UKUPNO 16.350 gledatelja. Jedina je to brojka proteklog kola SuperSport HNL-a vrijedna isticanja. U prosjeku je to 3270 nogometnih zaljubljenika koji su usprkos groznim vremenskim uvjetima i još lošijim uvjetima koji su ih čekali na stadionima odlučili petak, subotu ili nedjelju popodne provesti promrzli bodreći svoj klub. Ti ljudi zaslužuju naklon svojih klubova i kad na oronule stadione dođu po lijepom vremenu, a kamoli nakon onog što ih je dočekalo ovog kola.

Dobili su sve samo ne naklon. Dočekale su ih većinom prljave, blatne i mokre sjedalice na nenatkrivenim tribinama preko kojih brije hladan vjetar, ali ajde, na to su već navikli, nitko nije očekivao da će se stanje na tribinama HNL-ovih stadiona čarobno popraviti preko zimske pauze. Nažalost, nije se popravilo ni ono što se moglo i moralo popraviti, a to je kvaliteta nogometa.

Povratak HNL-a donio je dosadan i neučinkovit nogomet

Ne da nismo vidjeli pomak na bolje nego nas je sve zajedno dočekalo jedno od najgorih kola otkako se igra liga 10. U pet utakmica, šest ako računamo i zaostalu utakmicu Gorice i Varaždina odigranu netom prije službenog nastavka sezone, klubovi HNL-a uspjeli su postići cijelih pet golova.

Ne samo to, klubovi su u prosjeku stvarali samo 1.4 velike prilike po utakmici. Kad se to podijeli na utakmice, stanje je još gore. Pet velikih prilika stvoreno je na utakmici Hajduka i Šibenika, dvije na utakmici Osijeka i Rijeke. Jasno je, dakle, da je gol na ostalim utakmicama mogao pasti skoro pa samo slučajno.

Razvojnoj ligi trebaju uvjeti za razvoj

Osijek i Rijeka su na Gradskom vrtu u groznim uvjetima remizirali 1:1 i odigrali najgledljiviju utakmicu kola, ali i to je bilo daleko od onoga što bi nogomet dva kluba koja legitimno pretendiraju na mjesto u Europi na kraju sezone trebao biti. Preostala tri gola pala su na utakmici u kojoj je Hajduk pobijedio Šibenik 2.1, ali je teren na Poljudu također bio loš.

Svima je bilo jasno da će liga biti slabija jer su je tijekom pauze napustili brojni nogometaši koji su bili ponajbolji igrači svojih klubova. Primarno se tu misli na Mislava Oršića iz Dinama te Diona Drenu Belju i Laszla Kleinheislera iz Osijeka. 

S time se može živjeti, HNL je razvojna liga i uvijek će to biti, odlaske najboljih igrača treba prihvatiti kao neminovnost, ali baš zato taj isti HNL ne smije biti liga u kojoj ti igrači, koji bi se trebali razvijati, zbog terena i vremenskih uvjeta koje mnoge druge lige podnose bez većih problema to ne mogu.

HNS i klubovi hitno moraju reagirati

Nikad ne smije biti prihvaćeno kao normalno da nogometaši u HNL-u, nekad zbog magle, o čemu smo ranije pisali, a nekad zbog zime, ne mogu pokazati najbolje od svoje igre. Baš kao što ne smije biti mirno prihvaćeno da samo dva kluba u ligi, Dinamo i Varaždin, imaju grijane travnjake.

Nije i ne smije biti normalno da liga koja stvara igrače za reprezentaciju koja je na posljednja dva svjetska prvenstva bila 2. i 3. ima pet, šest ili deset kola u sezoni u kojima se jedna ili više utakmica igraju u rubno regularnim ili neregularnim uvjetima, a da razlog nisu problemi koje se ne može riješiti. 

HNL je došao do situacije u kojoj HNS mora uložiti svoj novac u infrastrukturu ili pomoći klubovima da zajedničkim snagama osiguraju travnjake i sve ostalo potrebno za najvišu razinu kvalitete nogometa. A onda kad to omoguće, ne bi bilo loše ni da koji euro ulože u ono oko travnjaka pa da na stadion po lošem vremenu može doći i više od 16.350 najnadobudnijih navijača.