Cico je s ekipom "otpadnika" prekinuo dominaciju Dinama i Hajduka. "Bili smo hit"
OSTAVŠTINA Cice Kranjčara je golema. Bio je simbol purgerskog Dinama, maskota Modrih i sjajan napadač koji je golovima donio 1982. titulu u Zagreb nakon čak 24 godine šampionske suše. S Ottom Barićem je 1985. odveo mali Rapid do finala Kupa pobjednika kupova protiv tada velikog Evertona, a bio je prvi kapetan Hrvatske u čuvenoj utakmici protiv SAD-a na Maksimiru 1990.
Kao trener je Dinamo preko moćnog Celtica odveo u Ligu prvaka, a Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. Ipak, kruna Cicine karijere je titula prvaka Hrvatske sa Zagrebom.
Do sezone 2001./2002. duopol, kad se radi o naslovima prvaka, imali su Hajduk i Dinamo. Ni kasnije se nije puno toga promijenilo. Samo je još Rijeka prije četiri godine uspjela osvojiti naslov. Na momčad koju je Cico tog ljeta 2001. skupio u Kranjčevićevoj nitko nije računao ozbiljno.
U ljeto 2001. Cici su se mnogi smijali, par mjeseci kasnije su mu se ti isti klanjali
Bila je to skupina ''otpadnika'' iz drugih klubova i igrača koji u Hajduku ili Dinamu nikad nisu dobili pravu šansu. Cico je tog ljeta iz Marsonije doveo mlađahnog Ivicu Olića i još nekolicinu vrlo dobrih klupskih igrača i od njih je odlučio napraviti prvake. Nitko ih nije shvaćao ozbiljno, samo je Kranjčar vjerovao da ima materijal za dokidanje vječne vladavine samo dva kluba. Tada su se Cici smijali mnogi, nakon par mjeseci su mu se isti ti klanjali.
Vijest o smrti Cice Kranjčara potresla je Hrvatsku, a u čast majstoru nogometa i velikom gospodinu odlučili smo ispričati priču o remek-djelu koje je stvorio u Kranjčevićevoj prije 20 godina te smo ga se prisjetili u razgovoru s Josom Bulatom, Vedranom Ješeom i Admirom Hasančićem, igračima koji su s njim napravili jedno od najvećih čuda u povijesti hrvatskog klupskog nogometa.
''Cico mi je dao kapetansku traku i sve nas je uvjerio da možemo biti prvaci''
Sva trojica su bili u šoku kad su čuli tužnu vijest. S Kranjčarom su doživjeli najljepše trenutke svojih karijera i ne čudi da ih je smrt legendarnog Cice posebno pogodila. Rekli su da je Kranjčar bio ljudska gromada i veliki trener, a Hasančić nam je kazao da je ta generacija Zagreba upravo zbog Cice bila omiljena i u Bosni, ali i u cijeloj regiji.
''Šok za šokom. Ne mogu vjerovati. Otišao je čovjek koji je gradio povijest hrvatskog nogometa. Cico je bio gospodin u odijelu i gospodin u kopačkama'', kazao nam je na početku razgovora Joso Bulat, kapetan šampionske generacije Zagreba, a sad jedan od vodećih ljudi u NK Šibeniku.
''Kad je Cico stigao u Zagreb, dao mi je kapetansku traku, što me tada jako iznenadilo. Imao je viziju, u svemu je bio poseban. Bio je veliki nogometni znalac, ali prije svega čovjek. Kad smo uzeli taj naslov, cijela Hrvatska je bila u šoku. U to su vrijeme samo Dinamo i Hajduk imali monopol nad titulama. Na nas nitko nije računao i bili smo senzacija. Valjda za svakoga osim za njega. HNL je tada bio strašno jak, Dinamo i Hajduk su imali odlične ekipe, objektivno i jače od nas, bilo je tu još jakih momčadi, a na nas nitko nije računao. Bili smo talentirana ekipa, a Cico nas je uvjerio da možemo biti šampioni. Odmah u drugom kolu smo pobijedili Hajduk. Tada nam je postalo jasno da smo dobri, no kad smo ih rutinski dobili s 2:0 i na Poljudu, postali smo svjesni da imamo ekipu za osvajanje naslova'', priča nam Bulat koji je u Zagreb stigao iz Hajduka u ljeto 2000.
''Nitko prije nas nije igrao 4-2-4. Igrali smo nevjerojatno ubojit nogomet''
Vedran Ješe tada je bio jedan od stožernih igrača Zagreba i glavni igrač obrane. Bivši mladi reprezentativac Hrvatske je nakon titule sa Zagrebom jednu sezonu proveo i na Maksimiru. Kaže nam da ga je jako pogodila vijest o smrti Cice Kranjčara.
''Strašan šok. Znao sam da je imao neke probleme sa zdravljem, ali nisam imao pojma da je stanje bilo toliko ozbiljno. Baš me potresla tužna vijest. Cico je bio poseban lik i trener. Bio je odličan za starije igrače, ali jako težak za mlade. Ipak, meni je dao šansu, vjerovao je u mene kad nije nitko i to mu nikad neću zaboraviti. Bio je nevjerojatan motivator i od te momčadi je izvukao maksimum'', kaže nam Ješe i dodaje da je Uprava Zagreba u ljeto 2001. napravila odličan posao, ali da je zasluga za povijesnu titulu ipak najviše Cicina.
''Iz Marsonije su doveli Olića, koji je tada bio mlad igrač i nepoznat široj javnosti. Iz Izraela je stigao Duro, iz Rijeke majstor Hasančić, a Bulat je tu sezonu odigrao kapetanski. Cico je od dobre momčadi, ali, moram to reći, od momčadi prepune anonimusa, napravio fantastičnu ekipu koja je igrala prvi put u povijesti HNL-a u formaciji 4-2-4. Igrali smo nevjerojatno efikasan i napadački nogomet i zasluženo smo kolo prije kraja osigurali naslov i s bodom u Čakovcu. Dobili smo vijest da je Dragovoljac šokirao Hajduk i da nam je bod dovoljan da kolo prije kraja osiguramo titulu'', dodaje Ješe.
Dan kad su Boysi slavili s igračima Zagreba poraz svog Dinama
Hajduk i Zagreb su tada vodili do samog kraja mrtvu trku. Tri kola prije kraja Hajduk je s 5:0 svladao Kamen Ingrad, a Dinamo je gostovao u Kranjčevićevoj. Tog dana svjedočili smo nevjerojatnim scenama. Cijela Kranjčevićeva je navijala za Zagreb. Čak i BBB-i. Zagreb je slavio nakon preokreta 2:1, a gol odluke je postigao Dalibor Poldrugač u 88. minuti. Nakon utakmice Boysi su uletjeli u teren slaviti s igračima Zagreba poraz vlastite momčadi.
''Da, bilo je malo neobično da Boysi slave s nama pobjedu protiv svog kluba, ali morate znati da je Zagreb bio klub svih Zagrepčana. Naravno da je Dinamo imao više navijača, ali svatko od njih je cijenio i volio Zagreb. Zato im je bilo drago, ako već Dinamo nije mogao do titule, da smo mi postali prvaci'', prisjeća se kapetan Bulat.
''Nekome je bilo u interesu da uništi Zagreb. Nezamislivo mi je da se ovo događa i da Grad nije poduzeo ništa''
Prije 19 godina Zagreb je bio prvak. Danas igra u Četvrtoj HNL Središte. Tužna sudbina jednog šampiona. Bulat je šokiran, a Ješe smatra da je netko moćan iz vlastitih interesa upropastio slavni klub.
''Nezamislivo mi je da moj Zagreb, Cicin Zagreb danas igra među amaterima. Strašno je da klub takve tradicije proživljava takvu sudbinu. Ne želim ulaziti u razloge kraha ni prozivati ikoga, ali tragično je to što se dogodilo jednom takvom klubu. Nakon Šibenika Zagreb je jedini moj klub. Tu sam proveo najljepše trenutke u karijeri i naravno da sam tužan kad gledam što mu se događa'', rekao nam je Bulat, dok je Ješe bio puno oštriji. Smatra da je netko zbog vlastitih interesa uništio bivšeg prvaka Hrvatske.
