LOKOMOTIVA je odradila najbolju sezonu u svojoj povijesti. Klub s Kajzerice je u dramatičnom raspletu HNL-a u posljednjem kolu pobjedom u Gradskom vrtu zauzeo drugo mjesto u ligi i time izvadio vizu za kvalifikacije Lige prvaka.

No fantastična sezona može postati bajka već u subotu. U Šibeniku će Lokomotiva i Rijeka igrati finale Kupa.

Mali klub bez navijača pred nevjerojatnim je uspjehom. Jedan od najzaslužnijih za fenomenalni rezultat Lokomotive je vratar Ivo Grbić.

Neželjeno dijete Hajduka je hit vratar HNL-a i jedno od najugodnijih iznenađenja lige. Grbić je cijelu sezonu branio fantastično pa pretpoziv Zlatka Dalića ne čudi.

Ovaj 194 centimetara visoki vratar jednom je nevjerojatnom obranom u drugom poluvremenu u Osijeku prelomio utakmicu i odveo svoju momčad do povijesnog trijumfa.

Osijek i Lokomotiva igrali su na pobjedu jer je i jedne i druge samo trijumf vodio do sanjanog drugog mjesta, a iz prikrajka je čekala Rijeka nadajući se da će u Gradskom vrtu biti remi koji bi je odveo u Ligu prvaka.

Sredinom drugog poluvremena kod rezultata 1:1 Osijek je navaljivao i tražio gol vrijedan povijesnog plasmana. Dobio bi ga da na vratima nije stajao fenomenalni Grbić. Nakon jednog kornera u kaznenom prostoru Lokomotive najviši u skoku je bio Mile Škorić. Udarac osječkog stopera bio je jak i iz neposredne blizine. Svi su već vidjeli loptu u golu, a onda se odnekud pojavila Grbićeva ruka i skinula je taj udarac. Grbić je cijelu utakmicu branio sjajno, ali taj trenutak je usmjerio susret i odveo ga na mlin gostiju iz Zagreba koji su u 89. minuti zabili za Ligu prvaka.

S vratarom Lokomotive smo razgovarali o fantastičnoj sezoni, razlogu zbog kojeg nije uspio u Hajduku te o općenitom stanju u splitskom klubu. Grbić nam je otkrio tko su mu uzori i zbog koga je odlučio postati golman, a kazao nam je i u kojoj se ligi vidi u budućnosti.

Klub koji se i dalje financira većinom od transfera igrača u Dinamo, zahvaljujući igračima poput Grbića, to više ne mora ako ne želi. Grbić nam je priznao da ima ponude, a trener Goran Tomić očekuje od njega  uskoro  povijesni transfer, najveći u povijesti Lokomotive.

Iza tebe je sjajna sezona. U Indexovoj anketi proglašenim si najugodnijim iznenađenjem među mladim igračima, a nagrada je stigla u vidu poziva u reprezentaciju. Kako gledaš na to?

Naravno da mi je drago da su ljudi prepoznali i moje kvalitete, ali i rad cijele momčadi na čelu s trenerom Tomićem. Uspio je stvoriti sjajnu ekipu koja je onda izbacila pojedince. Lokomotiva je klub kojoj je primarna zadaća afirmirati mlade igrače, a puno njih je napravilo velike transfere. Iza nas je super sezona koja može još biti bolja ako osvojimo Kup u subotu i nemam što drugo reći osim da sam presretan.

Kako je igrati bez navijača i bez prave podrške s tribina?

Teško. Igrali kod kuće ili vani, uvijek smo gosti. Protiv Dinama ili Hajduka u Kranjčevićevoj skoro cijeli stadion navija za njih, a protiv ostalih klubova, koji nemaju tako jaku navijačku bazu, teško je igrati jer je stadion prazan, atmosfera nije prava i to nikome nije lako. Međutim, atmosfera unutar svlačionice nas je izvukla. Znam da će zvučati kao fraza, ali zaista smo prava klapa. Prijatelji smo na terenu i izvan njega, u svakoj situaciji stojimo jedan iza drugoga. Mogu reći da smo sami protiv svih. Trener Tomić nas je uvjerio da smo dobri, kvalitetni, ali da nikad, ni u kakvom slučaju, ne smijemo poletjeti i nekoga podcijeniti. Naučili smo da moramo biti ponizni i čvrsto stajati na zemlji. Mislim da je baš taj karakter ekipe najzaslužniji za ovo što smo napravili. Lani nam je otišlo pet-šest stožernih igrača. Počeli smo sezonu jako loše, s nekoliko poraza, i svi su nas otpisali, prognozirali su nam borbu za ostanak. Tomić je jedini vjerovao u nas i danas smo u kvalifikacijama za Ligu prvaka i u finalu Kupa. Drugi smo u prvenstvu ispred Rijeke, Osijeka i Hajduka, koji imaju nemjerljivo veće budžete od nas.

