IZA HRVATSKE nogometne reprezentacije je još jedan ciklus Lige nacija, barem što se grupne faze tiče. Na kraju je u dramatičnom finišu uspjela uloviti drugu poziciju i zadržati svoje mjesto među elitom europskih reprezentacija. Još je ranije postigla i važniji rezultat, onaj koji ju je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo stavio u prvi jakosni šešir.

Prije malo manje od pola godine situacija je izgledala dosta drugačije. Dalić je nakon ispadanja s Eura bio pod najžešćim kritikama otkad je hrvatski izbornik, Marcelo Brozović se oprostio, seniori su djelovali kao da ih je pregazilo vrijeme i javnost se opravdano pitala slijedi li velik pad reprezentacije.

Uz sve probleme koji su se pojavili, on je zaustavljen ili barem amortiziran. Važnije od očekivanog ostanka u A skupini Lige nacija, Dalić je povukao ključne poteze za budućnost reprezentacije. Zahvaljujući nekim njegovim odlukama ona danas izgleda puno bolje nego nakon Europskog prvenstva.

Novi sustav je dobio prolaznu ocjenu

Dugo se u javnom prostoru pričalo kako Hrvatska ima velik broj igrača koji u klubovima igraju u 3-5-2 formaciji i kako bi, s obzirom na odlazak jedine prokušane šestice koja može zaustavljati suparničku tranziciju, to bila racionalna odluka.

Dalić joj je sada dao prvi put šansu u kontinuitetu i Hrvatska je, u najmanju ruku, dobila dodatnu opciju u igri. U svih šest utakmica bila je konkurentna i odigrala je barem solidno osim u dva - u prvom poluvremenu u Splitu protiv Portugala i u drugom poluvremenu u Glasgowu, kada je imala igrača manje.

Potrebno će biti još dosta poliranja da bi se iz nje izvukao maksimum, prije svega u standardizaciji zadnje linije koja sada nije bila moguća zbog ozljeda, posebno na desnom beku jer nije bilo ni Juranovića ni Stanišića.

Dalić je promovirao neke buduće nositelje

Hrvatska je u ovom ciklusu dobila i barem tri igrača koja mogu biti nositelji reprezentacije u idućih deset godina. Luka Sučić je već na razini na kojoj u najboljim ligama svijeta radi razliku, ima nevjerojatno naštimanu ljevicu i Čudo iz Bugojna, kako mu često tepaju, bit će ključan igrač nove generacije ove reprezentacije.

Njegov bratić Petar i Martin Baturina još uvijek nisu na toj razini, ali polagano i sigurno napreduju. Ove sezone i jedan i drugi igraju nogomet života, imaju već jako puno ozbiljnih europskih utakmica s Dinamom u svojim nogama i pravo su osvježenje u veznoj liniji koja se u većoj mjeri nije mijenjala praktički od Svjetskog prvenstva u Rusiji prije šest godina.

Nova krv dala je i novo lice hrvatskoj reprezentaciji koja je igrala dosta brže i dopadljivije u posjedu nego u cijelom prošlom ciklusu, s puno igrača koji mogu igrati između linija i stvarati višak.

Ozbiljniju rolu dobio je i Igor Matanović, koji je odmah prozvan novim Mandžukićem zahvaljujući razini truda koji ulaže u igru bez lopte, neovisno o tome radi li se o obrani ili napadu. Jako je težak za čuvanje, ali njegov napredak će prije svega ovisiti o ozbiljnijoj minutaži u klubu koji je jedino mjesto gdje se može istinski razviti.

Dalić je opet griješio. Ali je napravio i puno toga dobrog

Zlatko Dalić je vrlo polarizirajuća ličnost koju ljudi ili jako vole ili jako, blago rečeno, ne vole. Dobar dio onih koji ga vole voli ga iz sasvim krivih razloga, a dobar dio onih koji ga ne vole to osjeća iz još besmislenijih razloga.

Negdje između naslađivanja navodnim milijunima nacionalnih izdajica koji pate svaki put kada ga rezultat ide i stotina tisuća komentara o Gospi međugorskoj kada mu ne ide nalazi se suština njegovog rada koju se jako rijetko ocjenjuje po neostrašćenom kriteriju.

Dalić je i u ovom ciklusu napravio puno grešaka, koliko god se trudi to sakriti u izjavama poslije utakmica. Nije bio dosljedan kod popisa, neke utakmice nije dobro pripremio i u taktičkom smislu je Hrvatska imala dosta problema koji ju krase još otkad je prvi put sjeo na njenu klupu.

No, napravio je puno toga i dobrog. Gledamo li situaciju Hrvatske na kraju godine, ona u odnosu na Europsko prvenstvo ima 3-4 prokušana igrača više kojima je dao pravu šansu, ima solidan rezultat i ima opciju više u igri što se formacije tiče.

Sada Hrvatskoj slijedi natjecateljski neusporedivo bitniji ciklus, a to su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. U njima neće igrati protiv giganta, ali činjenica da će najvjerojatnije biti u skupini s četiri momčadi znači da je prostor za grešku vrlo malen i da je svaki kiks jako skup.

U tom smislu pred Hrvatskom je zahtjevan zadatak. Koliko ozljede igrača mogu poremetiti planove, čak i kada se ne radi o najvažnijim igračima momčadi, pokazao je i ovaj ciklus u kojem su i bekovske i krilne pozicije krpali i veznjaci i napadači i stoperi. Nakon zadnjih šest utakmica, unatoč svim problemima, postoji puno razloga da hrvatski navijači budu optimisti.