NA DANAŠNJI dan prisjećamo se Elgina Baylora, jednog od najvećih košarkaša svih vremena, koji je preminuo 22. ožujka 2021. godine. Iako njegova era u NBA ligi nije donijela naslov prvaka, Baylor je ostavio neizbrisiv trag u povijesti sporta, utjecavši na stil igre i postavivši temelje za generacije koje su došle nakon njega.

Elgin Gay Baylor rođen je 16. rujna 1934. u Washingtonu, D.C., u vrijeme kada su crni sportaši rijetko dobivali priliku da pokažu svoj talent na velikoj sceni. Već u srednjoj školi pokazao je izniman talent za košarku, ali zbog rasne segregacije i ograničenih prilika, imao je poteškoća u pronalasku pravog puta prema profesionalnoj karijeri.

Nakon kraće pauze od organizirane košarke, Baylor je upisao College of Idaho, gdje je odmah dominirao, ali se program košarke ubrzo ugasio. Prešao je na Sveučilište Seattle, gdje je 1958. odveo momčad do finala NCAA turnira, što je bio nevjerojatan uspjeh za tako malu školu. Njegove impresivne igre privukle su pažnju Los Angeles Lakersa, koji su ga iste godine izabrali kao prvog picka NBA drafta.

Imao je 115 kilograma mišića

Elgin Baylor bio je fenomenalan strijelac i inovator, čiji je način igre bio daleko ispred vremena u kojem je igrao. S visinom od 196 cm, 115 kilograma mišića i nevjerojatnim atletizmom, bio je jedan od prvih igrača koji je demonstrirao kreativnu igru u zraku – nešto što će kasnije postati zaštitni znak igrača poput Michaela Jordana i Kobea Bryanta.

Njegovi ulazi pod koš, promjene smjera u zraku i elegantni skok-šutevi činili su ga gotovo nezaustavljivim. Tijekom svoje karijere u Los Angeles Lakersima (1958.–1971.), Baylor je ostvarivao prosjek od 27,4 poena, 13,5 skokova i 4,3 asistencije po utakmici, što ga i danas svrstava među najbolje all-around igrače u povijesti NBA lige.

Nedostižni rekord

Jedan od najupečatljivijih trenutaka njegove karijere dogodio se u finalu NBA lige 1962., kada je protiv Boston Celticsa ubacio 61 poen – rekord koji je ostao najviši učinak u povijesti finalnih serija sve do danas. Unatoč iznimnim individualnim igrama, Lakersi su u njegovoj eri sedam puta igrali finale i svaki put gubili, uglavnom protiv moćnih Celticsa predvođenih Billom Russellom.

Baylor je bio poznat i po svojoj izdržljivosti – čak i kada su ga ozljede počele usporavati, ostao je ključni igrač Lakersa. Ipak, ironija njegove karijere je da se umirovio na početku sezone 1971./72., samo nekoliko mjeseci prije nego što su Lakersi konačno osvojili naslov prvaka zbog čega ga se smatra jednom od najnesretnijih zvijezda u povijesti NBA lige.

Naslijeđe i utjecaj

Iako nije osvojio prsten, Baylor je ostao upamćen kao jedan od najvažnijih igrača u povijesti košarke. Njegov utjecaj na igru osjetio se desetljećima kasnije – igrači poput Juliusa Ervinga, Jordana i LeBrona Jamesa često su isticali kako ih je inspirirao upravo Baylor.

Osim kao igrač, Baylor je imao i bogatu karijeru kao trener i dugogodišnji izvršni direktor Los Angeles Clippersa. Njegov doprinos košarci prepoznat je 1977. kada je uvršten u Kuću slavnih, a Lakersi su povukli njegov broj 22 kao znak počasti njegovoj ostavštini. Ispred Staples Centera, dvorane Lakersa, danas stoji njegov spomenik.