HAJDUK je na gostovanju kod Varaždina u sklopu 12. kola SuperSport HNL-a doživio prvi prvenstveni poraz ove sezone. Poraz nije bio plod nesreće niti slučajnost nego je domaćin nadigrao Bijele u svakom segmentu igre i potpuno zasluženo slavio. Mogao je Hajduk na kraju izvući bod na temelju jednog prekida, ali daleko realnije i nogometno zasluženije bi bilo da je Varaždin zabio još koji pogodak nego da se Hajduk nekako izvukao bez poraza.

Klub i navijači su ove sezone uspješno i iskreno izbjegli euforične najave nakon dobrih rezultata i osjetne prednosti na vrhu tablice. Sada ih sve skupa čeka još teži zadatak, a to je izbjegavanje upadanja u tipičnu hajdučku depresiju nakon jednog poraza. Gennaro Gattuso je nakon utakmice dobro rekao da se prvenstvo nije osvojilo prošli vikend niti se izgubilo sinoć. Bijelima se ne smije dogoditi potpuni raspad sistema čim stvari malo ne idu po planu, a što im se u prošlosti prečesto događalo.

Poraz je prirodna progresija igre u zadnjih nekoliko utakmica

Ako ćemo stvari gledati realno, poraz od Varaždina i sveukupno jako loše odigrana utakmica je vrhunac prirodne progresije sve manje uvjerljivih predstava u zadnjih nekoliko kola. Protiv Slavena je Hajduk imao jako puno sreće, a Lokomotiva nije imala ni znanja ni moći da iskoristi ono što joj se ponudilo pa su Bijeli rezultatski prošli neokrznuti. U razdoblju prije toga je Hajduk odigrao nekoliko odličnih utakmica i izgledao vrlo uvjerljivo, ali je u zadnjih par utakmica previše dozvolio protivnicima ako Bijele promatramo u kontekstu toga da se žele boriti za vrh.

Sve je to normalno. Momčadi tijekom sezone imaju bolja i lošija razdoblja, prvenstvo je dugo i ovakvih predstava će biti još. Hajduk nije slučajno imao prednost od šest bodova na vrhu prije ove utakmice, nije slučajno i sada na vrhu, ali nije slučajno ni da je protiv Varaždina dobio ipak jedan bolan šamar. I prije ove utakmice je bilo jasno da je Varaždin ozbiljan test jer je to momčad koja igra jako dobro ove sezone, teško prima golove i definitivno je jako dobro vođena. Kod kuće su izgubili samo jednu utakmicu od Dinama, koju po prikazanom nisu trebali izgubiti.

Bilo bi licemjerno isticati stvari koje su se do sada opravdavale

Jako je lako sada isticati sve ono što se do poraza samo tiho kritiziralo ili čak i opravdavalo. To su odluke da Šimun Hrgović kao ljevak igra na desnom beku ispred Nike Sigura kojeg se šeta od pozicije do pozicije, da Ismael Diallo igra ispred Darija Melnjaka, da u tandemu igraju Filip Krovinović i Ivan Rakitić bez prave šestice te da Anthony Kalik ima prednost ispred Rokasa Pukštasa. To su neke stvari koje su se isticale kao upitne ili nelogične, ali bilo bi vrlo licemjerno sada sve to gurnuti u prvi plan i reći da Gattuso ne zna što radi.

Sve te odluke se mogu nogometno argumentirati kao dobre ili loše, ali Gattuso je imao rezultat (još uvijek ga ima u široj slici izvan jedne utakmice) i to je ipak daleko najbitnije kad procjenjujemo što netko radi. Ne treba ignorirati loše stvari ni kad se pobjeđuje jer konstruktivnu kritiku ne podnose samo slabići i teške neznalice u bilo kojoj sferi života, ali na kraju dana rezultat i tablica pokazuju tko je u pravu.

Gattusove odluke suštinski nisu pogrešne same po sebi iako je apsolutno bilo argumenata da su mogle biti i bolje. Hajduk je s takvim odlukama odigrao nekoliko odličnih utakmica, a sinoć je odigrao baš jako lošu u svakom segmentu igre. Nije se to dogodilo jer su svi odjednom postali loši igrači, nego zato što i drugi treneri vide što Gattuso radi te se s vremenom tome prilagođavaju. Nije isto pripremati se za Hajduk kad nemaš pojma da će Sigur igrati kao krilo, kad nemaš dovoljno uzorka da pročitaš kretnje veznog reda ili da izbjegneš presing Hajduka na zadnju liniju.

Šafarić je sjajno pripremio utakmicu

Sada tog uzorka ima dovoljno i Hajduk je jednostavno pročitan. Na Gattusu je da sada promijeni neke figure i taktičke obrasce ne zato što su do sada svi bili neispravni nego jer se ne može uvijek isto igrati. Moraš se s vremenom prilagođavati i mijenjati jer se drugi isto prilagođavaju tebi.