''Tužno i žalosno. Šokiran sam kad vidim da je takav klub, s takvom poviješću i s tolikom tradicijom, ostavljen da umre. Ne mogu vjerovati da je Grad dozvolio da klub koji je godinama imao najbolju omladinsku školu propadne. Očito je to nekome bilo u interesu. Zagreb je moj klub, tu sam počeo, tu sam prošao sve selekcije i žalostan sam kad gledam kako je godinama prepušten samovolji nekih ljudi koji su ga dokrajčili. Vjerujem da ima puno entuzijasta, bivših igrača koji bi rado pokušali Zagreb vratiti tamo gdje mu je mjesto, samo je nužno da se klub očisti od onih koji su ga odveli u propast'', zaključuje Ješe.
''Govorio mi je da sam njegov Snješko Cerin, baš me volio. Tu generaciju Zagreba voljeli su i u Bosni, bili smo ekipa cijele regije''
Admir Hasančić je bio jedan od ključnih igrača Rijeke one kontroverzne 1999. kad je klub s Kvarnera u zadnjem kolu na Kantridi protiv Osijeka ostao bez titule. Baš je Hasančić u 88. minuti zabio za pobjedu vrijednu naslova, ali taj je gol pomoćni sudac Zoran Krečak poništio iako je pogodak bio regularan. Hasančić je u Kranjčevićevu stigao u ljeto 2001. kad se gradila šampionska generacija. Vijest o smrti Cice Kranjčara rasplakala ga je.
''Ne mogu vjerovati što se ovo događa. Prije par dana Sarač, sad Cico. Bio sam na telefonu s prijateljem kad mi je supruga rekla da mi je umro trener. Stao sam jer nisam znao o kome se radi, imao sam puno trenera u životu, a onda mi je samo tiho kazala: 'Umro je tvoj Cico.' To me dotuklo. Cico je bio fantastičan trener, a još bolji čovjek. Posebno je volio nas Bosance, mene i Duru. Meni je stalno govorio da sam njegov Snješko Cerin. Baš me volio'', u suzama nam priča Hasančić, a onda nam je otkrio kakva je bila ta slavna momčad Zagreba:
''Bili smo prava klapa. Nakon pobjeda smo se znali pošteno proveseliti. Nismo jednom nakon gostujućih pobjeda zaustavili autobus da negdje kupimo piće i da slavimo sve do Zagreba. Cico je od nas stvorio prijatelje i zato smo osvojili naslov, jer smo baš ginuli jedan za drugoga. Tu sezonu sam došao iz Rijeke kad su nam ukrali titulu, a sa mnom je stiglo još 10, 11 igrača. Cico je u samo jednoj sezoni uspio složiti stroj za zabijanje golova. Igrali smo strašan nogomet, nevjerojatno efikasan. Mislim da prvih 14, 15 utakmica nismo izgubili. Baš smo bili prava ekipa'', kaže nam Hasančić i još jednom podvlači koliko je Cico bio velik.
''Cijeli me dan zovu prijatelji iz Sarajeva i iz cijele Bosne. Nećete vjerovati koliko je Cico tu bio omiljen. Njegova smrt je šokirala cijelu Bosnu. Ta generacija Zagreba možda nije bila najbolja ekipa u kojoj sam igrao, ali smo svima bili simpatični i dragi jer smo igrali sjajan i lijep nogomet. Voljeli su nas ne samo u Hrvatskoj. U Bosni su za nas navijali kao da smo Željo ili Sarajevo. Ta generacija Zagreba na neki je način bila momčad cijele regije. Bilo je prekrasno biti dio te generacije i čast mi je što sam poznavao čovjeka koji je stvorio tu ekipu. Zato me ova vijest dotukla'', za kraj će Hasančić.