Borussia je pobjedom nad Bayernom u Der Klassikeru dodatno zakomplicirala situaciju u Bundesligi, koja Bundesliga živi vjerojatno najkvalitetnije razdoblje u svojoj povijesti.

 

Za razliku od prethodnih sezona kada je prvenstvo Bavarcima služilo kao generalna proba za nastupe u Europi, ove godine su razlike u kvaliteti puno suptilnije. 

 

 

 

 

 

Utakmicu su okarakterizirali sistemski problemi s obje strane, zahvaljujući kojima su se periodi dominacije naizmjenično mijenjali sve do pola sata prije utakmice, kada je domaćin u potpunosti prepustio loptu i inicijativu Bayernu. Gosti su bolje počeli – za razliku od igre pod Guardiolom, pod Ancelottijem krila igraju dosta uže, bliže centru terena, što puno više odgovara Ancelottijevoj koncepciji u Milanu. U početku utakmice Bayern je protrčavanjima krilnih igrača prema kutu terena odvlačio bekove Borussije za sobom, što je za posljedicu imalo povlačenje cijele domaće ekipe. Presing igra, karakteristična za Crno-žuti stroj, prvi plod je dobila tek u 11. minuti, kada je osvojena prva lopta poslije presinga. Posebno je opasno bilo ovakvu igru upražnjavati s veznom linijom u sastavu Weigl - Gotze – Schurrle, bez fizički i defenzivno dominantnog igrača. Iako Bayern nije imao puno čistih šansi, čitavo drugo poluvrijeme je bio jedan pas ili zalutali metak od pogotka. Bayernovi problemi u obrani bili su bolno očiti – totalna isključenost prednjeg trojca omogućila je Gotzeu i Schurrleu da, koristeći Aubameyanga i Ramosa visoko na terenu, stvaraju višak uvlačenjem iza leđa Bayernovih krila, imajući 2 na 1 situaciju protiv Bayernovih bekova. Srednji red Bavarca bio je previše vezan pomažući opterećenoj obrani i stalno je kasnio u zatvaranje dvojice najproduktivnijih Borussijinih igrača. A jednom kada uđu u zadnju trećinu terena, priča je skoro pa gotova.

 

 

I dok je na poziciji zadnjeg veznog igrača donedavno ideal bio igrač fantastičnih fizikalija i dominantno defenzivne orijentacije, Weigl je najbolji primjer mlade generacije veznih igrača za koje takvi postulati ne vrijede. Fantastičan na lopti, otporan na suparnički presing zahvaljujući sofisticiranim tehničkim kvalitetama i svjestan svoje pozicije, njegova mirnoća na lopti i distribucija sa strane na stranu omogućuju ne samo njegovoj ekipi dobar ritam u posjedu, već osiguravanjem posjeda i Gotze i Schurrle mogu bez velikog straha imaju potpunu slobodu kretanja, daleko ofenzivnije od „zacrtanih“ pozicija. Premda ne postoji stožer ili trener u njemačkoj javnosti koji nije bar donekle primijetio koliko je bitan čovjek u koncepciji Tuchelovog Dortmunda, i dalje je jedan od najpodcjenjenijih igrača na svijetu. 

 

 

Premda je i dalje riječ o fantastičnoj ekipi, postaje sve očitije da je Bayern barem pred, ako ne već i unutar faze smjene generacija. Dijelovi ekipe koji su godinama bili dominantni pojedinci su ili blizu kraja, ili daleko od zenita svoje forme – Alonso, Ribery i Robben uz poneke „pomoćnike“ poput Rafinhe više ne mogu biti nositelji igre. Osim izvrsnog Sanchesa, sada je poprilično jasno da ključevi veznog reda Bavaraca, ako bude imalo racionale u stručnom stožeru, moraju doći u ruke Thiagu.

 

Momak s diplomom La Masije još je u doba najveće forme Xavija i Inieste, kao ponajbolje vezne poluge svih vremena imao solidnu minutažu, a tek su ga ozljede spriječile u još boljoj karijeri na Campu. S druge strane, čovjeka koji je dugo godina slovio za izrazito podcijenjenog (s punim pravom) danas se u duhu nacionalnog projekta štiti od zaslužene kritike. Thomas Muller u najslabijoj je formi života. Dok su za vrijeme pozicijskog nogometa Pepa Guardiole njegove radne navike i trka na suho donekle donosile ploda otvarajući prostor suigračima, u nogometu Carla Ancelottija s manje opcija u izlascima u napad, puno više do izražaja dolaze svi njegovi tehnički deficiti. Bez pedigrea iza sebe i svetog prezimena svakom navijaču njemačkog Hollywooda, Muller bi odavno koncentraciju morao potražiti na klupi. 

 

 

 

 

Brutalna dominacija Bavarca u nacionalnom prvenstvu koja je počela Juppom Heynckesom, a nastavljena je u Pepovom mandatu, dala je dojam o nekonkurentnoj ligi. Premda su njemački klubovi u direktnim okršajima s europskim pandanima bilježili jako dobre rezultate, i premda su već opetovano u svjetskom vrhu što se tempa i taktičke potkovanosti igre tiče, teško je skrenuti pozornost na ligu u kojoj prvak naslov osigura praktično u prosincu, a teoretski u ožujku. Ove sezone, kada Bayern muče problemi u igri kao posljedica navikavanja na novi sistem, a pod palicom vrhunskog trenera koji je nebrojeno puta pokazao da mu je kup-sistem puno poznatije more za plivanje od prvenstva, Bundesliga pokazuje svu svoju konkurentnost.

 

Od novaka iz Leipziga koji zaluđuju javnost, Borussiju koja je već i međunarodna sila,  preko Schalkea koji se tek čudnom transfer politikom sam izuzeo iz potencijalne utrke za sam vrh, te hipsterskog Levera, sve do onih slabije poznatih klubova, Bundesliga živi vjerojatno najkvalitetnije razdoblje u svojoj povijesti. Bazirana na vrhunskom radu omladinskih škola i analitičko-strateških paradigmi koje su rijetko poznate u svijetu, danas se radi o ponajboljoj ligi svijeta. S ovakvim Bayernom , i znatno uzbudljivija široj javnosti. Za svakog tko voli nogomet, obavezna lektira.