DINAMO je u najvećem hrvatskom derbiju pobijedio Hajduk na Maksimiru 2:0 i napravio ključan korak prema tituli. Ima četiri boda više i utakmicu manje u odnosu na Osijek te ga samo čudo može spriječiti u obrani naslova prvaka.

Derbi je bio jednosmjerna ulica od početka pa sve do drugog pogotka kojim je utakmica efektivno i završila. Hajdukov problem nije to što je izgubio od najljućeg rivala, kao niti činjenica da se kroz čitavu utakmicu osjetila razlika u kvaliteti. Hajduk najviše može boljeti činjenica da je Dinamo odradio utakmicu u ritmu u kojem odrađuje obveze u kupu protiv drugoligaša.

Tramezzani je postavljanjem momčadi odmah priznao kolika je razlika između rivala 

Hajduk je imao nekoliko bitnih izostanaka u moomčadi, a najviše se ističe onaj Marka Livaje. S obzirom na to da je Todorović zaradio crveni karton u prošlom kolu, na desnom beku zaigrao je krilni napadač Jairo. Trener Tramezzani se, vjerojatno zbog Petkovića u napadu Dinama, odlučio za 5-3-2 zonu.

S obzirom na to da se Dinamov napadač često spušta između linija po loptu, Hajduku je stoper viška omogućavao da ga isprati i agresivnije napadne kada primi loptu. Takva osnovna ideja o utakmici može se shvatiti i prihvatiti kao logična. Sve ostalo je teško shvatljivo, od energije kojom je Hajduk ušao u derbi do ideje kako naštetiti Dinamu u fazi napada.

Pasivni blok Hajduka u sredini terena bio je posebno nejasan jer su Dinamova oba beka i Ademi bili postavljeni jako visoko. Svaka izgubljena lopta rezultirala je velikom rupom u tranziciji koju je Franjić morao sam pokriti, što je bila nemoguća misija. Mladi Biuk je u nekoliko navrata iskoristio višak prostora, ali osim banalne dubinske lopte, Hajduk nije imao nijedno rješenje protiv obrane koja mu se stalno nudila.

Hajduk je izgledao onako kako je Dinamo izgledao prije dvije godine kada je gostovao protiv Manchester Cityja. Povučen u duboku "talijansku" zonu, s jedinom željom da suparnički napadači imaju loš dan, a njegov golman najbolji mogući. Je li to realan omjer snaga i može li Hajduk dugoročno tako napredovati - pitanja su na koja odgovor može dati samo Hajdukova struka. Ali Bijeli sve više djeluju kao HNL davljenik s kraja devedesetih i momčad koja je od prve minute negativno postavljena na terenu i koja gol može dati samo slučajno.

Dinamo je višak u aktivnom dijelu utakmice radio ulaskom bočnih igrača u sredinu terena gdje su nalazili prostor oko Hajdukove srednje trojke. Posebno je impresivnu utakmicu odradio Joško Gvardiol. Unutar jedne godine je prihvatio ulogu i poziciju koja podrazumijeva sasvim drugu naviku i geometriju u igri. I došao je do razine da je teško reći je li bolji stoper ili bek.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Pobjeda Dinama nije strašna ni zabrinjavajuća. Način na koji ju je ostvario jest

Za Hajduk je najporaznije to da je Dinamo odigrao, za svoje standarde, ispodprosječnu utakmicu. U završnoj trećini terena je često radio neprisiljene greške, ostavljao je jako puno prostora Hajduku u kontranapadu, a voljni moment i energija pali su na nulu onog trenutka kada su dali drugi gol.

I to je možda sve što moramo znati o ovoj utakmici. Dinamo je sat vremena protiv Hajduka odradio onako kako odrađuje zadnjih sat vremena protiv Karlovca, Kurilovca ili drugog niželigaša u kupu. Usred najvećeg hrvatskog derbija Dinamo se odlučio odmoriti i opustiti kako bi bio što spremniji za kup utakmicu s Goricom za tri dana.

Modri su puno bolja momčad od Hajduka. Već dulje vrijeme Hajduku pozitivan rezultat u derbiju nije imperativ, nego dobrodošlo iznenađenje. Ono što će navijačima Hajduka vjerojatno najteže pasti je činjenica da je Dinamo i prije znao biti puno bolji, ali je pobjedu u derbiju morao uzeti krvavih koljena. Danas mu je bilo dovoljno 25 minuta solidne igre i 65 minuta prešetavanja.