HAJDUK je u drugom kolu HNL-a izgubio od Osijeka na Poljudu 2:1. Gledali smo utakmicu visokog ritma u kojem je domaćin poveo golčinom Livaje, ali je onda pao, što su gosti iskoristili i okrenuli rezultat.

Poraz od viceprvaka Hrvatske u ovoj fazi prvenstva nije katastrofalan za Hajduk, posebno zato što su skoro čitavu utakmicu bili ravnopravan suparnik. Međutim, Nenad Bjelica je otkrio što bi Hajduku mogao biti najveći problem u nastavku sezone. Bijeli su na tržištu radili dobro i stvorili su jaku momčad, ali je pitanje koliko su glavni igrači međusobno komplementarni.

Hajduku fali jedan točno određen profil igrača. Imao ga je, ali ga je Tudor odlučio staviti na klupu. Sad igra u Osijeku.

Hajduk dugo nije imao više talenta

Čak i kada se euforičan ulazak u sezonu, karakterističan za Hajduk i njegove navijače, ostavi po strani, činjenica je da klub s Poljuda dugo nije imao ovako potentnu momčad. Sjajnom Livaji i neizmjerno talentiranom Biuku pridružio se Filip Krovinović koji je do ozljede bio prvotimac Benfice, a početkom prošle sezone igrao je u Premiershipu. 

Uz Jana Mlakara koji je u prvih nekoliko utakmica pokazao da može biti odlično rješenje, Ljubičića koji je jako koristan mladi igrač strašnih radnih navika i Jaira koji je pomalo nepravedno zanemaren, može se reći da je ovo najtalentiranija momčad Hajduka prema naprijed u posljednjih deset godina, a možda i duže. Ipak, prvih par utakmica u sezoni je pokazalo da ova momčad ima mana. Ne samo onih koje variraju od utakmice do utakmice, nego i sustavnih. Talent je ključan za veliki rezultat, ali nije dovoljan. 

Ovaj Hajduk i dalje ima rupa. Obrana je samo dio problema

Trener Jens Gustafsson je protiv Osijeka na teren posla idući sastav: Kalinić - Lovrencsics, Simić, Vušković, Čolina - Vuković, Krovinović - Sahiti, Livaja, Mlakar - Ljubičić. Već na prvu je vidljivo gdje je slaba točka momčadi. Ima samo jednog radnika u sredini terena, a to je Josip Vuković. Svi preostali igrači su oni koji su puno bolji u fazi napada nego u fazi obrane, a analizirali smo na koji je to način odlučilo derbi protiv Osijeka.

Slično razmišlja i Ilija Lončarević. On je u jučerašnjem komentaru za Index napisao: "Ne razumijem kako je trener zamislio da će momčad, koja je napadačka, s četiri izrazito ofenzivna igrača, moći u jednakom ritmu odraditi svih 90 minuta. Posebice u derbiju kakav je bio ovaj. U redu da je s tom formacijom počeo, ali kasnije je morao mijenjati sustav igre. Odavno se bavim nogometom i mogu reći da se ne sjećam kad je zadnji put neka momčad s toliko napadača u sastavu ostvarila pozitivan rezultat u nekoj teškoj i važnoj utakmici. 

Ne mogu Krovinović i Vuković pokriti čitavu sredinu terena niti Livaja smije ostati izoliran kao jedini razigravač momčadi. Krovinović je igrač kojem se jednostavno mora dati više slobode i kreacije u igri."

Svaka momčad koja želi imati kvalitetan posjed mora imati barem dvije stvari - pravilnu geometriju u igri koja omogućava dovoljno prostora za protok lopte i vezne igrače koji imaju naviku čuvati loptu dok se ne otvori mogućnost da se uđe u završnicu. Hajduku ovo drugo fali. Krovinović i Livaja su igrači poteza, oni koji rade razliku i u svakom posjedu traže rješenje prema naprijed. To rezultira i time da je Hajduk vrlo opasan individualno, ali i time da vrlo teško održava kontrolu nad utakmicom. Kada se stalno teži okomitim rješenjima, driblinzima i što bržim ulascima u završnicu, onda se gubi puno više lopti i gubi se ritam napada. Zbog toga i kvaliteta Hajdukove igre u jednoj utakmici jako varira.

U svakoj od dosadašnje tri službene utakmice Hajduk je imao periode igre u kojima drži veliki pritisak prema suparničkim vratima, a odmah iza toga period u kojem se brani na konopcima. Hajduku nedostaje vezni igrač koji može stabilizirati posjed, koji se ne libi odigrati tri povratna ili paralelna dodavanja ako to situacija zahtijeva i koji može usporiti tempo napada. Dojam je da švedski stručnjak želi Krovinoviću dati tu ulogu, ali 25-godišnji veznjak je većinu svoje karijere igrao kao desetka ili lijevo krilo.

Kada u računicu uvrstimo i Čolinu i Lovrencsicsa koji su ofenzivni bekovi, onda je jasno zašto se Hajduk muči u obrani. S takvom postavom Hajduk mora biti momčad koja će dominirati posjedom i koja će brzim reposjedom otežati suparniku da otkrije njegove mane u obrani, ali tu dolazimo do ključnog problema. Hajduk nema igrača koji im može osigurati takvu igru u posjedu, a krivicu za to snosi Igor Tudor koji je takvog igrača šikanirao.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Nejašmić je ono što fali Hajduku. Bez takvog igrača nema ni ritma ni kontrole utakmice

Darko Nejašmić dvije je godine bio standardni igrač splitskog kluba i jedan od najboljih mladih veznjaka lige. Ima odličnu viziju, jako dobro razigrava momčad u prvoj fazi napada i vrlo brzo razmišlja u igri. On je onaj tip koji najčešće ima loptu u nogama, koji je sposoban osigurati posjed i mirno graditi napad. S obzirom na to da je stalno igrao i u mladoj reprezentaciji, potencijalna vrijednost bila mu je velika.

Nažalost po Hajduk, Nejašmić je dospio na crnu listu Igora Tudora, ispao je iz momčadi i nije se razvio u igrača kakvog je trebao, iako je pred njim još uvijek dovoljno vremena da napreduje. Nesporazum je nastao na relaciji između trenera i Nejašmićeva oca i menadžera, a dio navijača stao je na Tudorovu stranu jer su mislili da se time štiti klupski interes. Iz ove perspektive nije važno tko je bio u pravu. Tudor je Hajduk ostavio na cjedilu par dana uoči početka nove sezone, a marginalizirao je u tom trenutku najboljeg mladog igrača ekipe.

Naravno da Nejašmić nije jedino rješenje, ali problem za Hajduk je što je taj profil igrača na tržištu jako rijedak. Hajduk bi bez obzira na dobar prijelazni rok i dalje mogao ispaštati zbog nedostatka vizije i sportske politike koje su bile jedina konstanta na Poljudu u proteklom desetljeću. U HNL-u koji je sve bolji, pitanje je hoće li uspjeti zadovoljiti visoka očekivanja uoči sezone.