On je ove sezone već pokazao da to može jer ovaj Hajduk nije niti sličan onome iz srpnja i kolovoza niti po ideji niti po figurama na terenu. Međutim, tada je tek bio na početku mandata i još uvijek je slagao osnovnu ideju, a sada treba pokazati da ima znanja i mudrosti da od dijelova ideje igre odustane nakon što mu je donosila rezultat kroz zadnja dva mjeseca.

Nikola Šafarić zaslužuje hvalospjeve za to kako mu momčad igra ove sezone, a zaslužuje isto za to kako je sinoć pripremio utakmicu. Sve dobre strane Hajduka je začepio i iskoristio sve slabosti. Ogolio je do kraja probleme Hajduka i taktički je nadmudrio Gattusa, ali to ne bi bilo dovoljno za pobjedu da mu momčad nije odigrala sjajnu utakmicu. Bili su brži i agresivniji, ali i mirniji od Bijelih kad je to trebalo biti. Imali su odličan balans i u svakom trenutku znali što rade. Lopta ili nogometna pravda ih je nagradila za dobru predstavu spektakularnom golčinom Michelea Šege.

Gattusove reakcije s klupe su bile loše

Iako ne treba zbog jedne jako loše utakmice otvoriti pljuvačinu prema momčadi i Gattusu, treba ipak reći da sinoć nije funkcioniralo baš ništa. S Gattusove strane je utakmica pripremljena loše i još gore je vođena ako gledamo koje zamjene je radio i u kojem trenutku. Nejasno je što se htjelo postići zamjenom na poluvremenu kada je ušao Leon Dajaku umjesto Stipe Biuka jer je to bila samo zamjena figura za figuru. Nakon zaista jako loše izvedbe u prvom poluvremenu, momčad je trebala drastične promjene i više zamjena odjednom.

Nije se to moralo dogoditi odmah na poluvremenu, ali se moralo dogoditi do 60. minute najkasnije. Možda se ne bi ništa bitno promijenilo i da je Gattuso povukao takav potez, ali ovako se svaki igrač koji je ušao samo uklopio u opće sivilo ili čak crnilo na terenu. Posebna je tema ulazak Aleksandra Trajkovskog jer nikome nije jasno što taj igrač donosi na terenu Hajduku, a ulazi već par utakmica u nizu, dok Yassine Benrahou ne može doći niti do minute iako je sinoć bio pravi kontekst da ga se ubaci i proba iskoristiti njegova sposobnost da poveže igru u zadnjoj trećini.

Bez Livaje i Rakitića se nije moglo do pozitivnog rezultata

Može se secirati svaki pojedini dio igre, ali to zapravo nije ni potrebno. Hajduk je bio loš na svakom dijelu terena, a sinoć nije imao ni raspoložene Marka Livaju i Rakitića. Obojica su odigrala vjerojatno svoje najlošije utakmice ove sezone i kada sve skupa nije funkcioniralo, niti oni nisu imali moći da na silu nešto preokrenu. Obojica su igrala ozlijeđena, ali to je jedna puno šira tema o kojoj se treba itekako razgovarati. Hajduk je zapravo cijelu utakmicu tražio neki balans. Kad bi otišao s više igrača u zadnju trećinu, svako krivo dodavanje je rezultiralo opasnom kontrom. S druge strane, kad bi ostavio više igrača da brane potencijalnu tranziciju, bio je potpuno sterilan prema naprijed. Balans nije pronašao, već se na kraju strukturno zapravo raspao.

Najveći problem je Hajduk ipak imao na krilima. Kombinirano su sva četvorica imala nula udaraca prema golu i 11 od 26 osvojenih duela, od čega ih je šest osvojio Sigur. Hajduk je uspijevao stvoriti situacije gdje oni napadaju bekove jedan na jedan, ali jednostavno su bili nemoćni da iz toga bilo što stvore. Sigur je tu posebna priča jer se pokazalo da je jedna stvar kad on sa svojim sposobnostima uđe tijekom utakmice na tu poziciju, a posve druga kad se protivnik na to priprema unaprijed. Od tog eksperimenta treba odustati.

Na kraju priče, sinoć se za Hajduk nije dogodilo ništa dramatično zbog čega bi sada trebalo sve dobro napravljeno ove sezone ignorirati, ali treba si priznati da poraz nije plod neke lude nesreće, nego je došao kao posljedica suštinskih nedostataka koji se ponavljaju. Na treneru i igračima je da usvoje lekcije iz poraza, pobijede Istru kod kuće i omoguće si mir tijekom nove reprezentativne pauze kako bi ispravili nedostatke i spremni dočekali dva derbija protiv Osijeka i Dinama.