OSTALO je još točno 13 dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Nizozemska je na Euro u Engleskoj došla kao jedan od prvih favorita za naslov. Guus Hiddink u tom je trenutku imao strašnu momčad sastavljenu od igrača Ajaxa, koji je posljednje dvije godine harao Europom, igrajući kao što nitko nikad nije, a pojačanje Kopljanicima u misiji osvajanja naslova prvaka bili su i Dennis Bergkamp, Phillip Cocu, Jaap Stam, Jordi Cruyff.

 

Na papiru zaista moćna družina, bez dvojbe prvi favorit turnira, no nastupi Oranja u Engleskoj bili su sve samo ne impresivni. U prvom kolu jedva su izvukli bod protiv Škotske, u drugom su na silu i na individualnu kvalitetu, a bez neke velike igre svladali Švicarsku, dok su u posljednjem kolu doživjeli pravu blamažu kad su ih Englezi doslovce masakrirali s 4:1.

 

Remi bi obje reprezentacije vodio u četvrtfinale, no s tom se računicom nisu slagali Terry Venables i njegovi igrači. Gordi Albion te je večeri na Wembleyu odigrao jednu od najimpresivnijih utakmica u svojoj povijesti i samo zahvaljujući nevjerojatnoj sreći, odnosno na velikim natjecanjima vječnoj nesreći jadnih Škota te Patricku Kluivertu, Nizozemska je u dramatičnim okolnostima izborila plasman među osam najboljih momčadi Starog kontinenta. 

Naime, 12 minuta prije kraja Engleska je vodila 4:0, a kako je Škotska imala potrebnih 1:0 protiv Švicarske, u tom je raspletu Nizozemska morala kući već nakon prvog kruga. Ipak, Hiddinkov džoker s klupe, mladi Patrick Kluivert tada zabija zlata vrijedan gol (Kluivert je u finalu Lige prvaka 1995. u dresu Ajaxa protiv Milana također ušao s klupe u nekoliko minuta prije kraja zabio je odlučujući pogodak) i Oranje prolazi dalje samo na račun više postignutih golova od Škotske.

 

 

Međutim, ono što se trebalo dogoditi u grupi, desilo se u četvrtfinalu. Francuska je nakon boljeg izvođenja penala izbacila Oranje i nakon tog poraza sve ono što se zbog mira u kući prešućivalo i krilo, napokon je isplivalo van. Nizozemski mediji vrištali su zbog rasne podjele u reprezentaciji, pisali su o klanovima u momčadi stvorenim na temelju boje kože, a kao šlag na tortu stigla je i čuvena fotografija Guusa Dubbelmana, koja prikazuje nizozemske igrače usred ručka u svom kampu u Engleskoj. Na fotografiji je jasno vidljivo kako crni igrači sjede odvojeni od bijelih, a Guus Hiddink bijesni na fotografa, znajući kakva će biti reakcija javnosti kad nacija to vidi.

Crni igrači žalili su se da ih Hiddink ne sluša, da je priklonjen bijelim igračima, bunili su se da im u kampu ne služe surinamsku hranu, a vođa ''crnog klana'' Edgar Davids, kojem diplomacija nikad nije bila jača strana, iziritiran činjenicom da mu Hiddink daje minutažu na kapaljku, nakon utakmice sa Švicarskom javno je poručio izborniku da prestane viriti iz šupka Dannyja Blinda i ostalih bijelih igrača.

 

Naravno,  ponosni Guus taj ispad nije mogao tolerirati, Davids je letio van iz momčadi, a, reprezentacija je ispala s Eura na penale od Francuske. Odlučujući je bio promašaj Clarencea Seedorfa, nakon odlaska Davidsa, novog"glasnogovornika" crnih igrača.

 

 

Hiddink, koji toliko polaže na harmoniju u momčadi, doživio je jedan od najtežih udaraca u  karijeri, kao i nizozemska reprezentacija, jedan od favorita za titulu, da ne spominjemo razbijenu sliku multirasnog nizozemskog društva, brižno stvaranu desetljećima.

