Prvih 15-ak minuta utakmice Manchester United izgledao je pristojno. Mourinho je pomalo iznenadio otvorivši utakmicu s pet igrača u zadnjoj liniji, vjerojatno kako bi imao čovjeka viška protiv izrazito brze i moćne navale Madriđana. Plan igre bio je, barem u defenzivnoj fazi, solidan. Iskakanjima Pogbe i Herrere/Mkhitaryana prema Kroosu i Modriću, dva Realova organizatora igre nisu uspjela doći do daha i prostora da loptu prenesu u iduću fazu napada.

 

Nakon toga pa sve do kraja poluvremena, United je izgledao kao lošija momčad od većine onih u La Ligi koji dolaze Realu na megdan svakog vikenda. Nekoordiniranost prednje trojke u pritisku značilo je da je uvijek jedan od tri vezna slobodan i da ima sasvim dovoljno prostora iskontrolirati loptu na polovici Uniteda. Jednom kada se to dogodi, Marcelo i Carvajal dolaze naprijed i ne postoji puno ekipa koje mogu izdržati takvu navalu talenta i želje za golom dulje od 20 minuta. Sve što je Real dobro radio – rotirao, dolazio naprijed s velikim brojem igrača, rastezao suparnika u kretnji bez lopte, United je radio loše. Predvidljivi i jednolični napadi s ukočenim kretnjama i igračima koji su tehnički ipak puno niža razina od suparnikove, rezultirali su dugim loptama kojima se htjela iskoristiti fizička moć prednje linije, ali Real je to sasvim dobro iskontrolirao.

 

 

 

Iako se rezultat mogao prelomiti na veću prednost za Španjolce, kao što je i United mogao izjednačiti, drugo poluvrijeme je više-manje bilo velika žrtva rane faze sezone, pa su i jedni i drugi poprilično fizički pali. Posebno se to odnosi na španjolskog prvaka, premda je i prividna Unitedova inicijativa rezultat isključivo dugih lopti na Fellainija, koje su imale malu vjerojatnost uspjeha. Kroz veliki dio susreta nije bilo nimalo dvojbe tko je bolja momčad.

 

A kroz onaj dio u kojem se na prvu nije činilo tako, uvođenje u igru igrača samo zato što je bolji u skoku dovoljno govori o velikom problemu engleskog kluba. Takav problem je uzorak iz prošle sezone, i premda postoji realna šansa da će on biti riješen u idućoj, činjenica je da je i jučerašnja utakmica ogolila United. Ovako ne mogu, ni izbliza, igrati s pravom elitom svjetskog nogometa.

 

 

Na papiru, Manchester United je vjerojatno najbolji klub u Engleskoj i ništa im vidno ne nedostaje. Imaju jednog od najboljih golmana na svijetu. U obrani imaju igrače koji mogu organizirati igru (Blind) i one koji su izraziti fizikalci i dobri „policajci“ (Smalling). Imaju i prodorne, brze bekove (Valencia), i one malo profinjenije (Shaw). U obrani imaju tempiranu bombu i vrhunskog „box to box“ veznjaka (Herrera). Imaju i tipa koji savršeno razumije ritam igre i podcijenjen je bez obzira na godine (Carrick). Doveli su tipa koji im daje sjajan balans (Matić). Imaju i monstruma koji je jedan od najmoćnijih igrača na svijetu sa sjajnom završnicom (Pogba). Imaju i krila-driblere (Martial) u prednjem dijelu, kao i igrače koji odlično razumiju prostor i mogu povezati redove (Mkhitaryan). Imaju i pravu „desetku“ (Mata), brzanca sjajne realizacije (Lukaku), a imaju čak i banderu koja može poslužiti kao meta za napucavanje (Fellaini). Drugi klubovi u ligi možda imaju bolju obranu, vezu ili napad, ali nitko nema kompletniju i balansiraniju momčad od njih. Gdje onda šteka?

 

 

Vrlo jednostavno – Manchester ne zna što bi sa svojom politikom. Gomila hrpu igrača širokog spektra mogućnosti bez prave dijagnoze tko mogu i trebaju biti nositelji ove ekipe, i kako se onda ostatak ekipe treba tome prilagoditi. Koji je stil koji Manchester gaji u napadu? Koja im je najbolja obrana? Odgovori su to koje nemamo još od odlaska duhovnog oca, SAF-a, iz Kazališta snova. Moyes, Van Gaal, pa zasad i Mourinho nisu ni blizu rješenja. Kako inače objasniti dovođenje Ibrahimovića? Čovjek u poznijim godinama nevjerojatan je igrač, ali traži strahovito podređivanje ostatka ekipe sebi i svojoj nepokretnosti. I još gore, kako objasniti njegovo micanje već iduće ljeto, što daje sasvim novu strukturu ekipi? Kako objasniti da se konci igre predaju u ruke Pogbi, kao da je on taj organizator napada koji će riješiti sve njihove probleme? Francuz je sjajan igrač, ali niti blizu ulozi u kojoj ga vide. On nije kreator u Francuskoj, nije bio u Juventusu, niti može biti u Manchesteru, bar ne danas. Ima potrebu driblati, lupati dijagonale i pucati s 50 metara samo da dokaže da je zbilja igrač od 90 milijuna eura, čime nerijetko totalno uništava i ono malo ritma u napadu kojeg ekipa ima. On je veliki potrošač. Vrhunski, ali ipak potrošač. A potrošači realiziraju, ne stvaraju.

 

I baš su Mourinhove izjave vezane uz Balea indikator da se taj problem i dalje nije dijagnosticirao. Traži se novi blockbuster transfer koji će odjednom riješiti sve probleme u igri, i pritom se uopće ne razmišlja o tome je li to najbolji orijentir za ostatak kadra. Lani je United mnogo bolje i protočnije izgledao s Rashfordom u napadu nego s Ibrahimovićem, iako bih dao desnu ruku u vatru da nikada neće biti 10 posto Ibrine ukupne klase. Nakrcavanje ekipe u svim linijama pojačava konkurenciju, ali preduvjet je da postoji jasan plan igre i kostur ekipe koji se nadopunjuje s igračima koji im najbolje odgovaraju. Manchester United to danas nema. I nije to rijetkost za velike klubove s puno novca, ali Unitedu kronično fali rezultat da to opravda. Uz dužno poštovanje pokojem kupu i Europskoj ligi, 600 milijuna eura nije realna tarifa za ta ostvarenja.