HAJDUK je drugi put u tri dana izgubio od Gorice. Nakon velike pobjede 2:1 u Kupu, momčad Sergeja Jakirovića istim rezultatom sredila je očajni Hajduk i u prvenstvu. Čak su i strijelci bili identični, Kristijan Lovrić i Joey Suk.

Dok su igrači Gorice slavili sa svojim navijačima, hajdukovce je Torcida dovukla na sastanak ispod tribine. Tamo nije bilo slavlja. Tamo se vidjelo kome se polažu računi nakon poraza.

Igrači i čelnici Hajduka prije svakog poteza ispitaju kako će reagirati Torcida i u tome ne vide ništa sporno. Hajduk je nezamisliv bez Torcide, ali teško reagira na pritisak s tribine. Fantastična atmosfera koju Torcida kreira na Poljudu ponekad je nezdrava i naelektrizirana do maksimuma. Dovoljno je bilo pogledati lica Hajdukovih igrača nakon dva posljednja poraza od Gorice.

Otrovna atmosfera od prve minute

Najžešći Hajdukovi navijači dočekali su hajdukovce uoči važne utakmice u Gorici povicima “Igrajte, pičkice”. Već na zagrijavanju presjekli su igrače Hajduka koji su utakmicu otvorili u grču. O tome su govorili i igrači Gorice. Nakon svakog krivog dodavanja hajdukovci su očekivali kaos i uvrede. Sve se raspalo nakon posljednjeg sučevog zvižduka kad je vođa navijača megafonom pozvao igrače da dođu do njih. Neugodnosti su bile zajamčene. 

Torcida je postrojila igrače i pet minuta po njima prosipala najžešće psovke i uvrede. Stotine tipova s kapuljačama urlale su prema igračima, a Burićeva momčad je šutke slušala povike iz skupine koja je u prošlosti napadala Hajdukove igrače na ulicama Splita, kopala im grobove, dočekivala ih ispred domova, i kad bi osjetila potrebu kao sinoć, j*bala im je mater.

Bez podrške trenera Burića i stožera, gledali su kako se prema njima maše, gestikulira, pljuje, prijeti batinama i tjeranjem iz grada i kluba. Prije samo mjesec dana igrači su bili junaci i igračine, a danas su pičkice. To se u Hajduku nikad neće promijeniti, a za to su igrači najmanje krivi.

Navijač ima pravo izraziti nezadovoljstvo lošim rezultatima, jer nogomet se zbog toga igra. Navijači plaćaju ulaznice i članarine, putuju danima po ružnom i lijepom vremenu, ostavljaju grla i bubrege na tribinama. Razumljivo da su razočarani kada vide kako Hajduk izgleda u posljednje vrijeme, ali utjerivanje straha u kosti ne pomaže. Hajdukovi igrač boje se reakcije Torcide, čulo se to u glasu Filipa Bradarića u srijedu, čulo se i u glasu Josipa Juranovića nakon drugog poraza Hajduka kod Gorice. Na pitanje što su im navijači rekli, Hajdukov kapetan poniženo je odgovorio:

“To ćemo zadržati za sebe.”

Scene koje smo vidjeli u Gorici bile su na rubu incidenta, ali igrači Hajduka nisu imali potrebu stati u svoju i u zaštitu suigrača. Kapetan Hajduka nije želio osuditi prijetnje s tribine, niti je dosad ulazio u prepucavanja s Torcidom. U Hajduku se drži do tog nepisanog pravila, a posljedice nisu uvijek dobre. 

No, Juranović, Caktaš i ostali nisu krivi što je Hajduk protiv Gorice zaigrao s četiri zadnja vezna i Stankom Jurićem u špici i što nakon pola sata igre većina Hajdukovih igrača nije imala pojma koju poziciju igra. 

Odgovorni šute, a neki uzimaju prevelike ovlasti

Bilo je tužno gledati momčad Hajduka bez imalo samopouzdanja u susretima protiv Gorice. Možda će nas jednom demantirati, ali ovaj Hajduk djeluje kao da mu nema spasa. Oni koji bi ga trebali tjerati naprijed okrenuli su mu leđa i uzeli sebi prevelike ovlasti. Način na koji prozivaju i vrijeđaju igrače nije prihvatljiv. Odgovorni na klupi prave se da je u pitanju samo loš dan i loše poluvrijeme, a oni koji su ih doveli morat će riješiti ovu situaciju jer se u Hajduku ista priča ponavlja već 15 godina. 

Ove sezone spletom okolnosti Hajduk je bio stabilan čak do duboke jeseni. Utakmice koje su na papiru trebali gubiti slučajno su dobivali, a one koje su trebale biti lakše postale su teške. Nakon tri pobjede stvorila se euforija koja nije imala realne temelje. Damir Burić je nakon utakmice rekao da Hajduk mora puno učiti, očito je da iz dosadašnjih sezona nisu naučili ništa. 

Svi koji su ove godine pratili Hajduk znali su da je samo pitanje vremena kada će im se dogoditi nešto poput Gorice. Kad je nestalo sreće, ogoljeni su svi problemi splitskog kluba.

Ako nekome dosad nije jasno, Hajduk je ozbiljno bolestan, koliko god ga se pokušava prikazati zdravim. Godinama živi na nesuvislim obećanjima i nerealnim očekivanjima, kao talac jedne glasne skupine navijača koji umišljaju da su važniji od kluba. U takvim uvjetima nije mogao raditi Siniša Oreščanin, ne može Damir Burić, neće moći ni idući trener koji dođe u Hajduk. Ako uopće ima pomoći, Hajduk neće spasiti jedan trener, pa i da se taj zove Pep Guardiola. Sustav kluba treba opet izgraditi na svim razinama, od popravaka Hajduk više nema koristi ni toliko vremena.