HRVATSKA će rukometna reprezentacija još jednom tražiti prolazak barem do polufinala Europskog prvenstva kroz drugu grupnu fazu koja će se igrati u Beču. Hrvatska otvara protiv domaćina danas u 18:15, a tom bi pobjedom napravila veliki iskorak prema polufinalu.

No prije nego krenu utakmice druge faze zanimljivo je pogledati u čemu je Hrvatska dosad bila jedna od najboljih momčadi turnira, a koji su to elementi igre koji se moraju i trebaju popraviti.

Hrvatska ima najbolju obranu Eura

Ponavljao je to, kako prije tako i tijekom turnira, gotovo papagajski Lino Červar, ali bio je u pravu - ovo je reprezentacija koja mora obranom pobjeđivati susrete. Dosad je to vrlo uspješno činila, a svi pokazatelji sugeriraju kako je dosad riječ o najboljoj obrani cijelog turnira. Tome je sigurno pomogla činjenica da je Hrvatska dosad igrala protiv Crne Gore i Srbije, dvije napadački impotentne reprezentacije (što se vrlo dobro vidjelo u njihovom međusobnom dvoboju), ali to ne umanjuje sve dobro što smo vidjeli od hrvatske obrane.

Kako grafika pokazuje, hrvatski su vratari dosad bili suočeni s najmanje udaraca. Hrvatska je jedina reprezentacija kojoj su protivnici uputili manje od 100 udaraca u okvir gola i to samo pozitivno govori o svim elementima obrane; blokovima, ukradenim loptama te općenito dobroj strukturi i agresivnosti.

Upravo ta obrana omogućava kontranapade i lake golove. Hrvatski su igrači tako izveli 23 kontranapada i zabili 17 golova, a samo su Španjolci bolji u obje kategorije. Kako je prosječna konverzija kontranapada 83 posto, Hrvatska bi u tom elementu igre trebala pokazati malo više koncentracije i povećati efikasnost.

Vanjski šut je problem

Kako je u svojoj kolumni potpuno ispravno identificirao Petar Metličić, postoji problem s vanjskim šutom: “Napadački moramo puno bolje i to je problem. Vanjski šut nemamo već jako dugo. Od klasičnih šutera ostali smo na jednom i pol igraču. To je Luka Stepančić i eventualno to može odigrati Marko Mamić, ali samo kad je o formi.”

Hrvatska je udarcima izvana (9 metara i više) postigla 16 golova, čime je pri samom dnu. Od reprezentacija koji su prošle do druge faze natjecanja samo je Slovenija postigla manje golova od Hrvatske vanjskim šutom, točno 14. Dodatno može zabrinuti činjenica da su po šest golova s vanjskih pozicija postigli Domagoj Duvnjak i Luka Stepančić jer dosad u pravoj formi nismo vidjeli Marka Mamića. On je postigao tek jedan pogodak iz pet pokušaja. 

Kako je Duvnjak ključan igrač hrvatske obrane i često ne sudjeluje u napadu, hrvatska bi igra mogla imati velike probleme protiv agresivne i mobilne 6-0 obrane.

Više kao kuriozitet, Hrvatska je baš najlošija momčad prvenstva što se sedmeraca tiče. Postigli smo najmanje, samo četiri gola iz takvih situacija, a realizacija ja zabrinjavajuće niska, samo 57 posto. No, zbog malog uzorka i specifičnosti protivnika to nije nešto zbog čega bi bilo potrebno donositi katastrofalne zaključke, ali efikasnost će se svakako morati podići.

Kako dalje?

Osim s vanjskim šutom, Hrvatska ima problem i s lijevom krilnom stranom, koja dosad u pozicijskom napadu nije donijela gotovo pa ništa, za razliku od desne gdje su Stepančić i Horvat. David Mandić je postizao golove gotovo pa isključivo iz kontranapada.

Sve su to problemi koji su zapravo kadrovske prirode. Hrvatska više nema Manuela Štrleka i nema igrača na mjestu lijevog beka od kojeg bi mogla očekivati golove s vanjskih pozicija, pošto se Duvnjaka mora čuvati za obranu. Ti će se nedostaci morati kompenzirati.

Što se kompenzacije tiče, tu je često jedino rješenje dodatno se pouzdati u svoje najjače snage, a na ovom prvenstvu to je svakako obrana i kontra. Druge nema.