 

Youri Mulder, tadašnji igrač Schalkea i bijelac, poslije je dao svoje viđenje cijelog slučaja. U razgovoru je priznao da je bilo nekih trzavica na relaciji bijeli – crni igrači, no da je očajna atmosfera u kampu Tulipana zapravo bila savršeno pogođena oluja raznoraznih optužbi, ljubomore, kulturoloških razlika i loših slučajnosti, a najmanje rasizma.

 

''Kad smo došli u Englesku prvi nemiri počeli su zbog spora Davidsa, Kluiverta, Seedorfa i Reizigera te Ajaxa oko njihovih plaća. Nakon toga je tek uslijedio onaj incident s Hiddinkom, a sve je kulminiralo kad je javnost vidjela spornu fotografiju koja prikazuje navodnu rasnu podjelu'', rekao je Mulder, pa je pojasnio neke stvari i objasnio ih iz svog kuta viđenja:

 

''Crni igrači uglavnom su se držali skupa. Nakon što smo u majstorici za Euro u Liverpoolu izbacili Irsku s 2:0, u televizijskom intervjuu Davids, Kluivert, Seedorf i mislim Reiziger, rekli su kako su najjači jedino zajedno. Bilo je to malo čudno, no oni su tada bili mladi momci koji su igrali zajedno i u Ajaxu i logično je bilo da su se držali skupa. Iskreno, nisam u tome vidio ništa sporno. Također, još jedna stvar koja je podijelila momčad jako je važna, a nema veze s rasizmom. Naime, u reprezentaciji je tada bila jaka grupa igrača koja je s Ajaxom osvojila naslov prvaka Europe. U momčadi Ajaxa igrao je Finac Jari Litmanen, dok je njegovu poziciju u reprezentaciji igrao Dennis Bergkamp. Igrači Ajaxa kritizirali su Dennisa jer nije znao igrati poput Jarija, od šesnaesterca do šesnaesterca.''

 

 

Što se tiče sporne fotografije s ručka, Mulder kaže:

 

''Davids je rekao što je rekao, no on je to kazao zato što je bio ljut jer nije igrao dovoljno, a ne zbog rasizma. A što se tiče te fotografije, kuhar je složio dva menija, surinamski i klasičan. Igrači koji su podrijetlom sa Surinama i koji su navikli na tu hranu, sjeli su skupa i zajedno su ručali. S njima je sjedio i jedan bijeli igrač, Richard Witschge, tako da nisam tada vidio ništa sporno u tome. Međutim, u tom se trenutku pojavio taj fotograf, Hiddink je ustao sa stola i pokušao mu zabraniti fotografiranje, no bilo je kasno. Fotografija je završila u svim novinama, a cijela je Nizozemska pričala kako reprezentacijom vlada rasizam, a kako je izbornik pokušavao nasilno spriječiti da javnost za to sazna. Uvjeren sam da nikakvog rasizma nije bilo, ali takva je slika nažalost poslana u svijet i dan danas nas prati.''

 

 

Arthur Numan, branič PSV-a složio se s Mulderom i kazao je kako je normalno da se na velikim turnirima s vremena na vrijeme pojave stanoviti problemi i trzavice u momčadi.

 

''Zajedno smo 24 sata na dan po mjesec dana i duže. Nismo sa svojom obitelji, prijateljima, isključivo se družimo samo sa suigračima i logično je da nekad netko pukne. Teško je u tim uvjetima biti potpuno usredotočen na igru. Međutim, jednom kad se nešto dogodi, cijela zemlja, a posebno mediji samo udaraju po tome. Dva mjeseca kasnije započeli smo kampanju za SP u Francuskoj. Hiddink nas je okupio sve i rekao je:

 

''U redu, što se dogodilo, dogodilo se. Zaboravit ćemo ovaj Euro i idemo dalje. Čekaju nas kvalifikacije za Francusku.''

 

Dvije godine kasnije, s gotovo istom momčadi odigrali smo fantastičan turnir i došli smo do polufinala. Mislite li da bi to bilo moguće da su postojali rasni problemi?'', zaključio je Numan.