Igrao je najluđe europsko finale ikad, a onda su ga uništili alkohol, droga i kocka
U SVIBNJU 2001. Liverpool i Alaves odigrali su mitsko finale Kupa UEFA-e. Bilo je to vjerojatno najluđe finale u povijesti eurokupova. Redsi su zlatnim golom u produžetku pobijedili 5:4. U prvih 11 Redsa startao je Danny Murphy.
Za one koji se ne sjećaju ili ne znaju za njega reći ćemo da je bio izvrstan i zahvalan veznjak koji je sedam godina igrao za Liverpool, a kasnije je nastupao i za Tottenham, Fulham i Blackburn, u kojem je 2013. zaključio karijeru. Za Englesku je Murphy odigrao devet utakmica. S Fulhamom je igrao i finale Europa lige 2010.
U međuvremenu je ovaj 44-godišnjak prošao pravi pakao. Horor je počeo kad se umirovio. Nakon nekoliko godina uživanja pao je u tešku depresiju.
"U početku sam uživao. Igrao sam golf, radio sam u medijima, odmarao se, ali nakon toga kao da me je netko udario čekićem", kazao je Murphy za Daily Mail.
"Sve je počelo kad sam shvatio da više nikad neću igrati nogomet, a ušteđevina je polako nestajala. Počeo sam bolovati od depresije. Tijekom 12 mračnih mjeseci sam se opijao, drogirao i kockao. Brak mi se raspao. Tukao sam se s braćom i prijateljima. Ostao sam sasvim sam", kazao je bivši veznjak, koji je dodao da je imao problema i za vrijeme igračke karijere kad je nosio dres Tottenhama.
"Tijekom karijere su mi se događale ružne stvari. Kad sam igrao za Spurse, umro mi je otac. Bilo mi je užasno. Tisuće navijača računaju na tebe, a ti samo misliš na to. Otišao sam na trening dva dana nakon očeve smrti. Tek kad sam se umirovio, pošteno sam se isplakao."
Srećom, ono najgore je iza Murphyja.
"Preokret se dogodio kad sam počeo pričati s najbližima o tome što mi se događa. Bio sam umoran od svega. Prihvatio sam profesionalnu terapiju i to je bio početak mog oporavka. Danas imam sjajan odnos s prijateljima, prekrasnu partnericu i ponovo sam u kontaktu sa svojom braćom", završio je Murphy.