u dresu Real Madrida. Bez obzira na dvojbe i osporavanja, Stoičkov je uvijek bio Stoičkov, čovjek koji nas je mogao izluditi na dobar i loš način.