HRVATSKA je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Rukometaši Dagura Sigurdssona u dramatičnoj i turbulentnoj utakmici odluke pobijedili su Sloveniju i tako kao prvoplasirani u skupini izborili četvrtfinalni ogled protiv Mađarske.

Bila je to Hrvatska kakvu dugo nismo vidjeli. Od početka 2023. pa do sinoć hrvatski su rukometaši u natjecateljskim utakmicama od elitnih reprezentacija svladali Njemačku triput, Španjolsku na prošlogodišnjem Euru te Island u petak. Ono što je svim tim pobjedama zajedničko jest da su ostvarene nakon što je Hrvatska u tijeku prvog poluvremena izgradila prednost koju je potom do kraja utakmice održavala ili povećavala.

Sinoć je na popis slavlja protiv elitnih reprezentacija dodana Slovenija, s jednom bitnom napomenom. Ova pobjeda nije imala baš ništa zajedničko sa svim maloprije nabrojanim. 

Veliki pritisak vidio se na hrvatskim rukometašima

Hrvatska je u susret sa Slovenijom ušla katastrofalno. Važnost i pritisak ove utakmice uvelike su se osjetili na igračima, koji nisu mogli pronaći pravi put do protivničkog gola pa su napade završavali teškim i očajničkim udarcima.

S druge strane, Slovenija je igrala bez rezultatskog imperativa, za čast i ponos. I to se također vidjelo. Slovenci su krenuli lagano, brzo i rasterećeno te su potezali šuteve i dodavanja koje možda i ne bi da im je gorjelo pod nogama. U tim su pokušajima bili precizni pa su do osme minute stvorili prednost od 5:0.

Sigurdssonovi riskantni potezi spasili su utakmicu

Sigurdsson je bio primoran zvati time-out u ranoj fazi utakmice te je povukao dva poteza koja su se činila vrlo riskantnima. S gola je maknuo dosad čudesnog Dominika Kuzmanovića i stavio Ivana Pešića, a na klupu je povukao i Igora Karačića te u vatru bacio 21-godišnjeg Ivana Pavlovića.

Ti naizgled riskantni potezi su spasili Hrvatsku. Pešić je upisao dvije velike, zahtjevne obrane i spriječio Slovence da odu na 6:0, nakon čega je Filip Glavaš na prazna vrata zabio prvi gol Hrvatske. U iduća dva napada se Pavlović hrabro i beskompromisno probio do dva pogotka i Hrvatska je uhvatila priključak.

Dojam je bio da je hrvatskim rukometašima trebalo to da vide jednu-dvije lopte u mreži Slovenije kako bi se otpustila kočnica pod kojom su ušli u susret. Kada su golovi napokon počeli padati, Hrvatska je uspjela postupno smanjivati zaostatak i do predaha izjednačiti rezultat. Drugo poluvrijeme bila je druga utakmica, a u njoj je Hrvatska u presudnim trenucima bila bolja te tako došla do pobjede.

Hrvatska izgleda kao da je nadišla svoje ključne slabosti. Ima sve u svojim rukama

Nakon utakmice s Egiptom pisali smo kako Hrvatska i dalje nije pokazala da je riješila ono što je Sigurdsson detektirao kao najveći problem. Nije pokazala da se zna iščupati iz zaostatka i spasiti utakmicu kada ona krene bježati iz dosega. Protiv Slovenije je učinila upravo to - vratila se iz iznimno teške situacije.

Nakon Islanda pisali smo da je Hrvatska potvrdila da ima kvalitetu, ali da mora dobiti ono što već godinama nije imala - kontinuitet. Teško je sa sigurnošću govoriti o kontinuitetu kada se povežu "samo" dvije pobjede protiv teških protivnika, no Hrvatska to nije napravila još od 2020. godine, kada je zadnji put osvojila medalju. Stoga su ove dvije pobjede naznaka da se kontinuitet uistinu pojavljuje.

Uz ispravljanje starih problema i stvaranje kontinuiteta, Hrvatska je protiv Slovenije pokazala da ima igrače koji će potegnuti u teškim trenucima, kao i da ima širinu. Pešić i Pavlović protiv Islanda nisu igrali ni sekunde, a sada su svojim potezima spasili utakmicu.

Hrvatsku u četvrtfinalu čekaju Mađari, još jedan ozbiljan i težak protivnik. Ali ako znamo da je druga opcija iz te skupine bila Francuska, onda je jasno da je Hrvatska dobro prošla i da ima sve u svojim rukama. Za borbu za medalje sada još mora pobijediti samo jednom pred domaćom publikom, a ove zadnje dvije utakmice itekako su ulile nadu da Hrvatska to može učiniti.