SINOĆNJI košarkaški spektakl u sjećanje na Dražena Petrovića protekao je bez NBA igrača na parketu jer nisu dobili dopuštenje za igranje na staklenoj podlozi, pa za europsku selekciju nije mogao zaigrati Luka Dončić, a za hrvatsku reprezentaciju Dario Šarić i Ivica Zubac, kao ni Bojan Bogdanović, iako on zbog ozljede ne bi mogao nastupiti ni na običnom parketu.

Tako je apsolutno najveća zvijezda hrvatske reprezentacije u zagrebačkoj Areni bio Mario Hezonja, koji je od Šarića za ovu priliku preuzeo kapetansku traku i predvodio sastav Josipa Sesara s 36 poena u tijesnom porazu od Teama Dražen 110:107.

Puno veća imena iz Hrvatske, Europe i SAD-a bila su okupljena uz sam parket, prvenstveno gotovo kompletna srebrna reprezentacija iz Barcelone 1992., ali i nekadašnji Draženovi suigrači iz svih faza njegove prerano prekinute karijere. Hezonja je posebno emotivan postao kad su se na terenu okupili Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković i ostali velikani koji su se u tom olimpijskom finalu suprotstavili originalnom Dream Teamu, najvećoj momčadi ikad okupljenoj.

"Naježio sam se kad sam vidio sve njih koji su se okupili, zagrlili na terenu, bili su prava ekipa. Uhvati me grč, super mi ih je bilo vidjeti zajedno", rekao je Hezonja, kojeg je to društvo impresioniralo više nego Draženov hologram na velikom semaforu koji ih je sve pozdravio.

"Trebamo Kukoča što više u reprezentaciji"

"Svi su oni, pogotovo Toni i Dražen, moji hrvatski sportski neprijatelji, pod navodnicima. Njih želiš dostići, biti bolji od njih, trenirati više od njih, napraviti više od njih kroz cijeli život. Mislim da su oni dva najveća sportska uzora koje imamo, pogotovo Toni jer Dražena više nema. 

Draženu svi daju cvijeće, ali Tonija treba puno više spominjati, puno ga više vraćati u reprezentaciju jer on je uz Dina i Stojka jedino što imamo od najboljih ikad koji su dotaknuli ovaj teren i loptu", rekao je Hezonja, koji je prije utakmice imao priliku porazgovarati s Kukočem i dobiti par savjeta.

"Misliš za sebe da si najbolji, želiš najbolje za sebe, nikog drugog ne gledaš, ali kad uđu ovakve veličine, ova naša generacija iz Barcelone, staneš i vidiš da si nitko i ništa, da imaš još peterostruko raditi i nastojati im se približiti. Velika je čast bila biti ovdje, uživo ih vidjeti sve, biti kapetan u ime Dražena i predvoditi reprezentaciju."

Dražena nikad nije gledao, rođen je dvije godine nakon njegove pogibije, ali čuo je neizbrojive priče te nastojao slijediti njegov put.

"Nastojao sam ići Draženovim putem"

"U Madridu su mi stalno pričali o njemu, pogotovo kad sam tek došao, on je uzor cijeloj naciji, ne samo igračima. Bio je drugačiji, to mi je bilo najdraže čuti kad su mi starije generacije pričale o njemu još dok sam bio u Zagrebu. 

Bilo je tu svega, ali kad je on bio tu, znalo se kad se ide doma jer je ujutro trening, nema gluposti, stvari koje ti ometaju koncentraciju, postoji samo jedna stvar, a to je lopta. Nastojao sam ići istim putem i biti primjer sebi i drugima, da mi je maksimalna koncentracija na onome što želim postići i ostvariti", objasnila je zvijezda Real Madrida, koja je u natjecanju u tricama između prve četvrtine pobijedila suigrača Džanana Musu.

"Zajedno treniramo prije, zajedno treniramo kasnije, šutiramo teške šuteve... Fantastičan je šuter, nadam se da je napravio još jedan novi korak naprijed da pomogne ekipi jer će mu to biti jako važno i za budućnost i odluku idućeg ljeta", prokomentirao je suigrača iz BiH, koja Hrvatskoj stoji na putu za plasman na Eurobasket.

"Na nama je da se vatra opet zapali"

Hezonja se nada da će reprezentacija imati ovakvu pozornost nacije i u tim utakmicama, puno važnijima od sinoćnje revije pred 15.000 ljudi u Areni, te uz podršku publike vratiti košarku u europski vrh.

"Ne treba nama motiv, mi ga moramo probuditi u ljudima jer košarka živi u hrvatskom narodu i svima nama. Ovo je bila svečana utakmica i znalo se da će se svi pojaviti, ali na nama je, na Dariju Šariću, meni, Ivici Zupcu, braći Drežnjak, na svima nama u reprezentaciji je da se zapali ta vatra opet i da vratimo ljude u dvoranu da nas bodre, jer mi sami možemo donekle, ali za napraviti velike stvari kakve su napravila ova gospoda koja su sjedila u prvom redu, mislim da ne možemo bez njih ništa."