DINAMO je u četvrtom kolu Lige prvaka stigao do druge gostujuće pobjede u tom natjecanju. U Bratislavi je deklasirao slovačkog prvaka Slovana s 4:1 i došao na korak do povijesnog plasmana u nokaut-fazu najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja. Plavima će za taj uspjeh možda biti dovoljna još "samo" tri boda iz preostala četiri kola.

Nije to bila posebno pamtljiva niti inspirirana utakmica Dinama, ali sama činjenica da je došao do razine da bez prevelike igre može utrpati četiri komada u Ligi prvaka govori na koju je razinu došao u odnosu na klubove sebi sličnog ranga, od kojih je nekad lakoćom gubio u serijama.

Dinamo je odavno rutiner

Već je postalo pomalo zamorno pisati o tome kakav je Dinamo europski rutiner postao, ali povijest nas uči da dobre epizode u hrvatskom klupskom nogometu obično ne traju predugo i da ih se shodno tome mora cijeniti kada su žive.

Dinamo je u Bratislavu otišao bez prvog napadača i po mnogima najboljeg igrača ekipe Brune Petkovića, s nezaliječenim Martinom Baturinom kao ključnom figurom ove generacije i bez prvog golmana Ivana Nevistića.

I bez njih je pobijedio 4:1. Činjenica da nam je to postalo normalno, a nerijetkima i očekivano, samo govori kakav je Dinamo posao u Europi napravio zadnjih nekoliko godina. Od kluba koji vječito pati kad izađe izvan granica RH, stvorio je momčad koja je strpljiva, koja zna čitati utakmicu, naći svoju šansu i koja zna tempo utakmice prilagoditi onome što joj treba.

Utakmica kakvu još nismo vidjeli

Iz taktičkog aspekta je susret protiv Slovana bio nešto što još nismo imali prilike vidjeti ove sezone u Ligi prvaka od Dinama. Maknemo li na stranu Bayern koji je svemir za sebe, Dinamo još nikada nije igrao ovako otvoreno.

Bjelica je to prepoznao i odlučio se otvoriti protiv Slovaka, pa je umjesto dotad prokušanih 3-5-2 i čekanja u srednjem bloku odlučio zaigrati u 4-3-3 i preuzeti puno više inicijative, a ne čekati protivničku grešku.

Bilo je tu velikih problema, prije svega u fazi obrane. Visoki presing nije dobro funkcionirao jer bi Kulenović predvodio prvu liniju pritiska vrlo visoko, a obrana, svjesna da nije brza, instinktivno bi se povlačila prema svojem golu.

To je ostavljalo prevelik prostor između prve i zadnje linije obrane koju veznjaci nisu mogli pokriti. Bjelica je kasnije, u procesu zatvaranja utakmice, to dobro prepoznao i uvođenjem Arijana Ademija je dobio stabilnost u sredini terena.

Slovan je previše puta došao Dinamu u zadnju trećinu i kvalitetniji protivnik će to sigurno znati iskoristiti. No, pitanje je hoćemo li ove sezone uopće gledati sličnu utakmicu u Ligi prvaka jer se očekuje da će Bjelica protiv jačih suparnika posegnuti za stilom koji sa sobom nosi puno manje defenzivnog rizika.

Slovaci su u obrani imali iste probleme kao i Dinamo, a kvaliteta je ovog puta ipak bila osjetno na strani gostiju u napadačkom dijelu. Sjajni Baturina ponovo je crtao trase autoputa kroz nedovoljno kompaktne suparničke linije, a Sučić je velik dio utakmice bio u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Pjaca više nema brzinu ni prvi korak za dribling kakav je imao prije ozljede, ali je u kombinatorici i osjećaju za igru i dalje klasa. Kulenović je i prije dva gola radio nevjerojatno puno za ekipu, posebno bez lopte, pa je kod gola Sučića kretnjom rasparao Slovanovu obranu. Osporavani, pa donekle i zaboravljeni Špikić pokazao je da neće tek tako predati konkurenciji minute.

Ima li itko pravo osporiti Dinamove pobjede?

Podcjenjivanje pobjeda protiv Red Bulla i Slovana potpuno je deplasirano. Radi se uistinu o dvije ekipe koje spadaju među najlošije u natjecanju, ali ne tako davno Dinamo je rušio negativne rekorde. Sad je dočekao vrijeme kada neki drugi uče koliko je teško iz tjedna u tjedan igrati Europu, a on je taj koji podučava. 

Samo za usporedbu, prošle sezone je prvak Hrvatske nakon četiri kola Konferencijske lige imao tri boda. Pobijedio je Astanu, dvaput je izgubio od Viktorije Plzen i jednom od Ballkanija. Slavlje protiv Slovana donijelo mu je i vrlo konkretnu dugoročnu sportsku dobit i Plavi su nadomak toga da osiguraju direktan plasman u Ligu prvaka ako obrane naslov u domaćem prvenstvu.

Nakon svega toga, ima li itko pravo osporiti Dinamove pobjede?