POSTOJI ime koje kod ljubitelja američkog nogometa odjekuje generacijama. Nakon nedjeljnog Super Bowla u kojem će se sastati Kansas City Chiefs i San Francisco 49ers, jedna od ekipa podići će njegov pehar. Trofej Vincea Lombardija.

Lombardi je kao trener bio peterostruki osvajač Nacionalne nogometne lige, ikona ove igre koja se slavi i pola stoljeća nakon smrti.

Legenda govori o čovjeku koji je inspirirao mnoge igrače tijekom trenerske karijere. Čovjeku koji je preuzeo beznadežnu ekipu Green Bay Packers i osvojio pet titula između 1961. i 1967. godine.

Pored velikih sportskih uspjeha, iza sebe je ostavio i naslijeđe koje se ne tiče isključivo sporta – u borbi protiv diskriminacije, borbi za jednakost i rušenje rasnih barijera.

Možda mu je bilo suđeno podučavati

Rođen je 1913. godine u New Yorku, kao sin talijanskog mesara, i dugo nije znao kojim će putem krenuti. Škola prava i svijet financija nisu ga ispunjavali. Lombardi se do 26. godine bavio nogometom, ali je prekinuo karijeru u potrazi sa sretnijim poslom. Umjesto da on nađe posao, posao je pronašao njega - ponuda starog suigrača da postane pomoćni trener u jednoj srednjoj školi, zapalila je iskru.

"Jednom kada se prilika ukazala, znao je da je treba prihvatiti. Volio je podučavati i trenirati druge", govori njegov sin Vince Lombardi Jr. za BBC.

Lombardi je prekinuo vlastiti medeni mjesec kako bi stigao na početak priprema u srednjoj školi. Već tada bilo je posađeno sjeme njegovog karakterističnog stila treniranja koji je podrazumijevao stroga pravila poput zabrane kasnih izlazaka. Ovaj stil treniranja kasnije su usvojili i mnogi drugi treneri.

"Ni kod kuće nije bilo drugačije. Imao je dvije osobine koje su za trenera jako važne. Bio je perfekcionist i bio je vrlo temperamentan", prisjeća se njegov sin.

Posjedovao je sposobnost da iz svojih igrača izvuče ono najbolje. To se odlično vidjelo dok je trenirao ekipu srednje škole St. Cecilia s kojim je sakupio 32 uzastopne pobjede, a posebno kada je vodio košarkaški tim do pehara, iako nije puno znao o ovom sportu.

Lombardijeva sve bolja reputacija dovela ga je na klupu New York Giantsa 1954. godine, a pet godina nakon, kada je imao 45, postao je trener Green Bay Packers. Za rođenog Njujorčanina, odluka da se preseli s obitelji u Wisconsin 1000 milja dalje bila je vrlo smjela. Tim Green Baya bio je potpuno razbijen i nalazio se u najgoroj sezoni u svojoj povijesti. Lombardi je inzistirao na tome da Packersi igraju onako kako on želi i već u prvoj sezoni proglašen je za trenera godine. Najgoru ekipu u ligi potpuno je preobrazio.

Lombardi je jednom prilikom rekao da je vrhunske razine moguće dostići težeći prema savršenstvu. Tražio je od svojih igrača maksimalnu posvećenost. Jednom se prilikom nakon pogrešnog bloka Jerryja Kramera izvikao na njega, ali se nakon treninga pojavio u svlačionici i rekao mu da će jednoga dana biti najbolji čuvar u ligi.

"Od tog trenutka vjerovao je u mene, a ako on vjeruje u mene i ja sam mogao vjerovati sam u sebe", prisjeća se Kramer.

Trofeji

U drugoj sezoni Lombardija 1960. godine, Packersi su stigli do finala konferencije, ali su poraženi od Philadelphije. Lombardi se zakleo da je to posljednji put da izgubi neku utakmicu za trofej. Tako je i bilo.

Vodio je Green Bay do njihove prve titule 1961. godine, a zatim do još jedne titule, sljedeće godine. Sljedeće dvije sezone morao je promatrati kako pehar osvajaju neki drugi klubovi, ali 1965. Green Bay je pobijedio branitelja titule Cleveland Browns, a godinu nakon toga pobijedio je Kansas City i ušao prvi put u Super Bowl.

Green Bay je tada osvojio tri uzastopne titule. Titula 1967. bila je Lombardijeva peta i posljednja NFL titula jer se povukao s pozicije trenera kako bi postao generalni menadžer tima.

Za mnoge, trofeji su samo dio priče, a Lombardi je bio puno više

Njegovi sportski uspjesi došli su u vrijeme rasnih podjela društva kada prema zakonima nekih južnih država crni igrači nisu smjeli odsjesti u istim hotelima kao bijeli igrači ni piti u istim kafićima. Lombardi je govorio da sportaše ne vidi ni kao crne ni kao bijele, već kao zelene. Zatražio je da se prema svima postupa jednako i odbijao je dopustiti bilo kakve predrasude.

Restoranima i kafićima koji ne prihvaćaju crne igrače, Lombardi je zabranio pristup na razini cijelog tima. Zahtijevao je da svi njegovi igrači imaju prikladan smještaj i nije se sadržavao ni na jednom mjestu koje je zahtijevalo bilo kakvo razdvajanje igrača.

Lombardieva potraga za jednakošću dosezala je dalje od boje kože. Njegov brat Harold bio je homoseksualac i Lombardi je želio da u svlačionici stvori atmosferu prihvaćanja različitosti. Lombardijevi progresivni stavovi došli su u razdoblju kada su SAD bile u ratu u Vijetnamu, razdoblju nasilnih protesta u samoj Americi.

Nažalost, njegov život bio je naglo prekinut. Te 1970. godine, dijagnosticiran mu je agresivni oblik raka debelog crijeva, a umro je 10 tjedana kasnije u 57. godini.

Prema službenim  klupskim novinama Green Bay Packersa, predsjednik SAD-a Richard Nixon rekao je na zabavi u Bijeloj kući da je u vrijeme kada se činilo da se moralno tkivo zemlje raspada, Lombardi bio čovjek koji je inzistirao na disciplini i snazi.

Kao priznanje njegovim dostignućima, Lombardi je primljen u NFL Kuću slavnih, a Super Bowl nagrada preimenovana je u njegovu čast.