Ako je ono što je Barcelona igrala pod Cruijffom nadogradnja totalnog nogometa, a ono što je Guardiola postavio u Barceloni nadogradnja nadogradnje, onda je njegov Bayern potpuno novi svemir totalnog nogometa. I inovacija traje, te je doista nevjerojatna... Cijeli ideja totalnog nogometa polazio od pretpostavke da svi igrači moraju posjedovati sve nogometne vještine te igrati u oba smjeru, ali Guardiola je napravio i korak naprijed, pa sada većina igrača ne samo da igra u oba smjera, nego igra i dobar dio pozicija.

Samo je Neuer uvijek vratar (iako ponekad zamjenski stoper), a Lewandowski uvijek napadač (iako se i on izvlači na krilnu poziciju i mijenja s Mullerom). Svi ostali igrači, pogotovo oni iz veznog reda (Lahm i Alaba kao ekstremni primjeri) igrali su na više pozicije te obavljali različite funkcije u ekipi. Osnovna pretpostavka je kontrola prostora i protoka lopte, ali način na koji se ostaje napredvidljiv je miksanje igrača po terenu te potpuno hibridizacija pozicija i uloga. To je ujedno i najveća taktička novotarija 2015., u inače relativno siromašnoj godini po tim kriterijima.

Guy Roux nagrada

Ne, nije za dugovječnost, nego za trenera "po šabloni". Opet, nije bitno je li klub kojeg takav trener vodi posebno uspješan ili ne, ova nagrada je za trenere koji ne vole mijenjati stvari i od kojih uvijek znate što ćete dobiti. Kad je Ćiro Blažević vodio Vatrene mogli ste ne znati ni jednog igrača postave ali ste znali da momčad izlazi u 3-5-2 formaciji i da nema šanse da se to promijeni. Takvog tražimo i za proteklu sezonu, trenera koji ne iznenađuje nego je uvijek vjeran jednom obrascu do granice da postaje dosadan, neovisno o tome je li uspješan ili ne.

Atletico je ovoga ljeta odradio fantastičan prijalzni rok, jer su doveli pola tuceta iznimno talentiranih mladih igrača, što će se pokazati kao pravi potez tek u godinama koje dolaze. Međutim, čak i s dodatnim talentom koji je uštrcan u ovu ekipu tijekom ljeta (iako su izgubili Ardu Turana), Simeone ostaje odan svojim nogometnim idejama. Gotovo uvijek (uz tek manje modifikacije sustava) u relativno rigidnih 4-4-2 ili 4-4-1-1, Atletico je ekipa koja je postigla tek 22 gola i koja i dalje dobar dio svojih ambicija temelji na igri iz prekida.

Zapravo isto kao što su igrali kada su u ekipi prije nekoliko sezona imali daleko manje kako talenta tako i poletnosti na svim pozicijama. Očito je da Simeone neće odustati od svoga stila niti malo, što će vjerojatno u nekom trenu biti kontraproduktivno, kada krenu ozljede i svi drugi problemi. U ligi jesu na diobi prvog mjesta, ali ne zato jer su bolji, nego zato jer su Barca i Real bodovno 20 posto lošiji nego li su bili proteklih sezone. Atletico je isti...

FC Wimbledon nagrada

U ovoj kategoriji, u čast jedne momčadi koja je igrala svjetski poznati ružan nogomet, biramo momčad koja je godinu obilježila lošim nogometom. Nije kriterij je li s tim nogometom postigla velike uspjehe ili propast, ali biramo onu momčad od čijeg nogometa nas je hvatala jeza i čije utakmice su u prosjeku najčešće negledljive.

Pobjednik: Brazilska reprezentacija

Ono što smo od Brazila gledali tijekom SP-a 2014. bilo je čisto mučenje. Ono što smo gledali tijekom Copa Americe, bilo je i gore od toga. Iako već dugi niz godina Brazil ne igra 'joga bonito' (koji je posljednji put viđen vjerojatno 1982.), pali su ispod granice dobrog ukusa. Zemlja koja je oduvijek davala najviše kvalitete nogometnom svijetu i koja je njegovala tehnički stil igre uz dodatni šarm kakvog su svojevremeni imali mnogi igrač (a kralj bio Ronaldinho) sada je spala na 'dodaj loptu Neymeru pa što bude' strategiju, koja je potpomognuta povremeni golovima koji padaju nakon prekida. Drugi put su zaredom ispali protiv ultranetalentiranog Paragvaja u četvrtfinalu Cope, a svi i dalje pamtimo 'sedmicu' koju su kasirali protiv Nijemaca. Pritom, nogomet im je doista negledljiv, jednako kao što je negledljivo tko im sve nosi 'broj 9'. Nacionalna sramota.

Ajax 70-ih nagrada

I za kraj, biramo momčad koja je prošlu godinu obilježila najljepšim nogometom koji se mogao gledati. Ponovno, nije bitno da su i sve utakmice izgubili, biramo momčad koja je igrala, kako se kaže, nogomet za sladokusce i u čijim utakmicama se najčešće moglo uživati. 

Pobjednik: Borussia Dortmund

Ako je Guardiolin nogomet dobro uštimana simfonija, a Kloppov heavy metal, onda je Thomas Tuchel pomirio te dvije stvari, pa BVB igra nešto što je nalik Beatlesima. Povećao je posjed lopte za gotovo 10 posto, a terecet Mhitarjan-Reus-Kagawa bez neke veće konkurencije najbolji je tercet ofenzivnih veznih igrača koji funkcionira uz savrešno razumijevanje, sitan vez, zamjenu pozicija na terenu te iznimnu kvalitetu driblinga.

Nije stoga čudno da nakon 17 kola BVB ima gol razliku 48:24 (preko četiri pogotka po susretu!), a nogomet je jednostavno fantastičan. Ponekad bekovi i Gundogan ostanu previsoko, pa su dosta mekani otraga (pogotovo kada propadne ofsajd zamka), ali to je cijena iznimno dobre kombinatorne igre koja kreće od Gundogana pa preko spomenutog trojca do Aubameyanga. Igraju za gol više, te je ove jeseni baš vjerojatno BVB najbliže nečemu što bismo mogli nazvati 'joga bonito'.

 Tribina.hr je otvorena zajednica i pokret stručnjaka i fanova okupljenih oko ideje dubinskog proučavanja svih bitnih sportskih događanja