HRVATSKA košarkaška reprezentacija na današnji je dan prije 30 godina u poljskom Wroclawu izgubila od Slovenije 94:90. Bila je to jedna sasvim obična, rezultatski nevažna utakmica, jer njome su završile kvalifikacije za Eurobasket 1993., na koji se Hrvatska već bila plasirala.

No dan kasnije ispostavilo se da je to bila posljednja utakmica Dražena Petrovića.

Reprezentacija je prespavala u Wroclawu, a ujutro se zaputila za Frankfurt, odakle je avionom otputovala natrag u Hrvatsku. No među putnicima nije bilo Dražena, koji je u posljednji čas odlučio krenuti automobilom s tadašnjom djevojkom Klarom Szalatny.

Ona se na autocesti zabila u kamion. Klara je preživjela, ali naša košarkaška ikona, koja je spavala na suvozačkom sjedalu, više se nikad nije probudila.

Dražen nije ni morao igrati utakmicu u Wroclawu, koja apsolutno ništa nije značila, no njemu je mjesto uvijek bilo na parketu, uz suigrače, koje nije želio napustiti. Zabio je 30 koševa, baš na toj utakmici prošao je granicu od 1000 poena u dresu hrvatske reprezentacije. Posljednja dva ubacio je s linije slobodnih bacanja...

S 15 godina debitirao za Šibenku, Hrvatsku vodio do olimpijskog srebra

Rođen je 22. listopada 1964. godine u Šibeniku, gdje je s 13 godina započeo veličanstveni košarkaški put. Već s 15 godina zaigrao je na Baldekinu za prvu momčad Šibenke. 

Od 1984. godine igrao je za Cibonu, s kojom je osvojio dva naslova europskog prvaka, a četiri godine kasnije prešao je u madridski Real. Nakon niza trofeja s kraljevskim klubom iz Madrida preselio je u najjaču ligu svijeta NBA, najprije u Portland, a potom - u New Jersey. U majici Netsa ostavio je dubok trag i profilirao se u jednog od najboljih šutera lige. Njegov umirovljeni dres s brojem 3 pod krovom dvorane u New Jerseyju najbolje svjedoči koliko im je značio.

Kao kapetan je predvodio slavnu hrvatsku reprezentaciju koja je na OI-ju u Barceloni 1992. godine osvojila srebrnu medalju, odigravši finalni dvoboj s jedinim pravim američkim Dream Teamom, da bi se desetak godina kasnije nekima iz te momčadi pridružio u košarkaškoj Kući slavnih u Springfieldu. Kao reprezentativac bivše države osvojio je još jedno olimpijsko srebro - u Seulu 1988., te broncu u Los Angelesu 1984. godine.