IGRALA se Liga za prvaka i sama završnica 2003./2004. sezone. Hrvatski nogomet bio je na vrhuncu borbe za prevlast između Mamića i Štimca koja je na terenu postala borba između Hajduka i Dinama za naslov prvaka. Dinamo je u derbiju slavio nad Hajdukom 3:1 i zauzeo prvu poziciju. U predzadnjem kolu dinamovci su gostovali na Stanovima. U ligi koja je logistički bila jasno podijeljena na "bijelo" i "plavo", Zadar je bio Hajdukov bastion.

Zadrani su se bacali na glavu kako bi Hajduku pomogli u naslovu, a Torcida je na utakmici između Hajduka i Rijeke dobar dio utakmice pjevala pjesmu "Igraj, Zadre, volim te". U njihovog heroja prometnuo se Mate Brajković, koji je prekrasnim golom iz slobodnjaka uspio anulirati prednost koju je Modrima donio Kranjčar i otvoriti Hajduku put do naslova koji će tjedan dana kasnije i osvojiti.

Brajković je Somborac rođen u obitelji dalmatinskog porijekla pa je tako prije 18 godina donio titulu klubu za koji navija a da kao igrač nikad nije odjenuo bijeli dres. Igrao je još i za Kamen Ingrad, Rijeku, austrijsku Admiru i više klubova u hrvatskim nižim ligama.

Veću karijeru morao je zaboraviti zbog teške ozljede koljena, a danas živi u Crikvenici, gdje se bavi ugostiteljstvom. Nazvali smo ga povodom raspleta predzadnjeg kola aktualne HNL sezone kako bismo oživjeli uspomene na tu 2004. godinu, kada su hajdukovci doživjeli ono čemu se i danas nadaju na Šubićevcu.

Kako se sjećate tog 30. kola 2004. godine?

Oko te utakmice je vladala nenormalna ludnica i euforija. Tih tjedan dana kad je došlo do toga da se u Zadru može odlučiti prvenstvo je bio show, teško je to opisati. Pozivi, telefoni, pritisci, mediji, baš svega je bilo. 

Najbitnije nam je bilo odigrati pravu utakmicu i probati uzeti nešto Dinamu, otkinuti ta dva boda. Stanko Mršić nam je bio trener, ali nije nas trebao nikako dodatno motivirati. Stanovi su bili krcati, došli su ljudi iz cijele Dalmacije. 

Igor Štimac se također pojavio u gradu?

Je. Dva dana je bio u Zadru i sve pratio, nismo smjeli izlaziti u grad prije utakmice. Dva dana potpune mobilizacije. Kući i čekaj utakmicu! 

Jesu li vam iz tadašnjeg Hajduka obećavali premije ili drugu vrstu nagrada?

Ma bilo je svakakvih obećanja, ali se nisu ispunila. 

Sama utakmica je krenula loše?

Dogodio se kiks odmah negdje u trećoj minuti i Niko nam je zabio gol. Dobro smo igrali, bili smo prava klapa, ekipa. Znali smo da igramo dobar nogomet i da možemo nešto napraviti. Dogodilo se da sam ja zabio taj slobodnjak, ali i Tvrtko Kale je branio čuda. Suba je bio na klupi. 

Poslije utakmice se vjerojatno dobro feštalo?

Odmah je krenula još jača euforija. Nakon utakmice smo išli u Split, kasnije smo bili i na proslavi titule koju je Hajduk uzeo iduće kolo. Bio je pravi show. Mislim da smo bili u Štimčevoj diskoteci. Prava ludnica.

Dan danas vas se navijači sjete, često u nešto pijanijim stanjima, pa krene pjesma "Samo je jedan Mate Brajković".

Haha. Znači vidjeli ste to. Dođe čovjek pod prozor i nema...Udri pjesmu na najjače. Ljudi su me tada obožavali, toliko poziva nisam nikada dobio. Nemam pojma kako su dolazili do broja. Koliko je tu zahvala bilo. Imam osjećaj da bi mi ispunili što god da sam poželio. Još uvijek mi se događa da mi ljudi prilaze, zahvaljuju i čestitaju. 

Hoćete li pratiti utakmicu Dinama i Šibenika? Ima li kod domaćina možda neki novi Mate Brajković?

Naravno da ću pratiti i volio bih da ima! Atmosfera neće biti kao na Stanovima gdje su skoro svi bili za Zadar tj. za Hajduk. U Šibeniku će ipak biti malo drugačije. Samo da ne bude nereda i nek utakmica prođe u pravom sportskom duhu.

► KLIKNITE OVDJE I POGLEDAJTE KAKO SE HAJDUKOVCI I DANAS SJEĆAJU MATE BRAJKOVIĆA