HRVATSKA nije uspjela još jednom šokirati svijet. S 3:0 je izgubila od Argentine u polufinalu Svjetskog prvenstva u Kataru i čeka poraženog iz ogleda Maroko - Francuska, s kojim će igrati za broncu i svoju treću medalju na najvećem svjetskom nogometnom natjecanju.

Utakmicu je prelomilo zadnjih deset minuta prvog poluvremena kada je Argentina zabila dva gola. Drugo poluvrijeme je igrala u manjoj brzini i povećala prednost. U suštini, Hrvatska je dotad bila podjednaka, a u nekim elementima igre čak i bolja momčad.

Argentina ju je pobijedila i prošla na način na koji je Hrvatska često prolazila svoje suparnike. Nakon ovakve utakmice bilo bi sasvim pogrešno i krivo za poraz kriviti isključivo Zlatka Dalića, posebno od strane onih koji su njemu pripisivali zasluge za sve ono dobro što je Hrvatska napravila na ovom turniru.

I početna postava i reakcija na Messija apsolutno su imale smisla

Početna postava bila je apsolutno logična. U najavi utakmice pisali smo kako je najveća šansa Hrvatskoj druga stativa na skoku, a od Perišića i Pašalića u tom pogledu nema puno boljih igrača na svijetu.

U prvih 35 minuta je Hrvatska sjajno reagirala i na Messija. Blok je bio kompaktan i vertikalno i horizontalno, jedan od tri hrvatska veznjaka stalno mu je bio u kontaktu kod primanja lopte, a druga dvojica su tijelom sjajno zatvarala mogućnost ulaska prema sredini.

Krila su s praćenjem argentinskih bekova također odradila odličan posao, osim u jednoj situaciji u kojoj je Tagliafico iskoristio lošu komunikaciju Juranovića i Pašalića. U prvih 35 minuta Hrvatska je po svemu bila ravnopravna.

Vrlo brzo je s velikim brojem igrača dolazila ispred lopte. U napadu nije puno toga kreirala, ali oprezna je bila i u ranijim dijelovima turnira pa je to bilo za očekivati. Međutim, solidno je kontrolirala posjed, Modrić je nisko uz Brozovića čuvao loptu, a Kovačić je sjajnim kretnjama kroz centralnu zonu u nekoliko navrata razbio argentinske linije. Onda je stigao brz i bolan raspad.

Argentina je Hrvatsku slomila slučajno, a ne sustavno

Prvi gol Hrvatska je dobila iz penala koji bi neki suci sudili, a drugi ne bi. Do njega je došlo jer je obrana imala lošu komunikaciju i postavku prilikom namještanja ofsajd-zamke. Nažalost, na ovoj razini minimalni detalji rade razliku.

Još uvijek ljuta i tužna zbog penala, Hrvatska je primila najnesretniji gol na svijetu. Julian Alvarez više nikad u karijeri neće zabiti gol iz kontranapada u kojem mu se lopta odbija tri puta i namjesti mu se na savršen volej.

Suparnik je u tom trenutku efektivno slomio utakmicu. Hrvatska je poznata po tome da se svim prognozama i zakonitostima unatoč vadi iz rezultatskog zaostatka, ali ovdje je prvi put gubila s dva gola razlike u odnosu na utakmice protiv Danske, Rusije, Engleske, Kanade, Japana i Brazila s ovog i prethodnog svjetskog prvenstva.

Argentina Hrvatsku nije slomila sustavnom dominacijom. Jedna zakašnjela reakcija, jedna sudačka odluka koja je mogla otići na drugu stranu i sulud gol slomili su Hrvatsku. Argentina je uz nevjerojatno puno sreće stigla do 2:0, a u to stane sva priča o hrvatskoj reprezentaciji, Zlatku Daliću i njihovoj percepciji u široj javnosti.

Turnir koji pokazuje kako javnost gleda nogomet

Izuzmemo li ostatak utakmice u kojem je Hrvatska bila umorna, iscijeđena i igrala protiv defenzivno najbolje momčadi na turniru, koja je doktorirala čuvanje rezultata, Hrvatska nije igrala ništa lošije nego protiv Japana ili u većem dijelu utakmica protiv Maroka, a donekle i Belgije.

Tada je bilo nepatriotski primijetiti da je Hrvatska u nekim situacijama imala lude sreće. Dalićev plan igre, koji je prema nekima uključivao i to da Lukaku promaši četiri zicera s tri metra, bio je perfektan. Nakon Argentine će priča vjerojatno biti sasvim suprotna i tražit će se njegova glava, a to je vrlo dobra dijagnoza toga koliko površno i ishitreno javnost gleda nogomet.

Na isti način na koji Dalić nije mogao baš nikako utjecati na to da će Lukaku promašiti one zicere, nije mogao utjecati na to da sudac donese drugačiju odluku, da Livaković obrani penal Messiju ili da se lopta ne odbije Alvarezu onoliko puta. 

Hrvatska nije lošija momčad nego što je jučer bila niti je Dalić lošiji trener

Hrvatska nije igrala ništa bitno bolje ili lošije nego na većem dijelu ovog turnira. Više puta su se detalji, pa čak i slučajno, okrenuli na njenu stranu. Protiv Argentine nisu i nijednu od te dvije priče ne treba mistificirati.

Hrvatska je imala prijeko potrebnu dozu sreće da dođe do polufinala, a danas je ona bila na strani suparnika. Dalić je iz trenerske pozicije odabrao logičnu početnu postavu, postavio je dobar blok na Messiju i sve do trenutka ludila, Hrvatska je bila bolja momčad od momčadi koja je bila osjetni favorit na ovoj utakmici.

Nesreće je čak imao i u tome da se ozlijedio Marcelo Brozović, jedan od dva igrača za koje hrvatska nema gotovo nikakvu zamjenu. Na kraju krajeva, nije imao sreće ni jer je igrao protiv najboljeg igrača u povijesti nogometa.

Jedina stvar koja mu se može zamjeriti na ovoj utakmici je prerani ulazak u va banque igru u kojoj je u potpunosti izgubio balans. Svi ostali problemi bili su puno gori u nekim drugim dijelovima turnira, kada to nije bilo popularno propitkivati.

Tome je doprinio i Dalić konstantnim osvrtanjem na kritike kao da je jedini izbornik na svijetu koji se s tim mora nositi. Međutim, kriviti njega za poraz u ovoj utakmici kao da dosad nije bilo vidljivih problema u igri je potpuna glupost.