Spominješ Hajduk. Kako gledaš na činjenicu da je iza tvog bivšeg kluba najgora sezona u povijesti?

Žalosti me kad vidim taj cirkus. Hajduk je moj klub i tužan sam kad gledam što se dolje događa. U Hajduku danas ne štima baš ništa, kako u upravi tako i na terenu. Počeli su sezonu odlično, s Oreščaninom su imali velike planove i ambicije, a onda su se uvukli u neke razmirice koje su pokopale cijelu sezonu. Ispali su od Maltežana od kojih su sto puta bolja ekipa i od tog je trenutka sve otišlo nizbrdo. U Hajduku se moraju odlučiti što žele, kojim putem žele ići. Rade sve protiv sebe. Ipak, vjerujem u ljude koji vode klub i nadam se da će prekinuti s praksom lutanja te da će napokon kontinuitet postati konstanta kluba. Čini mi se da su podbacili pod pritiskom prevelikih ulaganja i da su cijelu sezonu igrali u nekom grču.

Prije pet godina golmanske legende Hajduka Ivan Pudar i Ivan Katalinić tebe su označili kao budućnost kluba. Ipak, sa samo 22 godine si morao otići jer nisi dobio priliku. Zašto?

Imao sam 19 godina kad su mi dali šansu. Igrao sam sedam utakmica, a protiv Splita i Belupa sam obranio penale. Navijači su stali iza mene, no u klubu očito nisu vjerovali da sam dovoljno dobar za Hajduk. Dvije i pol godine nisu mi dali šansu da pokažem što znam. Nisam tražio ni plaću, obitelj mi je iz Splita, i tražio sam samo šansu. Ništa više. Kao svakom klincu iz Splita, san mi je braniti za Hajduk. Nažalost, to se nije dogodilo i morao sam otići nekim drugim putem. Tako je to u nogometu, ali i životu.

Ispalo je dobro jer si zaradio i poziv izbornika Dalića. 

Da, u rosteru sam reprezentacije i činjenica da me je izbornik zvao samo je dokaz da sam dobro i kvalitetno radio. Tek su mi 24 godine i iza mene su samo dvije prave sezone, a upao sam na širi spisak. To je velika stvar i dodatan motiv da još više napredujem i radim na sebi kako bih opravdao očekivanja.

Ivan Katalinić je prije nekoliko godina izjavio da u Hrvatskoj ne postoji prava trenerska škola i da zato gubimo talente. Za razlike od igrača u polju, koji igraju u najvećim svjetskim klubovima i nose naslovne role, s golmanima imamo problem. Kako to komentiraš?

Možda je tako bilo prije nekoliko godina i zaista, nemamo puno vratara koji su branili u ligama Petice. Međutim, danas je po meni priča drugačija. Hrvatska se ne treba bojati za golmane u budućnosti. Livaković je među najboljim mladim golmanima na svijetu, tu su Ivušić, Nevistić, Posavec, Kahlina, Šemper, Letica, Kalinić... Ima nas i siguran sam da će netko od nas napraviti transfer u neku od liga Petice.

Tko su ti vratarski uzori?

Kad sam bio mali to su bili Oliver Kahn i Stipe Pletikosa. S pokojnim ocem sam 2001. gledao finale Lige prvaka između Bayerna i Valencije. Kad sam vidio što je Kahn radio na toj utakmici odlučio sam da je moja budućnost među vratnicama. Otac je bio fanatik Hajduka i vodio me na sve utakmice. Tada sam se zaljubio u Pletikosu. Bio mi je pojam, idol i uzor. Navijači su ga obožavali, pjevali su pjesme o njemu i želio sam biti poput njega. Želio sam da i mene tako vole. Danas volim gledati Neuera, Edrersona zbog igre nogom i Oblaka. Općenito najviše volim City i njihov nogomet.

Čekaju vas kvalifikacije za Ligu prvaka, a već sad se zna da će Lokomotivu napustiti neki od ključnih igrača poput Kastratija, Uzunija i Karačića. Hoće li to biti veliki hendikep s obzirom na to da su prve utakmice u Europi pred vratima?

Sigurno da će treneru Tomiću biti teško uigrati novu momčad, ali i lani su nas tako otpisivali pa smo tu gdje jesmo. Lokomotiva ima vrhunsku skautsku službu, a Tomić je idealan trener za nas i ne sumnjam da ćemo i ove sezone biti pravi.

Tomić je rekao da od tebe očekuje da ćeš napraviti najveći transfer u povijesti kluba. Imaš li ponuda i gdje bi volio otići?

Ponuda ima, to su mi rekli ljudi iz kluba, ali rekao sam im da do finala Kupa ne želim znati ništa jer sam fokusiran samo na tu utakmicu. Ima vremena za razgovore. Gdje bih volio otići? U neku od liga Petice, to je sigurno. Engleski nogomet mi je najdraži, to bi bio san, ali svaka od liga Petice je top i jedan takav transfer bio bi dokaz da sam napravio nešto u karijeri.