Foto: Marko Miščević/Cropix

VAŽNO je misliti ozbiljno. Poput premijerke Jadranke Kosor koju je toliko pogodio subotnji obračun navijača i policije da je izjavila: "Očito ćemo morati ići u drastične zakonske mjere, odnosno kazne za počinitelje kaznenih djela".

Ili poput bivšeg premijera Ive Sanadera kojeg su u kolovozu 2008. godine toliko pogodili neredi huligana u Domžalama da je ozbiljno najavio kako je došlo "krajnje vrijeme da se država obračuna s huliganima na stadionima".

Ili poput Đurđe Adlešić koja je prije godinu dana poručivala kako bi Zakon o navijačima trebao biti još rigorozniji, jer "cilj je da se sankcioniraju huligani, a ne istinski navijači koje treba zaštititi od izgrednika". Ona je mislila ozbiljno. Kao i Vlada koja joj je povjerila zadatak obračuna s huliganima.

Bitno je misliti ozbiljno i pisati zakone

To što se zatim nesretni Zakon o navijačima vukao po dva saborska čitanja i što je na kraju od silne ozbiljnosti sveden na običnu kamilicu, nikome više nije važno. Bitno je samo misliti ozbiljno. I pokazivati odlučnost. I pisati zakone. Jer, da nema zakona, bilo bi i huligana, i korupcije, i mafije...

Antimafijaški zakoni protiv beskućnika

Sjetimo se, primjerice, s kakvom je odlučnošću Ivo Sanader najavio pisanje "antimafijaških zakona" nakon što je beskućnik Mladen Šlogar ubio odvjetničku vježbenicu Ivanu Hodak. I kako se njegova tadašnja potpredsjednica Jadranka Kosor pohvalila da je Vlada "krenula u otvoreni rat protiv podzemlja" te da se "počeo sastavljati antimafijaški zakon koji bi se trebao obračunati s organiziranim kriminalom".

I tada se mislilo ozbiljno. Ali od zakona svejedno nije bilo ništa. Jer se zaključilo kako su postojeći zakoni dovoljni za borbu s mafijom - a kamoli s beskućnicima - baš kao što su mnogi mehanizmi za borbu protiv nogometnih huligana već ugrađeni u postojeće zakone. Ali ipak, odlučnost se bolje demonstrira najavom novih zakona, nego provedbom postojećih.

Bolje usvajati zakone, nego ih provoditi

Priznao je to i ministar pravosuđa Ivan Šimonović neposredno nakon stupanja na dužnost. "Rekao bih da su i sada naši zakoni bolji nego što se to u javnosti misli, ali je često problem u provedbi", izjavio je prije dvije godine. "Ako su zakoni mrtvo slovo na papiru, onda je jasno da ili nedostaje želja ili sposobnost da se primijene".

Zato makar ne manjka želje za pisanjem zakona. Njih nikad dosta. Nikad dosta velikih obećanja. I velikih riječi. Nikad dosta odlučnosti i hrabrosti. Naročito u obračunu s nogometnim huliganima, godinama nakon što je situacija postala "krajnje ozbiljna". Ili u obračunu s mafijom. Ili s korupcijom.

Zašto je sad postalo očito?

No, ovoga puta moramo vjerovati premijerki Kosor kad kaže da je "postalo očito" kako se mora ići u "drastične zakonske mjere" u suzbijanju navijačkog nasilja. Nije bilo očito prije dvije godine kad se tvrdilo kako "treba nagaziti huligane". Nije bilo čito ni nakon Temišvara i Praga, Malte i Kriensa, Auxerrea i Domžala. Ne, sad je to postalo očito.

Zašto sad? Zato što je stradao policajac. Kao što je postalo očito da se treba krenuti u borbu protiv mafije tek kad je beskućnik ubio odvjetničku vježbenicu. I kao što je postalo očito da se ne može baš ići u rigorozni Zakon o navijačima, jer je premijer bezbrižno kršio zakon pijuckajući alkohol na polufinalu Svjetskog prvenstva u rukometu. I kao što je, na kraju krajeva, postalo očito da HDZ ne želi riskirati politički rejting ulazeći u rat s nogometnim huliganima.

Kad se provode zakoni?

No, ovakve situacije kao što su neredi na derbiju, ubojstvo pripadnice "zlatne mladeži" ili eksplozija autobombe, dušu su dale za pokazivanje odlučnosti. Za demonstraciju sile vladajuće politike. Za davanje policiji dodatnih ovlasti u zaštiti sebe, baš kao što je Sanader nakon ubojstva Ivane Hodak - a naročito Ive Pukanića - pokrenuo represivni aparat prvenstveno kako bi zaštitio sebe.

Zakoni se provode onda kad vlasti odgovara. I kad se vladajući osjete ugroženima. U svim ostalim slučajevima zakoni se usvajaju kako se ne bi provodili. Ili se najavljuju kako bi se fingirala odlučnost. Sve to postalo je toliko očito da nam čak ni premijerka Kosor ne treba to nabiti na nos.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje